Dok je prolazio hercegnovskim šetalištem Pet Danica, Josipu Tripoviću javila se inspiracija za njegovo novo djelo, knjigu “Mala Dolores” koja je ovog mjeseca izašla iz štampe i čija je prodaja počela 10. oktobra, putem samog autora. Tripović je “Vijestima” detaljnije govorio o knjizi i inspiraciji za istu, dok čeka na odgovore od nekoliko knjižara koje bi trebalo da distribuiraju roman.
“Mala Dolores živi u jednom selu na Alpima sa svojom porodicom. Idiličnu atmosferu sela i njenih stanovnika prekida teška povreda njenog oca koji sa sankama pada u provaliju, žureći da pomogne oboljeloj komšinici. Požrtvovane komšije njenog oca prebacuju u bolnicu u Minhen, a za njim kreće i cijela porodica, nalazeći utočište u jednom samostanu i ne sluteći koliko će to promijeniti njihov život. Odlazeći kod oca u bolnicu i strahujući za njegovo zdravlje, Dolores pronalazi mir i utjehu u sviranju flaute”, navodi recenzent i lektor knjige, prof. dr Igor Lakić.
Ovo je druga knjiga Josipa Tripovića, nakon lične priče „Kad dodirneš dno“. Iako su tematski različite, dvije knjige nose isti motiv i poruku.
“Moje, ne baš slavno ali mogu reći poučno iskustvo koje sam doživio pogrešno zaključenom dijagnozom, vratilo me je na pravi put. Razlog vraćanja na moj pravi put kroz taj period je upravo glava koja je trezveno donosila zaključke i tražila u svoj toj patnji zračak svjetlosti. ‘Mala Dolores’ je povezana sa prvom knjigom iako joj je tematika drugačija. Povezanost može biti motiv koji prožima i ovu knjigu, a to je vjera u sebe i u Boga koja nas tjera da se borimo, da ne odustanemo i da uvijek idemo naprijed. Povezanost prve i druge knjige je i u tome što pokušavam da naučim ljude onome što je bitno i što je jedino blago sa kojim čovjek može biti bogat, čak bez novca”, kaže Tripović.
Prva rečenica u pogovoru Vaše knjige je “Ova priča nas uči o našoj svrsi na ovome svijetu”. Šta to ova priča donosi i koliko se čitaoci mogu prepoznati u njoj?
Ova priča donosi objašnjenje svima onima koji su pokolebani u današnjici i ne znaju pravi smjer svoga života, kako doći do pravilnog pravca koji treba držati tokom izvršenja naše misije na ovom zemaljskom svijetu. Onima koji još uvijek stoje na dobrom putu može donijeti samo učvršćivanje vjere, prije svega prema Bogu i u samog sebe. Naučiti što je vrijedno i sa kim treba održavati i jačati odnose, a u ovoj knjizi su objašnjeni upravo i ti odnosi jedne porodice koja iz gotove propasti pobjeđuje sve neprilike koje ih snalaze i dolaze do boljeg života.
S obzirom na to da je već objavljeno par tekstova o knjizi „Mala Dolores“ mogu reći da su se neki pojedinci prepoznali, pa tako jedna Dolores iz Dubrovnika, inače vicešampionka u baletu, kako mi se predstavila, nastojala je da dođe do knjige. Po dosadašnjim utiscima koje dobijam mogu reći da će se mnogi pronaći u ovoj priči koja se može shvatiti na više načina, zbog čega sam i siguran da će svaki pojedinac izvući poruku i pouku za sebe.
Kako ste dobili inspiraciju za ovu knjigu?
Inspiracija je došla slučajno dok sam prolazio šetalištem Pet Danica na Toploj ispod Gradskog muzeja kroz tunel kroz koji je nekad prolazila željeznica. U tunelu sam začuo predivne zvuke sa flaute koju je jedna nepoznata cura svirala. Dok sam prolazio tunelom i bio očaran tom melodijom u mojoj glavi krenula se slagati priča o jednoj maloj djevojčici koja na samom početku koračanja na ovome svijetu nailazi na probleme, ali jakom i sigurnom vjerom u Boga kao i vjerom u samu sebe dolazi do svog uspjeha, odnosno do pravog i jedinog pravca koji je njen talenat zaslužio. Mogu reći da je Dolores zaista prikaz pojedinca koji samo sa vjerom i sigurnim koračanjem sopstvenim koracima dolazi do uspijeha nebitno za koju je profesiju vezan. Zato i mislim da se ovdje mogu mnogi pronaći.
Motiv flaute se provlači kroz cijelu knjigu, a šta se to dešava na fonu toga?
Junakinja ide svojim pravcem koji je dobila po rođenju, bez obzira na prepreke na koje nailazi, razumom ih savladava i dolazi do cilja. Svojim talentom pobjeđuje sve neprilike koje su je u suštini pokušale omesti do prvog ispravnog cilja. Počevši od njenog rodnog sela u Alpima, gdje priča i nastaje, preko grada Minhena u kojem nailazi na ključ koji otključava vrata Pariza za njen budući život, ispunjen velikim uspjesima na polju muzike i ljubavi. U suštini, svi mi bi trebalo da se vodimo pravilnim putem i znakovima pored puta koji nas konstantno opominju samo neko ih zna pročitati na pravi način a neko prođe pored njih kao da ne postoje i upravo skrenu sa puta.
Koliko “brz” način života utiče na pojedinca, koliku ulogu novac igra danas, a gdje su “prave vrijednosti”?
Gledajući na globalnom nivou, društvo se potpuno promijenilo jer je zaboravilo te prave vrijednosti koje se nalaze oko nas. Danas većina ne živi život već život živi njih, što je velika greška. To je proizvod nezadovoljstva koje nose u sebi i traže krivca u svima oko njih, a ne osjećaju pravu srž problema kao što ne osjete ni sve oko njih, što ih u suštini na jedan lak način može izvesti na pravi put. Konkretno u našem društvu najveći problem je što ono vodi tuđe brige. Brzina života koja se vodi u skladu sa vremenom nije problem skretanja sa puta i gubljenja smisla.
Problem je u tome što tu „brzinu“ većina populacije ne zna da usklađuje sa datim okolnostima koje nailazi kao prepreke na putu i tako troše uzaludno boravak na zemlji. Uloga novca danas je broj jedan u svemu. Kad ljudi shvate da je novac prolazan i da taj „svemoćni“ papir nije toliko bitan onda će se sve okrenuti nabolje. Novac je samo jedna stvar koja nas je okupirala, naglašavam samo jedna stvar, jer je puno više stvari oko nas koje treba da cijenimo i od kojih u stvari sve zavisi.
Evo da se osvrnem na jednu od mnogih koje su bitnije od novca, zdravlje. Šta će kome novac ako nema zdravlja, veliki broj iz društva kaže i od te konstatacije se uvijek naježim: „Ne možeš bit zdrav ako nemaš novca“. To je odlika našeg društva i jedan pokazatelj kao i jedna od posljedica sunovrata u kojem se trenutno nalazimo svi pa i oni koji su držali svoj pravac ka pravom cilju.
Kvalitet se teško prepoznaje
Kako je na Vas i Vaše stvaralaštvo uticao period sa pandemijom?
Vrijeme pandemije lično pokušavam da gledam razumno, pa i ovo što trenutno radim je dokaz da se živjeti mora, da se treba odbraniti od svega što bi nas sputalo i prekinulo našu misiju na ovom svijetu. Što se tiče društvenih okolnosti kod nas i mog bavljenja umjetnošću, oni veoma utiču na sve, prije svega jer se ovdje teško prepoznaje šta je bitno i koga treba podržati u projektima. Recimo, taj Pariz koji sam doživio isključivo zbog prepoznatog kvaliteta u prethodnoj knjizi dokazuje koliko je lako doći do uspjeha kvalitetom, pa čak i daleko, a sa druge strane govori i koliko je teško doći do uspjeha na ovim prostorima. Ovdje se kvalitet teško prepoznaje.
Za “Malu Dolores” otvorena vrata Pariza
Knjigu “Kad dodirneš dno” promovisali ste i u Parizu gdje je veoma dobro prihvaćena... Imate li neka očekivanja od “Male Dolores”?
Što se tiče promocije u Parizu to je dodatni uspjeh i za ovu novu knjigu, jer su njoj sada na lakši način otvorena vrata u tom gradu. Prvi put je bilo jako komplikovano doći kao inkognito i predstaviti se publici u Parizu. Što se tiče lično mojih očekivanja - siguran sam da će pronaći put do čitalaca koji će na pravi način shvatiti moju poruku i kroz ovo djelo, što će za mene ponovo biti veliki uspijeh.
Imate li neke planove za promociju “Male Dolores”?
Planovi su tu, dogovorio sam promociju sa JUK Herceg Festom što znači da će se prva promocija knjige „Mala Dolores“ održati sredinom novembra u dvorani Park Herceg Novi. Planiram i promocije širom Crne Gore o čemu će javnost biti obaviještena. Čim se stabilizuje situacija sa virusom očekujem i promocije van naših granica. Pariz za „Malu Dolores“ drži otvorena vrata.
Bonus video:
