Donald Tramp proglašen je krivim po 34 tačke optužnice koja ga je teretila za falsifikovanje poslovnih knjiga. Ali malo je vjerovatno da će to nešto promijeniti kad je riječ o Republikanskoj partiji. Ne samo da je unaprijed viđen za njenog predsjedničkog kandidata, nego su republikanci u više navrata dokazali da su savršeno voljni da mu oproste sve indiskrecije, koliko god ozbiljne bile.
Licemjerje bivših saradnika
Da budemo jasni, Trampova pozicija nije ni izbliza tako jaka kako bi se to na osnovu naslova u štampi moglo pomisliti. Zapravo, njegova prednost u anketama ostaje u okviru margina greške, a na preliminarnim unutarstranačkim izborima i dalje 10-20 odsto glasova odlazi Niki Hejli, koja se odavno povukla iz trke. Da nema pomoći desničarskih medija poput Foks njuza, kandidata trećih stranaka i nezavisnih kandidata, zakulisnih novčanih tokova, te ruskih nastojanja da se utiče na ishod izbora, Trampove brojke bi bile mnogo lošije nego što trenutno izgledaju.
Uprkos svemu ovome, visokorangirani republikanci – uključujući one koji su u prošlosti Trampa oštro kritikovali – utrkuju se kako bi se bivšem predsjedniku umilili prije novembarskih izbora. Znamo da njihova motivacija ne počiva na želji da „Ameriku ponovo učine velikom“ (engleski akronim MAGA, prim.), kako je to obećavao Trampov slogan iz izborne kampanje 2016; pa šta je onda u pitanju?
Krenimo od navođenja imena nekih od tih ljudi. Za početak, tu je bivši ministar pravde Vilijam Bar. Uprkos tome što je učinio sve što je mogao da Trampa zaštiti od vlastitih (često nelegalnih) postupaka u vrijeme dok je ovaj bio na mjestu predsjednika, Bar se okrenuo protiv bivšeg šefa nakon što je Tramp pokušao da poništi rezultate izbora 2020. Bar je u to vrijeme Trampove postupke opisivao kao „odvratne“ i „prezira vrijedne“, zaključujući kako ga „ne bi trebalo pustiti ni blizu Ovalnog kabineta“.
Sada, međutim, Bar pjeva sasvim drugačiju pjesmu. U nedavnom intervjuu za Foks njuz rekao je kako s punom sigurnošću može da potvrdi da će u novembru glasati za Trampa. Tom prilikom veličao je ono što naziva „unitarnom teorijom izvršne vlasti“ – ideju prema kojoj je svaki potez predsjednika sam po sebi legalan. Ako Tramp bude reizabran, može se računati s tim da će ovoj opasnoj ideji dati priliku da se razmaše.
Predvidljivo, Bar je licemjernost svoje odluke da glasa za Trampa pokušao da zabašuri tvrdeći kako je „sve vrijeme govorio“ da je, između „dvije loše opcije“, njegova „dužnost“ da se odluči za kandidata za koga vjeruje da bi „zemlji nanio manje štete“ – i da to znači glasati za predstavnika republikanaca. Ali uopšte ne treba sumnjati u to da Barova motivacija leži u koristi koju bi u slučaju Trampove pobjede mogao da izvuče za sebe.
Bar zna da bi, ako u novembru pobijedi, Tramp održao obećanje da će se osvetiti onima za koje vjeruje da su se lično i politički ogriješili o njega; i Bar ne želi da završi u zatvoru. Upravo suprotno: u vrijeme dok je bio ministar, izlazio je u susret Trampu proširivanjem zahvata ministarstva pravde, tako da je ono moglo da posluži i kao predsjednikov lični advokatski tim, a sada bi da bude nagrađen za to. Ali neće biti. Ipak, kako je Tramp u prošlosti znao da „oprosti“ onima koji su spremni da se javno prostru pred njim – što veće poniženje predstavljao akt pokajanja, to bolje – Bar će svejedno pokušati.
Lojalnost lideru
Tu je i senator iz Oklahome Džejms Lankford, koji je nedavno podržao Trampovu kandidaturu iako ga je bivši predsjednik svojevremeno napadao zbog uloge koju je imao u pregovorima o nacrtu imigracionog zakona, na čijoj izradi su zajednički radile obje stranke. Lankford sad može da tvrdi kako staje na Trampovu stranu zbog političkih neslaganja s Džoom Bajdenom, ali je prilično jasno kako je ono do čega mu je zapravo stalo to da spriječi izlazak na scenu potencijalnog protivkandidata koji bi, zastupajući još tvrđi MAGA kurs, mogao da dovede u pitanje njegov reizbor u toj republikancima izrazito naklonjenoj saveznoj državi.
Postoji još jedan razlog zbog koga su Bar, Lankford i drugi nalik njima, poput guvernera Nju Hempšira Krisa Sununua, spremni da javno gaze sami po sebi. Kako primjećuje Makaj Kopins iz magazina Atlantik, okretanje protiv Trampa od republikanaca zahtijeva da napuste „svoj socijalni (i politički) ekosistem“.
Svako od ovih ljudi – kao i mnogi drugi koji će tek ispuzati ispod kamena – proizvod je autoritarnog pokreta koji se ne snebiva da sprovodi čistke onih koji pokazuju išta manje od apsolutne lojalnosti lideru. Koje god ime da nadjenete tom pokretu – Tramp, MAGA, Amerika na prvom mjestu – on ne trpi unutrašnja neslaganja. Čak i Hejli sada kaže da će glasati za Trampa.
Republikanska stranka preplavljena je kukavicama, čudacima, sitnim prevarantima i fašistima. Mnogi od tih ljudi progovorili su protiv Trampa onda kada su mislili da se više neće vratiti i očekivali da za to neće snositi posljedice, ili onda kada je to odgovaralo ličnim ili političkim okolnostima u kojima su tada bili. Drugim riječima, njihovo okretanje protiv Trampa bilo je kratkoročna kalkulacija.
Njihov povratak na scenu ne predstavlja ništa više nego racionalizaciju pozicije koju zauzimaju unutar MAGA ekosistema. Takvo je žalosno stanje u vrhuški Republikanske stranke. Ako se početkom septembra još bude činilo da Tramp ide ka pobijedi, očekujte da će još mnogi neopredijeljeni republikanci, pa čak i oni koji su se zaklinjali da ga nikad neće podržati, pokušati da uskoče u MAGA voz.
Sindrom beskičmenjaka
Neki od nas nikad neće zaboraviti transgresije tih beskičmenjaka. Pokazali su koliko im nedostaje karakter i nikada im više ne bi trebalo dopustiti da obavljaju javne funkcije. Na nesreću, malo je vjerovatno da će zbog svog postupanja snositi ozbiljne posljedice. U današnjoj Americi, ako podržite Trampa i on pobijedi, mogli biste da se ovajdite. Ukoliko ga podržite i on izgubi, u Vašingtonu će vas većina ponovo dočekati raširenih ruku, raspoložena da vas sluša kako, uz piće u prestoničkom restoranu Kapitol gril, prepričavate sumanute trampovske priče.
Nisu samo političari ti koji će prigrliti MAGA kult. Najbogatiji među republikancima, koji su na početku u guverneru Floride Ronu Desantisu vidjeli potencijalnu alternativu, podržaće Trampa zarad kresanja poreza, deregulacije i zaustavljanja „nekontrolisanih“ imigrantskih tokova. Američki oligarsi vole Trampa jer, poput njih, operiše isključivo na transakcioni način, pa stoga vjeruju da će ih ostaviti na miru. Neće.
Čega nema u računicama koje svi ovi ljudi prave? Budućnosti Sjedinjenih Država. Najvažnija pojedinačna stavka američke politike nije nisko na spisku njihovih prioriteta, nego se na tom spisku uopšte i ne nalazi.
Autor je jedan od osnivača Linkoln projekta, organizacije koju su bivši stratezi Republikanske stranke osnovali s ciljem da se zaustavi Donald Tramp
Bonus video:
