U trećem kvartalu 2024. godine zabilježena je najveća potražnja za monetarnim zlatom u dosadašnjoj historiji ljudske civilizacije. Ta činjenica, uz rekordan rast cijena zlata na svjetskim tržištima, sugeriše da se nešto krupno dešava. A i dešava se. Polako, ali sigurno, takozvani fiat novac dolazi do svog neminovnog kraja, a šta će ga zamijeniti - tek ostaje da se vidi.
Pragmatični Amerikanci kažu ovako: kada ste god u nedoumici šta se dešava, uvijek možete pratiti šta rade svjetske centralne banke. One su u svoje trezore samo tokom ove godine smjestile dodatnih 700 tona zlata, što je ubjedljivo najveća potražnja za zlatom u bilo kojem trećem tromjesečju u historiji. I pri tome su se centralni bankari nastavili ponašati onako kako su godinama radili: nastavit će sa štampanjem fiat novca, uvjeravajući javnost da je sve uredu, dok će i dalje masovno kupovati zlato.
Očigledno, centralni bankari nisu zaboravili šta je prava vrijednost (usput jedno malo pojašnjenje - kada kažemo centralni bankari, ne mislimo na bh. centralne bankare, čega ćemo se kasnije dotaći). Prema istraživanju State Street Global Advisors, danas 38 posto američkih investitora posjeduje monetarno zlato u svojoj štednji, što se gotovo uduplalo u odnosu na samo godinu ranije.
Uzimajući u obzir i ovu činjenicu, uz naprijed dvije pomenute, moramo se zapitati šta se to stvarno dešava. A odgovor je jednostavan. Svi očekuju zapravo kraj fiat novca. Ali ne znaju šta će doći umjesto njega. Pominju se digitalne valute, ali, realno, i to je samo malo modernija verzija papirnatog fiat novca, bez neke prevelike vrijednosti, pa se pragmatični američki investitori ne uzdaju puno u to nego svoju ljubav iskazuju zlatu. Bar onoliko koliko mogu da “pokupe” pored nezajažljivih centralnih bankara.
Hajde, sada, da se vratimo malo u historiju da vidimo kako smo uopšte došli do ove današnje faze. Suprotno holivudskim filmovima, činjenica je da Sjedinjene Američke Države nisu uopšte bile oštećene tokom Drugog svjetskog rata. Ne zaboravite, banka nacističke Njemačke, čiji je direktor bio otac i djed američkih predsjednika Bush, i starijeg i mlađeg, uredno je radila u SAD-u sve do 1944. godine. Ukinuta joj je dozvola za rad tek krajem 1944, kada je postalo kristalno jasno da će Sovjeti “pregaziti” fašiste.
Dok je rat bjesnio u Evropi, odnosno preciznije u Rusiji, američka industrija radila je punom parom. Amerikanci su svoje robe i usluge prodavali isključivo za zlato. Nakon rata u Bretton Woodsu stvoren je poslijeratni finansijski sistem zasnovan na zlatu, u kojem su razne svjetske valute bile vezane za plemeniti metal. Naime, svaka država mogla je shodno dogovoru odštampati onoliko novčanica koliko je posjedovala rezervi zlata. To veza zlata i novca se zvala zlatni standard, pri čemu je novac imao funkciju “bank note”, svojevrsne papirnate potvrde o posjedovanju zlata u trezorima.
Takav papirnati novac imao je veoma jasnu vrijednost i koristio se za trgovinu među zemljama. No, početkom sedamdesetih godina Amerikanci su shvatili da ih to onemogućava u beskonačnoj emisiji novca pa su nagovorili (zapravo ucijenili) tadašnjeg američkog predsjednika Richarda Nixona da ukine zlatni standard, kako bi štampanjem novca mogao platiti rat u Vijetnamu i golemu potrošnju kod kuće.
Nakon toga novac se počeo štampati na osnovu bankarskih ili političkih odluka, pa se zato danas zove politički ili preciznije fiat novac. Riječ fiat dolazi iz latinskog jezika i znači “neka bude”. Dakle, neka ovaj naštampani komad papira bude novac. I to je sva tajna koja leži iza današnjeg novca, kojeg zapadne ekonomske škole definišu kao “valutu koju izdaje vlada i koja nije podržana nekom robom” kao što je, naprimjer, zlato. Nakon 1971. godine, kada je Nixon ukinuo zlatni standard, uslijedio je pravi procvat zapadnih ekonomija. Imali su para neograničeno. Jedini je problem što taj “procvat” ipak ne može trajati vječno. Naprosto, svaka bajka, pa i ona najbolja holivudska, ima i svoj kraj. Fiat novac se od tada do danas približio svojoj takozvanoj intrinzičnoj vrijednosti koja otprilike iznosi nula.
Švajcarsko-švedski investicioni bankar i ekonomista Egon von Greyerz lijepo objašnjava kako papirnati novac umire. Godine 1970. američki javni dug iznosio je 0,4 triliona dolara, a vrijednost zlata bila je 35 dolara po unci. Godine 2000. američki dug je iznosio 6 triliona, a vrijednost zlata 290 dolara. No, do tada je vrijednost dolara spram zlata pala za čak 88 posto. Godine 2024. američki dug je narastao na 35 triliona, cijena zlata na 2.740 dolara, a vrijednost dolara spram zlata pala je na 99 posto.
Greyerz predviđa slijedeće. Do 2030. američki dug će narasti na 50 triliona, a cijena zlata na 10.000 dolara. Pad dolara spram zlata iznosit će od 99,7 posto. Do 2040. dug će iznositi 100 triliona, vrijednost zlata više od 30.000 dolara po unci, a pad dolara u odnosu na zlato će biti 99,9 posto. Paralelno s tim, i globalni finansijski sistem, koji je zasnovan na američkom dolaru kao svjetskoj rezervnoj valuti, dijeli sudbinu američke fiat valute. Preživljava par veoma brutalnih udaraca.
Prvi nokaut globalnog finansijskog sistema uslijedio je sa krizom 2008. godine. Drugi nokaut, također veoma brutalan, doživio je u septembru 2019. godine, samo par mjeseci prije pojave nevidljivog neprijatelja, a treći, vjerovatno smrtonosan, 2024. kada je Saudijska Arabija odlučila da ne produži petrodolarski ugovor koji je trajao 50 godina. Zato zbog svega pomenutog centralni bankari danas očajnički gomilaju monetarno zlato, dok i dalje nemilosrdno štampaju fiat novac za široke narodne mase.
Naravno, postoje izuzeci i među centralnim bankama. Jedan od takvih rijetkih izuzetaka je Centralna banka BiH, čiji je bivši guverner odlučio da proda monetarno zlato u trenutku kada su sve druge centralne banke kupovale. Osim što je prodao zlato po najnižoj mogućoj tržišnoj cijeni, pomenuti guverner ostat će zapamćen i po izjavi “da se na zlatu ne može zaraditi, ali se na dužničkim papirima (obveznicama) može”. Vrijeme ga je veoma brzo brutalno demantovalo.
A šta sve pomenuto znači za nas u BiH? Fiat novac, dakle, definitivno odumire. Nažalost, trenutno niko ne zna šta će ga zamijeniti. Na Zapadu se svojski trude da to bude digitalni novac, koji bi im omogućio nastavak dosadašnje prakse narednih stotinjak godina. Samo ne bi štampali papirnati novac nego bi ga digitalno emitovali. No, suština je ista. Nasreću, zemlje globalnog Juga, okupljene oko BRIKS-a, nisu spremne prihvatiti takvu ludost.
Ali da ne bude zabune. I BRIKS zemlje će imati digitalne valute, ali kao sredstvo jednostavnijih transakcija, a ne kao svjetsku rezervnu valutu. Budući novac morat će biti zasnovan na nekoj stvarnoj, opipljivoj robi - zlatu, srebru, uranu, energiji, nafti, plinu i tako dalje. A to znači da će nemilosrdno štampanje novca polako odumirati. Doduše, i dalje će ga u narednim godinama biti, ali sve manje i manje. A to znači i kraj beskrajnom zaduživanju i lagodnom životu političara koji lijepo žive od dugova koje prebacuju na buduće generacije. Pojedini ovdašnji kantoni već se sada suočavaju sa besparicom, a ne mogu se više tako lako zaduživati.
I bh. novac će morati ubuduće imati neko realno pokriće. Pošto BiH gotovo da i nema nikakve industrije, onda će ovdašnji novac morati najvjerovatnije biti zasnovan ne na pameti Bosanaca i Hercegovaca (što i nije tako loše), nego na onome što leži ispod zemlje po kojoj oni hodaju. U golemim rezervama uglja, crnog zlata, koji se može koristiti za jeftinu energiju, kao i u ko zna kakvim rijetkim mineralima i rudama.
Bonus video:
