Uzvišenost je estetska kategorija i pridjev koji stoji uz imenicu Željka, kazala je istoričarka umjetnosti Kristina Radović na izložbi Olge Vučinićpod nazivom “Živim da te volim”, koja je otvorena u foajeu Nikšićkog pozorišta.
Na slikama radost, život i ljubav, a u duši umjetnice beskrajna tuga zbog gubitka kćerke jedinice, Željke, kojoj je i posvećena izložba. Bojama je sakrila patnju, jer Željka je bila radost.
“Autorka se kroz simboliku ili, još prije kroz poetiku boja, predstavlja publici kao slikarka, ali i kao žena koja kroz svijet boja i platna iskazuje i svoj majčinski ponos i patnju, uz stalne misli o njenoj divnoj kćerki Željki“, kazala je prof. dr Lidija Vujačić.
Slike umjetnice, nježnih pokreta i snažnih emocija, kako je istakla Vujačić, otkrivaju veoma složeni unutrašnji svijet, različita raspoloženja i preokupacije.
“Olga se ne libi da eksperimentiše i sa akrilnim i sa uljanim bojama, kolažom, ali i ebruom koji joj je poseban izazov za najnoviji radove.
Ona je svoje likovno iskustvo sabirala decenijama, tanano uvezujući svoj lični i porodični život sa širom društvenom dinamikom i, nadasve, estetikom, pa se u njenim motivima mogu prepoznati različite inspiracije iz svijeta prirode, arhitekture, odjevanja”, kazala je Vujačić.
Olga Vučinić je, kako je istakla prof. dr Jasmina Nikčević, uvijek voljela da uljepšava svijet. Nastavila je to da radi i onda kada je njen svijet “potonuo”.
“Emotivna stanja, promjene raspoloženja, utisci, iskustva, sjećanja, preživljavanja, sve se očituje na slikama autorke koja svojom umjetnošću sublimira najveću tugu, bljesak i krik duše koji izviru iz žarišta beskrajne ljubavi i bola, iz srca posvećenog Željki”, kazala je Nikčević, koja je i otvorila drugu samostalnu izložbu Olge Vučinić. Pjesnikinja Gordana Sarić, govoreći o autorki, kazala je da je sva satkana od umjetnosti, a da naziv izložbe dovoljno govori o “veličanstvu majčinog srca, ljubavi i smislu života”. Ona je pročitala pjesmu “Zvijezda što sija Željka se zove”.
Marko Lakić iz Mense podsjetio je na prijateljstvo sa Željkom, djevojkom koju je krasila plemenitost, ambicioznost, a iznad svega čovječnost.
Pokušavajući da bude jača od patnje Olga Vučinić se zahvalila svima koji su joj pomogli u organizaciji izložbe, kao i posjetiocima koji su došli da zajedno sa njom podijele trenutak koji joj posebno znači.
“Željka srećo, među zvijezdama si. Sa toliko ljubavi, vedrine, toplih zagrljaja. Tamo gdje spokojno sanjaš zauvijek, tamo gdje se na ljubav ne čeka. Ti si misao što me svuda prati, moj ponos i ljepota. U noćima dugim, dok mjesec presjeca tišinu, slikam ti osmijeh”, zapisala je Olga Vučinić.
Marko Lazović, učenik Muzičke škole,,Dara Čokorilo”, izveo je preludijum za gitaru Johana Sebastijana Baha. Izložba, koju je organizovalo Nikšićko pozorište, prodajno je humanitarnog karaktera i 30 odsto sredstava od prodatih slika biće uplaćeno JU Dnevni centar za djecu sa smetnjama u razvoju i osobama sa invaliditetom Nikšić.
Slika i u embru tehnici
Vučinić se publici predstavila i radovima rađenim u embru tehnici, orijentalnoj umjetnosti koju je završila u Turskom kulturnom centru u Podgorici.
„Ebru je u fazi izrade slična graviranju na vodi, a kao rezultat daje apstraktne slike ili motive koji imaju tu osobenost da se nikada ne mogu otisnuti na identičan način. Ni sam umjetnik ne može znati kako izgleda njegova slika sve dok papir ne izvuče iz vode. Možda je, između ostalog, to razlog zbog kojega stručnjaci smatraju da je ebru izraz trenutnoga stanja duše koja baš u tom efemernom momentu stvaranja diktira boje, kompoziciju, motive, izgled slike“, kazala je Nikčević.
Kako je objasnila embru je u etimologiji, po jednom tumačenju oznaka za oblak, dok je po drugom u pitanju stara persijska riječ koja znači “lice vode”.
Bonus video:
