Crna Gora se suočava s potencijalno prelomnim trenucima u svojoj istoriji, dok Vlada pokušava da preuzme kontrolu nad državnom imovinom na način koji prijeti da ugrozi moć naroda i poslanika izabranih od strane građana. Ovo pitanje nije samo pitanje ekonomske politike, već i pitanje suvereniteta i demokratije.
Vlada predlaže da sama odlučuje o državnoj imovini u vrijednosti do 300 miliona eura, dok je ranije taj limit bio 150 miliona eura. Povećanje ovog limita drastično smanjuje kontrolu koju narodni poslanici imaju nad raspolaganjem nacionalnim bogatstvom, čime se centralizuje moć u rukama izvršne vlasti. Ovakav potez izaziva zabrinutost među građanima koji se s pravom pitaju: čija li je Crna Gora?
Amandmani koji prijete nacionalnom bogatstvu ?
Pored toga, Vlada Crne Gore planira usvojiti dva amandmana na Zakon o državnoj imovini, koji su već izazvali žestoke polemike.
Prvi amandman bi omogućio investitorima da otkupe crnogorsku zemlju. U amandmanu se navodi da period zakupa iznosi do 90 godina. Do 90 godina? Da li to znači da bi investitori mogli da otkupe imovinu čim bi potpisali ugovor u zakupu? Ovaj amandman bi mogao da dovede do trajnog otuđivanja najvrijednijih resursa naše zemlje, pretvarajući dugoročni zakup u de facto privatizaciju državne imovine. Prema podnosiocu ovog amandmana, argument zašto bi se donio isti je da se dodatno podstakne privredni razvoj. Smatram da se privredni razvoj ne može podstaći prodajom imovine. Zašto bismo prodavali resurse, koji će vrijedjeti znatno više u budućnosti? Potrebno je da cijenimo našu zemlju, da pažljivo biramo investitore, da budemo svjesni da živimo na unikatnom području i da ne dozvolimo odriješene ruke investitorima.
Drugi amandman bi uskratio tužilaštvu direktan pristup informacijama o prodaji državne imovine, što predstavlja ozbiljan udarac na transparentnost i vladavinu prava. Naša zemlja ima bogatu istoriju korupcionaških ugovora o prodaji državne imovine. Ukidanje pristupa tužilaštvu ovim informacijama samo dodatno povećava rizik od korupcije i zloupotrebe ovih ugovora.
Usvajanjem predloženih amandmana stvorio bi se rizik od daljeg otuđivanja nacionalnog bogatstva. Ovi potezi ne bi smjeli proći bez široke javne rasprave. Vrijeme je za principe transparentnosti, odgovornosti i suvereniteta. Naša budućnost zavisi od odluka koje donosimo danas.
Smatram da bi svi građani, poslanici, institucije i NVO trebalo da se uključe kako bismo donijeli najbolje zakone koji bi štitili državnu imovinu. Ne smijemo dozvoliti da odluke budu vođene kratkoročnim interesima, već treba da se vodimo dugoročnim dobrom svih nas. Crna Gora je naša, i moramo se boriti za njen suverenitet i prosperitet.
Naša zemlja je bogata istorijom i resursima koje moramo očuvati za buduće generacije. Usvajanje ovih amandmana i samog zakona bi moglo nepovratno promijeniti sudbinu Crne Gore, stavljajući njene najvrednije resurse u ruke i onih čiji se interesi ne poklapaju sa našim nacionalnim interesima. Borimo se za Crnu Goru koju su naši preci gradili i branili, i osigurajmo da ona ostane u rukama onih kojima zaista pripada - narodu Crne Gore.
Autor je ekonomista
Bonus video:
