U svojim knjigama detaljnije sam objasnio zašto će ozbiljna država teško dozvoliti da ministar vojni bude onaj čovjek koji ima neke od profesija, kao na primjer, istoričar, patolog, policajac ili pripadnik (saradnik) državnih ili vojnih tajnih službi. Razlog se nalazi u potrebnom sociološko-psihološkom profilu ličnosti koji je neophodan da posjeduje svaki, a posebno ministar vojni.
Proces mišljenja i razmišljanja ministra vojnog prvenstveno treba da bude usmjeren prema budućnosti, a nikako prema prošlosti, prema živim ljudima, prema prijateljstvu i savezništvu, a nikako prema neprijateljstvu ili izolacionizmu. U skladu sa takvim procesom razmišljanja (onog ličnog i političkog) izgradiće se i sistem koji će uvijek izgledati kao pobjednički, a to i treba da bude cilj svake državne politike - da sa što manje uloženih materijalnih i ljudskih resursa dobije pouzdan odbrambeni sistem. Isti ili sličan princip važi pri odabiru čelnih ličnosti i za najviše vojne dužnosti.
Sve rečeno ima i svoju logiku, čak i bez dubljeg naučnog objašnjenja. Po svojojoj profesionalnoj vokaciji pažnja istoričara je usmjerena prvenstveno na izučavanje prošlosti; pažnja patologa je usmjerena više mrtvim nego živim ljudima; policajac traga za prestupnikom tu negdje u svom okruženju; dok pripadnici tajnih službi i njihovi saradnici uvijek tragaju za neprijateljem, a rjeđe za prijateljem. Sumnjičavost u sve i svakoga, odrednica je njihovog psihološkog profila. Za izgradnju pouzdanog odbrambenog sistema potrebno je sve ono suprotno od rečenog.
Nije teško detektovati koja i kakva politika kreira onaj prvi, a koja kreira onaj drugi navedeni model. Vlast kojoj je na prvom mjestu državni interes i odbrana zemlje, za važne državne funkcije će odabirati one ličnosti koje nemaju bilo kakav defekt u svom sociološko-psihološkom profilu, dok će vlast koja je opsjednuta ličnim interesima i sopstvenim opstankom na istoj, po pravilu, bira upravo one sociološko-psihološke profile obrnutog procesnog psihološko-profesionalnog usmjerenja. Ako ozbiljno analiziramo koje ličnosti su obnašale dužnost ministra odbrane, te čelne ljude u armijama države Srbije i države Crne Gore od 1991. godine, i u vremenu kada su one bile zajedno i u vremenu kada su odvojene, doći ćemo do frapantnih činjenica. Osim nekoliko izuzetaka, zaključićemo da su ministri vojni bili: jedan raniji ministar policije, jedan patolog, šefovi tajnih službi ili njihovi bliski saradnici, te potomci onih ličnosti koje su radile u državnim i vojnim tajnim službama. To je dovoljan pokazatelj da se zaključi da Srbija i Crna Gora skoro tri decenije imaju vlast koja je opsjednuta sobom i svojim opstankom na istoj. Nije slučajno što su težišno primjenjivale defektan model u odabiru čelnih ličnosti u sistemu odbrane.
Potreba svake države je da istovremeno ima i vojsku i policiju zbog njihovih različitih uloga, ali i zbog ravnoteže straha između ta dva naoružana sistema. Jer, ukoliko nema ravnoteže međusobnog straha, neminovno je da takav oružani sistem preraste u soldatesku koja će se otrgnuti svakoj državnoj kontroli.
Trodecenijska apsolutna i apsolutistčka vlast DPS u Crnoj Gori ulazi u svoju završnicu. Mnogo je parametara za takav zaključak, a jedan od njih je što djelovi policije ubuduće, sigran sam, neće stati uz takvu vlast. ANB Crne Gore je raspolućena u najmanje četiri dijela, pa su izvjesna njihova svjedočenja o višedecenijskim protivzakonitim i nemoralnim radnjama nekih njenih pripadnika i predstavnika DPS vlasti. Služeći, ne državi nego od naroda otuđenom režimu, Vojska Crne Gore je donedavno radila kao DPS glasačka filijala, pa će odnarođena DPS vlast u njenom posljednjem grčevitom pokušaju očuvanja nadmoći nad državom, pokušati da preko vojske uspostavi i moć tajnih službi i moć upotrebe sile.
Naredna godina će u Crnoj Gori biti godina izbora na svim nivoima. DPS moćnicima je već sada jasno da će sve te izbore izgubiti. Vidi se veoma prepoznatljiv znak koji ukazuje da će DPS upotrijebiti silu u nepriznavanju svojih budućih izbornih poraza. Ukoliko DPS uskoro pokrene inicijativu za izmjene Zakona o vojsci, kojima bi se omogućilo da neko izvan vojske bude primljen u istu i unaprijeđen u visoki vojni čin, to će biti pouzdan znak da se priprema zakonski osnov da neki pendrek policajac bude primljen u vojsku, da bude unaprijeđen u visoki vojni čin i da bude postavljen na visoku vojnu dužnost. To je ozbiljno upozorenje da će odnarođena DPS vlast upotrijebiti vojnu silu protiv sopstvenih građana.
Legitimni predstavnici građana koji se nalaze izvan parlamenta treba da prate šta smjeraju uraditi Sinđelićevi poslanici u parlamentu, te da blagovremeno obavijeste i upozore javnost šta odnarođena vlast smjera uraditi. Sinđelićevi poslanici ovo ne razumiju, ali će oni isti sve ovo odraditi za onoga koji sve ovo dobro razumije. Građani, budite oprezni, jer će pendrek policajac dobiti zakonske ovlasti da baš vas prebija, ali ovoga puta komandujući vojnim formacijama. On će to strastveno uraditi jer su pendrek policajci uvijek i samo vjerni diktatoru. Oni sa zakašnjenjem shvate da će oni pravi vojnici i pravi policajci u takvim situacijama, uvijek stati ne na njegovu, nego na stranu naroda. U vojsci i policiji Crne Gore je, na svu sreću, sve više baš takvih.
Autor je general avijacije u penziji i analitičar geopolitike
Bonus video:
