Samo u Crnoj Gori i prije prikazivanja prve epizode neke serije počinju napadi, kao i odbrana iste, još neviđene serije. Samo u Crnoj Gori jedan od producenata serije piše hvalospjev neviđenoj seriji, oštro napajući napadače serije, a već nakon prve epizode ljudima dosadi da uopšte raspravljaju o seriji, što govori da je zanimljivija bila fama pred prikazivanje od prve epizode. Sve to govori da se neko poigrao praveći dokumentarnu igranu seriju o jednom jako važnom događaju, koji zaslužuje da se sagleda realno i nepristrasno, prije svega pažljivo, jer kad se puca onda ništa nije crno-bijelo. Izgleda da kao društvo u cjelini nismo u stanju da tumačimo događaje kako treba, već svako vuče na svoju stranu, prije svega vuče zbog ličnog interesa.
Krenula je serija, prikazane su prve dvije epizode, ali, već nakon te druge epizode rodilo se jedno veliko ali. Stručni konsultant za istorijska pitanja se odriče snimljenog, i razočaran piše pismo u kom obavještava javnost da nema ništa sa snimljenim materijalom i insistira da se na dalje njegovo ime ne koristi u špici. Između ostalog, Novak Adžić je obraćajući se autorima serije napisao: “I na koncu, u Vašoj, opsesiji imaginacije ne vrijeđajte naše mrtve časne, odane, babe i prababe i ne lažite da je svaka bjelosvetska protuva mogla ih koristiti kao objekat i time, pored njih, ista mogla unižavati čast i familiju doma i roda crnogorskog i istorijske svetinje majke, supruge, itd crnogorske. Sve najbolje, ali u buduće, komercijalisti i falsifikatori, bez mog imena na odjavnoj špici.“
Zar nije cilj ove serije bio da rasvijetli slučaj, da raskrinka falsifikate? Adžić je beskrajno razočaran, a njegovo pismo može poslužiti za dobar scenario koji bi možda privukao više pažnje od same serije, ali u pravom smislu riječi pažnja. Kad stručnjak za istorijska pitanja nazove autore serije komercijalistima i falsifikatorima, kako onda očekivati od javnosti da povjeruje u to što vidi?
Sve se moglo očekivati od serije, da pokrene razne polemike, da omogući rasprave i na taj način da se iskristališe slika o događaju koji se zbio prije skoro stotinu godina. Međutim, ako se stručni konsultant za istorijska pitanja odriče od čeda savremene crnogorske kinematografije, kako onda krenuti sa trećom epizodom? Sve su prilike da će Božićni ustanak doživjeti sudbinu serije Ravna Gora Radoša Bajića, a ipak se serije snimaju da se gledaoci zabave, a ne da se zabave o jadu.
Nemoguće je vjerovati seriji koja prikazuje događaje od prije stotinu godina ako ne znamo što se zbilo na dan izbora 2016. godine, kad javnost još uvijek nije uvjerena da nije riječ o fingiranom državnom udaru. Udari su svuda, u seriji i van nje.
Toliko o velikom projektu, koji je prevazišao sebe i postao velika bruka. Možda od treće epizode krene sve drugačije i svi budu zadivljeni, ali teško. Baš teško.
Bonus video:
