Nakon male i intimne scene nikšićkog "Zahumlja", gdje je protekle sedmice premijerno izvedena predstava "Kontraevolucija", podgorička publika danas će biti u prilici da pogleda i prvu pozorišnu premijeru (pored predstave za djecu "Sniježna kraljica" Gradskog pozorišta) nakon skoro godinu dana.
Predstava će biti izvedena u sali DODEST Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović" u 18 časova, a besplatne karte i za večeras, ali i za sjutrašnju izvedbu, već su podijeljene.
Komad, po tekstu i u režiji Obrada Nenezića, predstavljen je kao duhovita drama sa elementima tragične farse i apsurda. Publika u Nikšiću je odlično prihvatila futurističku temu koja prikazuje razvoj nauke, čovjekolikog androida čija je namjera da zavlada svijetom.
"Predstava se bavi istraživanjem i ispitivanjem ljudske mašte i izdržljivosti, te evolucijom čovjeka i njegovog stvaralaštva, u ovom slučaju androida i njegove ljepše polovine - ginoida. U toj evoluciji učestvuju nauka, tajne službe, religija, teorije zavjere i zdrav razum. Sukob tih beskrajnih pojmova dovodi do komedije situacije i karaktera", navodi se u opisu komada.
Kroz priču o stvaranju androida nazvanog "Projekat" spontano su provučeni i problemi (crnogorske) svakodnevice - od mini hidroelektrana, izbora (prošlih i predstojećih), pa preko skrivenih ljudskih namjera, "tajnih agenata", predstavnika Crkve do čovjekovog sukoba sa sobom i želje za novcem, za moći, za vlašću...
Na sve to se savršeno nadovezuje naziv komada "Kontraevolucija" na osnovu kojeg se može naslutiti tačka do koje čovjek dođe, a koja predstavlja prekretnicu... Tako, kada čovjekovi apetiti i ambicije slijepo porastu, osjećaj moći zamjenjuje potčinjenost pred planetom, pred samim sobom, a čovjek bez misli na okolinu i okruženje korača sve do tačke koja nas počinje vraćati nazad i vodi u kontra pravac.
Uz Nenezića, ekipu predstave čine glumci: Jovan Dabović, Slavko Kalezić i Đorđe Tatić, kostim i scenografiju je radio Darko Musić, muziku Nedjeljko Pejović, a ton i odabir muzike Ivan Zirojević.
"Riječ je o komediji koja je iznutra toliko tragična i ozbiljna. Suština je što smo načeli sve moguće probleme koji postoje u društvu, ne samo u našoj državi, već na globalnom nivou. Ko želi da razumije, razumjeće”, kazao je Jovan Dabović za "Vijesti" nakon premijere.
On u predstavi igra naučnika Bjelanskog koji je autor andrioda Projekat, a na putu stvaranja njega suočava se sa religijom, na momente zanemaruje ljudsko u sebi, podvrgava se Projektovim porivima, pokušava da dobije savršenstvo, a sve kako bi dostigao perfektan rezultat zadatka na kojem je i njegov otac radio... Dabović je sve to realno, blisko i (tragi)komično iznio na sceni Zahumlja, pa Bjelanski nosi sa sobom sve ono kako bi laici nekog (zaluđenog i predanog) naučnika i zamislili, a koji svoj rad doživljava kao život, stvaranje života, dio sopstvenog, na tankoj granici odnosa stvoritelja i djeteta/čovjeka. Od načina na koji hoda, preko tikova, načina komunikacije, do izraza lica, Dabović oživljava Bjelanskog koji dalje djela na sceni.
U razgovoru za "Vijesti" Dabović, koji je i ranije sarađivao sa Nenezićem, istakao je da je "Kontraevolucija" najljepši proces na kojem je do sada radio.
"Radili smo svi mi na raznim projektima... Nekad je to bilo predivno, nekad bi bivalo teško, ali ovaj projekat je drugačiji od svega onoga što smo radili i Obrad i ja i Slavko i Đorđe. Toliko smo uživali da je to neponovljivo. Nakon svake probe smo znali da sjednemo i nakon pet ili deset minuta ponovo krenemo da pričamo o predstavi, sa ogromnim zadovoljstvom i pijetetom. Mi se toliko zabavljamo i uživamo dok radimo na ovom komadu da je to nevjerovatno. Ovo je najljepši proces koji sam do sada radio", rekao je Dabović na početku razgovora za "Vijesti".
On ističe da su se, kao ekipa - zajedno, dogovorili da predstavu žanrovski definišu kao duhovitu dramu, a publika će je, kroz dozu humora i smijeha, možda prisnije i realnije i doživjeti. Svako od prisutnih u Zahumlju jeste.
"Ova predstava je veoma bitna za sve ljude, jer mislim da njome otvaramo i umove i oči mnogim ljudima koji, htjeli ili ne, neće da priznaju da nijesu u pravu u propagiranju mržnje i različitosti. Različitost je dobrodošla. Svi smo različiti i to je ono što ovu planetu čini lijepom, ali moramo živjeti sa tim i moramo svi to voljeti. To je sudar svjetova, a taj sudar svjetova označava dinamiku i sukob u predstavi. To daje likovima na značaju i naglašava ih dodatno, mnogo više nego što je to stvarnost u običnom svijetu... Mada, kod nas je sve, svakako, naglašeno", priča Dabović.
Upravo čitava ta teatarska ekspresivnost i drama, reklo bi se, odlično korespondira sa mikrosvijetom u kojem živimo i čiji smo dio, pa se sve to kroz sarkazam, dramatičnost i humor, publika lakše povezuje, prihvata i preispituje.
"Sve se to može vrlo lako povezati sa svima nama i onim oko nas. Obrad je napisao jedan vrlo inteligenan i pametan tekst, počevši od nauke, crnih rupa, preko oscilacija, agenta koji se prerušava u crkveno lice (naglašavam da to crkveno lice nije definisano ni kao pripadnik pravoslavne crkve, islama ili ijedne druge, već je samo službenik neke crkve) i raznih drugih definicija... U tekstu i podtekstu se prikazuje kako čovjek dolazi do nekih svojih zahtjeva, kako ih realizuje, kako se lako okreće situacija i, krajnje, kako dolazi do kontraevolucije. Ja, kao naučnik u predstavi, htio sam da napravim evoluciju, da odem korak dalje i napravim čovjekolikog androida, ali upravo to što sam ja želio da napravim zeznulo je i mene i cijelo čovječanstvo i stvari su krenule naopako", otkriva Dabović...
Trenutak kada stvari krenu naopako često je nevidljiv čovjeku koji se zaletio ka ostvarenju svojih ciljeva pri čemu nerijetko (slijepo) zanemaruje sporedne izazove i odluke... Desi se trenutak kada umjesto evolucije i napretka čovjek nesvjesno ili neprimijetno počinje da se vraća nazad, ili pak nastavlja naprijed ali u pogrešnom/kontra pravcu mijenjajući put i cilj.
"Upravo tako. U životu se sve dešava u jednoj sekundi. Možemo za primjer uzeti rođenje djeteta. Ono se rodi u jednoj sekundi. Koliko god taj porođaj trajao on je živo biće i tu je za sekund. Čovjek umre u jednoj sekundi i uvijek je u pitanju ta jedna sekunda, ali mi to ne vidimo i ne percipiramo kao tako. Kada pogledamo iza sebe i osvrnemo se - možemo potvrditi da je to uvijek samo taj jedan trenutak kada se to nešto desilo. Tako se desi da sa desne strane čovjek ode potpuno lijevo. To su momenti na koje se ljudi ne osvrću, ne gledaju ni naprijed ni nazad niti sa strane, već samo idu ka nečemu svome", ističe Dabović.
Da li je, stoga, "Kontraevolucija" i podstrek da se čovjek zapita o toku života, svojim prioritetima i odabirima, okolnostima i odlukama koje se nekada čine kao neizbježne, Dabović jasno odgovara.
"Apsolutno. Mi smo tu da otvorimo sva moguća pitanja. Pojedinac uvijek može izabrati šta mu se sviđa, a, naravno, ne može se sve svakome svidjeti. Biće nekih kojima će ova predstava biti preduhovita, nekima se možda neće uopšte svidjeti, neki će se možda i naljutiti... Uradili smo izraženo duhovitu dramu da bismo pogodili sve ljude, da bismo ih makar malo zakopkali i otvorili njihovu maštu i njihove mozgove. Možda nešto i izvadimo iz svih tih glava. Cilj je da se promijeni makar jedan odsto nekoga ili nečega", zaključuje Dabović.
U pozorištu ćete pronaći i sebe i druge, ali samo ukoliko to želite
Dabović je ranije u razgovoru za “Vijesti” istakao da “pozorište postoji radi publike”, pa je tako čitav prethodni period bio posebno izazovan i težak za glumce i pozorišne radnike.
“Jesmo mi imali premijeru predstave ‘Posjeta’ početkom decembra u Crnogorskom narodnom pozorištu, ali bez publike. To budi užasan osjećaj, neispunjenost je dominirala, nepovratna energija koju dobijamo od publike koje nije bilo stvara prazninu u glumcu. Da je tada i desetoro ljudi bilo u publici mi bismo sigurno igrali sa puno žara i u punom gasu. Suština je u tome da ukoliko samo jedan čovjek shvati srž onoga što mi na sceni djelamo, što radimo, on će tu suštinu prenijeti na nekog drugog i onda dobra i lijepa strana pozorišta koja treba da se njeguje, za to ne postoji alternativa”, rekao je on ranije potvrđujući da je teatar tu i da bi uvijek trebalo da bude tu, pa makar i za jednog čovjeka u gledalištu.
Nikšićani su imali tu čast da prvu pogledaju predstavu “Kontraevolucija” i nagovijestili da će Nenezićev komad definitivno biti jedan od onih koji će dugo trajati na sceni, što zbog svoje aktuelnosti, angažovanosti, odnosa sa publikom, jer iako ta komunikacija nije direktna, predstava apsolutno jeste interaktivna i podstičuća. Takav komad otvara vrata svakome da pronađe sebe u sebi, društvu, okolini u kojoj funkcioniše.
“Pozorište je samokulturno i samosvjesno uzdizanje i nad sobom i nad situacijom u komadu i nad trenutnom situacijom u zemlji, u regionu, na svijetu... Pozorište je mjesto gdje vi možete pronaći i sebe i druge, ali samo ukoliko vi to želite”, zaključio je Dabović.
Bonus video:
