Petak, 31. maj - Bio je to veliki korak ka pridruživanju Crne Gore zajednici demokratskih država, nakon pet mjeseci IBAR-ske kampanje...
Za usvajanje dvanaest zakona, koji treba da nas dovedu do završnih mjerila za poglavlja 23 i 24, poslanicima je dat rok od - dva dana.
Zakonodavnoj vlasti je podnošenje amandmana na te zakone - zabranjeno.
Za utjehu, jed(i)na dobra vijest: Predsjednik države neće donijeti ukaz o proglašenju Zakona o nacionalnom javnom servisu zbog snižavanja kriterijuma za izbor generalnog direktora RTCG-a.
A kako glasi loša?
I sadašnji generalni direktor izabran je po sniženim kriterijumima, da bi snizio ionako već sniženi ugled javnog servisa...
Ali i sudske vlasti koja je na tu temu već donijela nekoliko presuda.
I, što ćemo sad?
Ništa, Boris Raonić može mirno da čeka kraj četvorogosišnjeg mandata...
Zaludu neoborivi dokazi, preostale dvije grane državne vlasti - izvršna i zakonodavna - nijesu smjele ili htjele da omoguće izvršenje sudskih presuda...
A nije bilo komplikovano, trebalo je samo podsjetiti Savjet da između preostalih kandidata izabere novog generalnog direktora.
Preostalih, dakle izuzimajući Borisa Raonića.
Na tumačenje te jedne riječi stotinak najviših predstavnika državne vlasti potrošilo je više od tri godine.
I javni servis vratilo unazad, ali ne tri nego trinaest godina..
Da se u to uvjeri, javnosti je bio dovoljan posljednji intervju sa premijerom, kineskom kopijom njegovog sedmostrukog uzor-prethodnika.
S tom razlikom što se uzor-urednica Radojka Rutović u svoje pero svojski trudila da gledaoce TVCG-a ubijedi kako Milo Đukanović u studio dolazi na njen poziv...
A ne ona na njegov...
x x x
Subota, 1. jun - Na čiji se poziv o medijskim zakonima revnosno oglašava poslanik Vasilije Čarapić evo ne znam, ali znam da bi za medije, njihove gledaoce i čitaoce, a naročito za PES, bilo zdravo da malo skala...
Da ga izbace iz pokreta?
Ne, ne, daleko se kazalo, nego da iz njega izbace duh uzor-partije koja je takođe nastala iz jednog pokreta.
- Glasanje za ove zakone biće lakmus papir kada je u pitanju evropska orijentacija određenih političkih subjekata - zakomplikovao je Čarapić u skladu sa IBAR-skom retorikom...
A nije trebalo, moglo se to drastično uprošćenije, po staljinističkom uzoru...
- Ko nije s nama taj je protiv nas - tako je govorio J. V. Džugašvili u prvoj polovini prošlog vijeka...
Ili baš prostački, kao što je jedan njegov, takođe pokojni, sljedbenik učinio krajem tog vijeka...
- Marš napolje, bando izdajnička - tako se poslanicima LSCG-a 1991. obratio prvi demokratski izabrani staljinista na čelu parlamenta...
x x x
Nedjelja, 2. jun - Na PES-ovoj listi izdajnika gorepomenute evropske orijentacije, prvo mjesto je cijele prošle sedmice zauzimao Neđeljko Rudović.
- Šokirani smo izjavom generalnog direktora Direktorata za medije da Ministarstvo nije imalo uvid u amandmane na medijske zakone, budući da je klub Pokreta Evropa sad još 30. aprila Vladi dostavio svoje sugestije - rekao je...
... Vasilije Čarapić, a ko bi se drugi usudio na javni sukob sa javnosti dostupnim činjenicama, nakon što je prvi sa istih razloga već istjeran iz PES-a...
A otkud znam da je kolega Rudović, kao i uvijek, govorio samo istinu?
Pa iz istog demantija u pokušaju kojim je poslanik Čarapić demantovao samog sebe.
U kojem je ne samo napisano nego i kopijom dokumenta potvrđeno da PES-ovi amandmani nijesu upućeni Ministarstvu kulture i medija nego - ministarki evropskih poslova Maidi Gorčević...
I, hoće li se PES sad javno izviniti Neđeljku Rudoviću zbog laži da obmanjuje javnost, da sabotira rad sopstvene Vlade, da unižava integritet poslaničkog kluba i da opstruiše dobijanje IBAR-a radeći za nečiji lični a ne za javni interes?
Naravno da neće...
Otkud mi to?
Malo iz iskustva sa tim pokretom, naročito sa istinoljubivošću njegovog vođe, i prije i nakon što je postao premijer...
A više od onog američkog buldožer-diplomate čiji opis prototipa balkanskog prevarantskog lidera izgleda ovako:
- On laže, ja znam da laže, on zna da ja znam da laže, ali on i dalje laže...
x x x
Nedjelja, 2. jun - Mnogo je laži ovih dana izrečeno i o Jasenovcu i Srebrenici, a zbog čega - to najbolje znaju oni koji su lagali. Njima na dušu i ponovno ubijanje žrtava...
Onima koji su im povjerovali, samo kratko obnavljanje gradiva na temu zašto je Crna Gora, prije svih ostalih, bila dužna da kaže “da” Rezoluciji o Srebrenici.
Prvo, zbog učešća crnogorskog državnog rukovodstva u političkim pripremama za formiranje SAO Hercegovina, čiji je krajnji ishod - genocid u Srebrenici.
Drugo, zbog vojne pomoći koju je Crna Gora pružila toj SAO odmah nakon formiranja 12. septembra 1991. Nije valjda da su svi zaboravili kako se ratište na koje je crnogorska država poslala svoje rezerviste zvalo dubrovačko-hercegovačko ratište...
Treće, Srpska autonomna oblast Hercegovina obuhvatala je dio Istočne Hercegovine sa većinskim srpskim stanovništvom, imala je i glavni grad - Trebinje. Da bi bila i srpska i autonomna, započeto je etničko čišćenje.
Četvrto, to što je etničkom čišćenju Foče, Trebinja, Nevesinja i ostalih opština dato ime “humano preseljenje” ne potire krivicu Crne Gore. Naša vlast ne samo da je tada znala o čemu se radi, nego je dvije godine ranije i došla na vlast uz pjesmu “Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva”...
Peto, nakon preimenovanja SAO Hercegovina u Republiku Srpsku i efikasnog protjerivanja Bošnjaka sa te teritorije, član Vrhovne komande SRJ iz Crne Gore podnosi raport da je posao “uspješno obavljen i da je preostalo samo pripajanje RS Srbiji i Crnoj Gori, tj. SRJ”.
Šesto, sedmo, deseto... da ne dužim...
Epilog je - genocid u Srebrenici.
Očekivan, planiran i pripreman od septembra 1991, moguće i ranije.
Jesu li ga Radovan Karadžić i Ratko Mladić svojim prijateljima iz crnogorske vlasti najavili već na početku, tek na kraju ili uopšte nijesu - to može uticati samo na tužilačku istragu o vojnoj odgovornosti države Crne Gore.
Na političku ne može, jer nikakva politička mudrost nije bila neophodna da bi se znalo kako ime SAO isključuje opstanak drugih nacija na toj teritoriji...
Zato je politička podrška svakoj rezoluciji UN-a o genocidu u Srebrenici, ko god ih i kad god predložio, najmanje što Crna Gora mora da učini.
x x x
Ponedjeljak, 3. jun - Onima koji razumiju što je nama Srebrenica, ne treba objašnjavati šta Jasenovac nije.
A nije, prije svega, ni politička ni vojna odgovornost Crne Gore.
Ne samo zato što u to vrijeme nije postojala kao država, nego i zbog toga što ni među izvršiocima zločina u Jasenovcu, ni među njihovim nalogodavcima, nema stanovnika sa njene teritorije.
Ako se izuzmu sumnje vezane za zloglasnog Maksa Luburića.
A čija je Jasenovac krivica?
Prije svih, NDH i njenih ustaških zločinaca, ali i svih kolaboracionističkih vlasti izvan NDH koje su sa svojih teritorija isporučivale uhapšene Srbe, Jevreje, Hrvate, Rome i ostale žrtve koje su stradale zbog nacije...
U njihovoj sjenci, nažalost ne samo ovih dana, redovno ostaju komunisti koji su ubijani zbog - ideje...
Istina o Jasenovcu bila je dostupna svima u Crnoj Gori, kao i u svim republikama bivše SFRJ, još od 1945.
Taj zločin nije bio predmet suđenja u Nirnbergu, jer je na njemu suđeno dvadeset četvorici najvećih ratnih zločinaca.
Od novembra 1945. pa sve do kraja tog procesa svakom Jugoslovenu bile su dostupne sve informacije sa tog suđenja.
Istina o Jasenovcu, takođe, nije skrivana. U svim školama SFRJ to je bila jedna od važnih lekcija koju nijedna generacija đaka nije mogla da zaboravi.
Jasenovac je bio jedno od stratišta nezaobilaznih tokom školskih ekskurzija, i vrlo je opasno danas širiti laži o tome kako su komunističke vlasti prikrivale monstruzni zločin.
A zašto zločin u tom logoru nije proglašen genocidom?
Iz istog razloga zbog kojeg su i ratni zločinci u Nirnbergu osuđeni za zavjeru protiv svjetskog mira, planiranje, pokretanje i vođenje agresorskog rata, zločine protiv zakona i običaja rata, kao i za zločine protiv čovječnosti.
Nažalost, ne i za genocid.
Ne zbog toga što se nije dogodio, nego zato što je krivično djelo genocida definisano tek 9. decembra 1948, Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida koju su Ujedinjene nacije usvojile tri godine nakon početka nirnberškog procesa...
x x x
Utorak, 4. jun- Počinje Skupština.
Rezolucije o Jasenovcu uopšte nema na dnevnom redu...
Toliko o iskrenosti podnosilaca i svih koji su ih podržali, na čelu sa PES-om...
x x x
Srijeda, 5. jun - A čega ima na dugo najavljivanom zasijedanju?
Rasprave o IBAR-skim zakonima koja više priliči ibarskoj magistrali nego crnogorskom parlamentu...
Ne valjaju rješenja o Vrhovnom sudu?
Nikome ništa, važno je da je blokiran izbor Ane Vuković za predsjednika. I da zbrzimo zakon do IBAR-a, poslije ćemo ga mijenjati...
Ukidanje suda u Danilovgradu?
Ma, i to je do IBAR-a, poslije ćemo paf-paf ukinuti to ukidanje...
A što ćemo s tim da predsjednik Vrhovnog suda sad može biti neko ko nije bio dio sudijske organizacije?
E to vam je kao ono sa gorepomenutim generalnim direktorom javnog medijskog servisa, snižavanje kriterijuma do minimuma...
I ispod njega, jer kandidati PES-a drugačije ne mogu biti izabrani...
A ja sad biram ćutanje...
Jer više ne mogu da biram riječi, jedva sam i ovoliko izdržala...
Bonus video:
