Već duže vremena svjedoci smo čudnih dešavanja u dragoj nam državi. U Crnoj Gori, u kojoj su žene uvijek tretirane kao stub porodice i društva, koje su na svojim leđima nosile svu težinu porodičnog života, koje su ostavljale posljednje parče hljeba za svoju djecu, našle su se na udaru državnog ustrojstva, tačnije Vlade Crne Gore, koja im je smanjila zakonom dobijene i doživotno zagarantovane naknade za troje i više djece, i to sa 336 na 244 i sa 193 na 144 eura.
Čitava prošla godina protekla je u polemikama između vlasti i opozicije oko toga da budžet nije dovoljan da pokrije tako velika izdvajanja. Majke su se odricale penzija i radnih mjesta jer su smatrale da će preko ovih naknada dobiti nešto više za svoj dugogodišnji rad ili barem za to što su se redovno prijavljivale na Zavod za zapošljavanje.
Vlast, naravno, nije htjela u izbornoj godini da pokreće ovo pitanje, ali je nakon oktobarskih izbora reagovala vrlo brzo i skresala naknade. Majke su se organizovale, došle na protest ispred Vlade Crne Gore, neke su čak i noćile na tom mjestu i dobile obećanje da će se sresti sa ministrima finansija i rada i socijalnog staranja. Za to vrijeme Vladin ekspertski tim predložio je da se naknade ne samo smanje, već i ukinu u potpunosti! Majke su od ministara dobile obećanje da će im razlika u naknadama biti nadomještena nekim drugim vidom socijalne pomoći, tipa dječijeg dodatka ili nešto slično.
Međutim, saga se nastavila. Majke su podnijele žalbe na rješenja o smanjenju naknada, a Vlada nije pokazala neko veće interesovanje da problem riješi. Tipičan primjer toga je rad Centra za socijalni rad Podgorica koji je skratio svoje radno vrijeme na 14 časova kako bi spriječio majke da predaju žalbe. Na taj način ostavljali su desetine majki pred vratima Centra primoravajući ih da se ponovo vraćaju na isto mjesto sljedećeg dana. I tako u nedogled.
Protesti su se nastavili (nekima od njih sam i sama prisustvovala). Majke su danonoćno bukvalno živjele ispred Skupštine Crne Gore, po hladnoći i vrućini, a neke od njih su se odlučile i na najradikalniji mogući potez - jedanaestodnevni štrajk glađu. Nažalost, ništa nisu postigle. Premijer Marković je ostao neumoljiv i izjavio da Vlada neće popustiti ni pred kakvim pritiscima i predstavama za javnost iza kojih, po njegovom mišljenju, stoji crnogorska opozicija. Neke majke, predvodnice protesta, su satanizovane samo zato što su članice i aktivistkinje opozicionih partija.
Čitava priča došla je i do Ustavnog suda Crne Gore, koji je u aprilu ove godine presudio da su odredbe Zakona o dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti neustavne i naložio Vladi da u najkraćem mogućem roku donese nove mjere kojima će se majkama nadomjestiti gubitak doživotnih naknada. Važno je napomenuti da su sudije Iličković i Gogić izdvojili mišljenje, smatrajući da je u pitanju kršenje prava na svojinu, odnosno mirno uživanje imovine. Sudija Gogić je smatrao da se naknade mogu smatrati imovinom i da je ona smanjenjem naknada ugrožena. Takođe, podsjetili su da je, prema podacima Monstata, pravo na naknadu steklo 4.100 žena iz radnog odnosa i 4.700 onih koje su se odrekle penzija u zamjenu za naknade. Gogić i Iličković su, takođe, kazali da država može smanjivati iznose socijalnih davanja i penzija, ali da to mora biti obrazloženo javnim interesom, istakavši da su majkama naknade umanjene za 25%, a javnim funkcionerima za samo 8%. Nešto kasnije, sudija Iličković se ponovo oglasio rekavši da se ograđuje od odluke Ustavnog suda jer odluka koju je sud prvobitno usvojio nije ista kao ona koja je objavljena u Službenom listu Crne Gore.
Ishod svega je da je Ministarstvo finansija odlučilo sljedeće: 1) majke koje su zamrzle penzije vraćaju se na iste; 2) one koje su bile na Zavodu na zapošljavanje nastavljaju da se prijavljujuju; 3) one koje su napustile radna mjesta dijele su u tri kategorije, i to: 1) korisnice koje su posljednjih šest mjeseci prije raskida radnog odnosa primale ispod 200 eura ubuduće će primati naknadu od 192 eura; 2) one koje su primale između 200 i 350 eura primaće 264 eura; 3) one koje su primale više od 350 eura primaće 332 eura. Važno je napomenuti da će ovi iznosi korisnicama biti isplaćivani samo do trenutka dok ne steknu uslov za odlazak u penziju.
Kao što se vidi, iz ovog galimatijasa jedino je Vlada izašla kao pobjednik. Makar za sad. Ono što ostavlja gorak ukus u ustima je, upravo, nedopustivo drzak, arogantan i potcjenjivački način ophođenja Vlade Crne Gore, počev od njenog prvog čovjeka, službenika najnižeg ranga i policije prema ženama koje su život posvetile podizanju svoje djece, koje su za to vrijeme radile vrlo teške poslove zbog kojih su i oboljele i teško mogu da izdrže i sam dolazak na nove proteste, koji se, uprkos svemu, nastavljaju.
Zbog svega navedenog, pozivam gospodu iz Vlade Crne Gore, sve ministre i službenike koji se bave ovim pitanjem, da dobro razmisle šta su uradili crnogorskim majkama. Doživotne naknade je dobilo preko 21.000 žena, a od njih se izdržavalo oko 80.000 ljudi; majke su podizale svoju djecu, hranile ih, plaćale im školarine i davale džeparac. „Uvaženi“ vlastodršci, imajte na umu da su to mogle biti, a možda i jesu i vaše babe, majke i sestre. Shvatite da ste izvojevali Pirovu pobjedu. Ne udarajte na ono najsvetije. Ne dirajte majke i sjetite se čuvene jevrejske poslovice: „Bog ne može biti svuda, pa je zato stvorio majke.“
A majkama, korisnicama naknada, poručujem da se ne predaju, da se do zadnjeg atoma snage bore za ono što im po zakonu pripada, za svoje porodice, djecu i unučad. Crnogorsko društvo, barem jedan njegov, još uvijek svjestan, častan i pravičan dio, će biti uz vas. Nema predaje dok se sami ne predamo. I zapamtite čuvenu Ruzveltovu rečenicu: „Jedino čega se treba plašiti je sam strah.“
Naprijed, do konačne pobjede i zaslužene pravde!
Autorka je magistar političkih nauka
Bonus video:
