Lijepo putovanje protkano najdubljim ljudskim emocijama doživjeće svi koji se upuste u “Let za Budimpeštu”, prvu knjigu Andree Raonić na koju je, ističe u razgovoru za “Vijesti”, veoma ponosna. Ona dodaje i da vjeruje da se svi čitaoci mogu pronaći u knjizi čiji je glavni motiv, kao i inpiracija, ljubav i sve što uz ljubav ide. Knjiga “Let za Budimpeštu” je zbirka kraćih tekstova, od kojih svaki nosi svoju pouku i poruku, kroz iskrene emocije, realne događaje koji ne robuju “happy endu”.
Raonić je rođena u Podgorici 1992. godine. Bavi se književnošću, turizmom, humanitarnim radom, a radi kao profesor engleskog jezika. Pored engleskog, Andrea govori još pet svjetskih jezika. Završila je srednju trgovinsku školu, a školovanje je nastavila na Pravnom fakultetu, smjer-kriminalistika i bezbjednost). Već desetak godina piše i sebe je pronašla u prozi, a knjiga ‘Let za Budimpeštu’ je njen prvijenac. Andrea uveliko radi na drugoj knjizi, koju najavljuje kao totalnu suprotnost onoga što je do sada stvarala.
Šta je bio prvobitni motiv prilikom pisanja, koje teme si željela da pokreneš, o čemu da govoriš?
Godinama sam pokušavala da pronađem neki sopstveni stil pisanja. Shvatila sam da mi najbolje leži proza i vremenom prikupila mnogo tekstova, od kojih sam odlučila da objavim one najbolje. U svakoj toj priči vidjećete da je glavni motiv ljubav, zapravo nesrećna ljubav - ona koja se svima nama bar jednom dogodila. Ljudi uglavnom pišu priče sa happy endom, ali ja sam htjela nešto drugačije. Sve u svemu, izbjegavala sam klasiku, bajku, i nerealne priče i pisala sam o onome što je u suštini, naša realnost. Često gubimo u životu i to nije sramota. Voljeti nekog, a ne biti voljen od strane te osobe, sasvim je normalna stvar u današnjem vremenu. Nažalost, isto je i sa prevarama, nasiljem, smrću... U mojoj knjizi naići ćete na sve te teme, baš iz tog razloga što ne volim idealizovanje, već realnost i činjenice.
Na osnovu odlomaka koje sam pročitala čini mi se da je u pitanju ljubavna knjiga koja na neki miran i suptilan način govori o jednom životu i ljubavi, da li?
Ova knjiga ima nekoliko autobiografskih priča, a ostale su nastale kao posljedica života meni bliskih i dragih ljudi. Tako da, u suštini, sve su priče istinite, ali prate sudbine više osoba. Naravno, uz njihovu dozvolu i izmjenu imena, odlučila sam da predstavim sve ono sa čim se ljudi današnjice susreću i doživljavaju.
Par o kojem pišeš u jednoj od tvojih priča suočava se sa jednim od najtežih trenutaka u njihovoj ljubavi i životu uopšte - sa gubitkom djeteta, bebe... S obzirom na to da si veoma mlada, kako te je ova tema zaintrigirala, kako si uspjela ući u dubine tih osjećaja, dešavanja, njihovih puteva životnih prije i poslije?
Poznajem mnogo ljudi koji su, nažalost, prošli kroz to. Iako se još uvijek nijesam ostvarila u toj ulozi, mislim da za jednog roditelja ne postoji veći strah od bolesti ili još gore - gubitka djeteta.
Moji prijatelji su imali tu nesreću da izgube nerođenu bebu i bila sam svjedok njihove patnje i bola. Gledala sam kroz koliki očaj prolaze, pogotovo majka, jer majka isto to dijete nosi devet mjeseci ispod srca.
Slušala sam njihove vriske, prisustvovala njihovim suzama i vidjela srušene snove i nade.
I onda se nakon svega sto vidite, čujete i pročitate, zapitate, koliko smo zapravo srećni samim tim što smo živi i zdravi.
Da li se i na koji način čitaoci mogu pronaći ili poistovjetiti sa tvojom knjigom?
Kao sto sam pomenula ranije, knjiga je jedna surova realnost i nešto što se može dogoditi bilo kome od nas. Niko ne može predvidjeti svoju budućnost ili sudbinu, ali sve je moguće. Tako da, svi koji su pročitali ili će prolitati moju knjigu, mogu sebe pronaći u njoj. Ako ne u svim prilama, makar u njih nekoliko. Svaka priča je priča za sebe, sažeta od osjećanja ljubavi i mržnje ili sreće i tuge. Svi smo različiti, ali smo prije svega, svi ljudi i samim tim znamo da volimo, bivamo povrijeđeni ili razočarani, ostavljeni i krhki. I sve je to sastavni dio života.
Knjiga je nazvana “Let za Budimpeštu”, šta predstavlja taj let, koji je to trenutak u knjizi?
Knjiga je dobila ime po istoimenoj priči. Upravo u toj priči govorim o gubitku nerođene bebe i gubitku želje za životom njene majke. “Let za Budimpeštu” nosi jednu snažnu pouku, a to je da nikad ne treba da odustanemo od onih koje volimo i da se svaki naš let nastavlja dalje, koliko god puta pokušavali da nam skinu krila.
Znate kako kažu “Nije bitno koliko puta padneš, već koliko puta ustaneš”. Najgore je odustati, a samo oni najhrabriji smognu snage da prigrle zivot i kažu sebi samima “Mogu ja to.”
Radiš li trenutno na nečemu, koje teme te okupiraju?
Ne volim sebi da dajem rokove, ali mislim da će u toku 2020. godine moja nova knjiga biti gotova i zvanično objavljena. Ovog puta, ljudi će imati priliku da od mene dobiju nešto jako zanimljivo, uzbudljivo i drugačije. Uveliko radim na novom romanu, i iskreno se nadam da će to biti pun pogodak.
Godina je pri kraju, kako bi je sumirala, šta bi poželjela što sebi što drugima?
Godina 2019. nije bila loša, ali ja uvijek kažem da može i bolje. Drugima bih poželjela isto što i sebi, a to su prije svega zdravlje i ljubav, jer bez njih nijedan čovjek ne može da živi, niti funkcioniše. Zdrava i voljena osoba pomjeraju brda i planine, šire radost i pozitivnu energiju. Tako da, budite voljeni, volite i uživajte u sitnicama koje nam život svakodnevno pruža, čitajte, slušajte dobru muziku i smijte se. Život je jedan i iskoristite ga do maksimuma. Svima želim srećne novogodišnje i božićne praznike. I želim vam što više knjiga!
Plašila ju je reakcija publike, a sada je srećna i ponosna
Ovo je tvoja prva knjiga, da li je bilo teško doći do izdavača, šta je bio najveći izazov prilikom objavljivanja?
Najveći izazov mi je bio samo objavljivanje knjige. Trebalo mi je par godina da se odlučim na taj korak, a vjetar u leđa dao mi je moj veliki prijatelj i crnogorski književnik Rodoljub Ćorić, koji je prepoznao moj talenat. RTV “Mojkovac”, kao izdavač, i on glavni su “krivci” što je moje djelo ugledalo svjetlost dana. Naravno, bila sam pomalo i uplašena kako će publika reagovati na knjigu, ali po komentarima, mislim da sam uspjela da ljudima pošaljem neku poruku i, s obzirom na to da je ovo moj prvijenac, veoma sam ponosna.
Pažnju joj privlače trileri i kriminalistički romani
Da li voliš da čitaš, šta najviše, koji autori ti najviše “leže”?
Od malena sam voljela knjige i imala svoju malu biblioteku, koja se kasnije proširila. Kao mlađu dosta su me privlačili ljubavni romani, koje i dan danas volim pročitati, ali sada mogu da kažem da mi pažnju najviše drže trileri i kriminalistički romani. Što se tiče mojih omiljenih pisaca, izdvojila bih Dostojevskog, Agatu Kristi, Koelja, Virdžiniju Vulf, Džejn Ostin, Noru Roberts, Haled Hoseinia.
Bonus video:
