Premijera predstave „Lice“, prvog profesionalnog projekta nakon duže godina Centra za kulturu Berane, biće izvedena u srijedu u Centru za kulturu, u 20 časova, a dan kasnije će biti upriličeno i reprizno izvođenje. Komad, po tekstu Aleksandra Galina, a u režiji Zorana Rakočevića, govori o gubljenju čovjekovog identiteta pred nemilosrdnim naletom sumnjivog kapitala i navodi nas da se zapitamo “kakvo je to naše, zajedničko lice, šta smo postali, da li nam je lice samo paravan, maska, ili noseća suština našeg bića”.
“Ova predstava se da posmatrati iz aspekta svjedoka vrtoglavog ubrzanja ljudskog življenja uopšte, u kojem se ljudska obličja pretvaraju u robu i gube u vrletima novog društvenog doba. Čovječije lice ne samo da postaje robna marka, marketinški brend i kozmetički se pokušava svesti na standard, istost i prihvaćeni kalup unaprijed definisane ljepote, već postaje čak i breme međuljudskih odnosa. Živimo u okruženju odbjeglih finansijskih magova, pomilovanih vlasnika sumnjivog kapitala, svjedoci smo instant akcija za licima s potjernica, kao i idolopokloničkom štovanju lica sa plakata i reklama, doživljamo ljudsko lice kao diskurs vremena - odavno smo poslali Leonardovog Vitruvijanskog čovjeka u svemir, da nas upozna s nepoznatim. Naše, ljudsko lice, šta god da se desilo sa njim - ostaje kod prepoznavanja, naša lična karta, naš DNK. Čini se da je krupan kapital, povezan sa svjetskim centrima farmacije i izrade implatanata, doskočio neuništuvosti ljudskog lica. Prljavi novac, dakle, promijeniće tok svjetske istorije. Živjela budućnost, ko ste da ste, možda se prepoznamo!“, poručuje reditelj Rakočević uoči premijere. On je za “Vijesti” obrazložio da je upravo “maskiranje postalo strategija življenja i društveni fenomen”.
“Pogotovo u vrijeme kakvo je današnje i pogotovo u zemlji kakva je naša. Mi kod nas samih imamo slučaj odbjeglog bankara, odnosno bankara koji je van zemlje, a to je jedna vruća tema. U ovom komadu se nameće i izoperisani mafijaš promijenjenog lica koji je na potjernicama i predstavlja najvećeg švercera u regionu. Dakle, ova predstava je provokativna sa te strane, a sa druge ona prodire dublje, jer nije samo lokalno-politička priča već ide šire u globalnu temu baš te lakoće promjene identiteta i onoga što ona donosi. Ovo su sve razlozi zašto smo izabrali ovaj tekst. To su nama bliske teme, ali uz to nijesu vezane samo za Crnu Goru već su i svuda u svijetu aktuelne, pa tako ciljamo na širu publiku koja voli komedijski žanr, jer tema kao ova se najbolje da obraditi kroz komediju iako nijesmo zapostavili ozbiljnosti otuđenosti među najbližima”, kaže Rakočević.
Glumačku podjelu čine: Danilo Lončarević, Vanja Jovićević, Đorđije Tatić i Maša Labudović, a Rakočević otkriva i šta je ideja i zaključak predstave do kojeg je ansambl zajednički došao.
“Mi zapravo guramo jednu umjetničku ideju da je današnji novac mahom sumnjivog porijekla i upravo taj ‘prljavi novac’ diktira tempo međuljudskih odnosa i tek u momentu kad pristanemo na taj aksiom mi možemo biti srećni. To je neka poruka i ideja. Pisac ovog djela je sve to donekle opisao, a mi smo sami došli baš do tog zaključka i to smo istakli time što ta žena koja je jedina protiv svega toga, koja traga za ljubavlju, na kraju spozna da treba da postane dio sistema i da će se tek tada ostvariti i dobiti ono što želi”, istakao je Rakočević.
Scenografiju i kostimografiju za komad potpisuje Ivanka Vana Pelević, a producentkinja je Jelena Šoškić. Projekat je finansiran uz pomoć sredstava obezbijeđenih putem Konkursa za realizaciju programa „Razvoj kulture na sjeveru“ Ministarstva kulture i uz podršku Opštine Berane, a podržali su ga i Novi dom Simpo i Obuća Minja.
Postaju otuđeni oni koji bi trebalo da su najbliži
Rakočević je “Vijestima” sugerisao i koje sudbine ova predstava donosi.
“U ovom komadu predstavljeni su otuđeni u ljudi koji su najbliži... To su supružnici, oni koji bi trebalo da budu životni partneri. Otuđivanjem se oni tako ponovo zaljubljuju jedno u drugo pritom neznajući da je to isti čovjek, onaj muž kojeg je ta žena već jednom izabrala. Specifično je i to što suprug u tom trenutku ljubomoriše jer se njegova žena nanovo zaljubljuje u nekog drugog, iako je to on sam. To je pravi paradoks novog ‘lica’, jer ne nabaciš samo novi ‘fejs’ već potpuno novu ličnost u skladu sa kojom se ponašaš i živiš”, kaže Rakočević.
I iako je unutrašnjost uvijek bila suština i po izrazu lica i pokretima se često zaključuje mnogo toga o ljudima, makar i površno, danas je to sve manje zastupljeno...
“Tačno. Čovjek danas traga za sopstvenim desktopom i to lice jeste ‘cover’ i ‘profil’. U posljednje vrijeme kada razmišljamo o nekoj osobi prvo je potražimo na Facebook-u, vidimo njenu profilnu fotografiju ili zamišljamo kakva bi ona mogla biti, a to je trend kojem pripadamo, trčimo ka Zapadu i to je i dokaz kako stvari koje nam dolaze, a računam da je tehnologija kapitalistička prozapadna stvar, mi uspijemo to da ‘opoganimo’ na neki način. Mislim da nigdje nema ludnice oko društvenih mreža kao kod nas, nama je to poligon za obračune. Ne kažem da nije slično i na Zapadu, ali kod nas je to dobilo ultra i turbo oblike”, zaključuje Rakočević uoči premijere.
Bonus video:
