Ove godine obilježava se velika godišnjica - sedam vjekova od smrti jednog od najvećih italijanskih srednjovjekovnih pjesnika i filozofa, čuvenog Dantea Aligijerija.
Njegovo najveće djelo, “Božanstvena komedija”, inspirisalo je brojne umjetnike i predstavlja osnovu modernog italijanskog jezika.
Međunarodni festival Kotorart don Brankovi dani muzike, u partnerskoj saradnji sa Ambasadom Italije u Crnoj Gori i uz sponzorstvo Italijanskog instituta za kulturu u Beogradu, 27. jula na platou Bogorodičinog hrama u Prčanju, obilježava ovu značajnu godišnjicu multimedijalnim programom “Dante 700”, u kome će učestvovati Sara Lakičević, Dolores Fabian, mladi umjetnici Antonia Vučinović i Vuk Sandić, i idejni tvorac projekta, višegodišnji crnogorski diplomata, univerzitetski profesor, autor više knjiga poezije i drame, Antun Sbutega.
Autor ste stručnih i naučnih radova o ekonomiji pomorstva i turizma, marketinga i diplomatije, ali i nekoliko zbirki pjesama, te ste na Kotorartu 2015. godine uzeli učešće i u programskom dijelu festivala kao autor teksta programa kojim se obilježavalo 450 godina smrti Blažene Ozane. I ove godine, kao idejni tvorac i autor teksta, uzimate aktivno učestvujete u programu.
Ove godine festival obilježava jubilarno dvadeseto izdanje, a programom su predviđeni sadržaji koji podsjećaju na važne ličnosti i događaje. Dante Aligijeri je jedan od najvećih svjetskih književnika i umova, i Italija i cijeli svijet obilježavaju ove godine sedam vjekova od njegove smrti. Kotorart će to obilježi sa dva događaja. Jedan je ova multimedijalna predstava za koju sam napisao scenario. To je kombinacija naracije o Danteu i njegovom djelu sa recitacijom izabranih stihova, dok ću ja govoriti o mom intimnom odnosu sa njima od djetinjstva do danas. Predstava uključuje više muzičkih numera i video projekciju na platnu sa prikazom likovnih djela i inserta filmova inspirisanih Danteovim djelom. Plato ispred ove crkve je izabran, jer se na njemu nalazi bista kotorskog biskupa Frana Ućelinija Tice, koji je prvi preveo “Božanstvenu komediju” na srpsko-hrvatski jezik. Predstava naglašava taj i druge elemente vjekovnih veza Dantea i Boke. Posebno smo zadovoljni što smo na ovom projektu uspostavili saradnju sa velikim crnogorskim i hrvatskim umjetnikom i književnikom Dimitrijem Popovićem koji je kreirao više desetina djela inspirisanih Danteom, za koje je dobio prestižne nagrade u Italiji. Pored toga što će nam neka od tih djela koristi za video u okviru predstave, u Galeriji solidarnosti u Kotoru će 5. avgusta biti otvorena izložba radova Dimitrija Popovića inspirisanih Danteom.
Kako ste došli na ideju za ovaj interesantan projekat? Zašto Vas je inspirisao Dante?
Ja sam odrastao sa Danteovim stihovima, posebno sa “Božanstvenom komedijom”. Naučio sam italijanski u ranom djetinjstvu i odrastao sam u ozračju italijanske kulture, koja je bitno obilježila ambijent Boke. Tako je italijanski moj drugi maternji jezik, a preko Dantea sam iniciran u poeziju: moj đed Antun mi je čitao na italijanskom Danteove stihove. Kasnije sam pročitao više puta njegova najvažnija djela, a od kada sam 1991. došao u Rim imao sam prilike da produbim razne aspekte toga djela, ne samo književne već i filozofske, teološke, političke kao i njegov ogromna uticaj na likovnu umjetnost, muziku, scenske umjetnosti, film itd. To djelo je imalo i veliki uticaj na moje intelektualno i duhovno formiranje. Zato sam smatrao da imam moralnu obavezu da mu se na neki način lično odužim.
Prije tačno 20 godina Vaš brat, intelektualac i vizionar, don Branko Sbutega je, zajedno sa pijanistom Ratimirom Martinovićem, pokrenuo Kotorart i bio njegov počasni predsjednik. I Vi ste od samog početka vezani za rad festivala Kotorarta, ali i za rad Fondacije don Branko Sbutega, čiji ste predsjednik Savjeta. Kada se osvrnete unazad, kako gledate na prvih dvadeset godina festivala?
Osnivanje festivala je bilo djelo dvije osobe koje su imale viziju, energiju, entuzijazam i kulturno-umjetničke kompetencije. To je bilo vrlo teško vrijeme, neposredno poslije završetka decenije ratova u Jugoslaviji, problematičnog statusa Crne Gore u zajednici sa Srbijom, političkih, ekonomskih i socijalnih problema i neizvjesne budućnosti. Osnivači su ipak krenuli u realizaciju projekta, svjesni ograničenja, ali i uvjereni da su kultura i umjetnost u stanju da transcendiraju društvenu realnost i da na dugi rok usmjeravaju ukupni razvoj društva. Branko je preminuo 2006. godine, ali je Ratimir energično i uspješno nastavio, okruživši se izvanrednim saradnicima. Zadnje dvije decenije su bile pune izazova i oscilacija koje su uticale na festival; transformacija SRJ u Zajednicu Srbija i Crna Gora, nezavisnost Crne Gore, globalna ekonomska kriza 2008, pandemija, da spomenom smo neke. Mijenjale su se vlade, ministri i opštinske strukture, sa različitim odnosnom prema festivalu. No, festival je stalno rastao, kvantitativno i kvalitativno. To je bilo moguće, jer je utemeljen na dugoj kulturnoj i muzičkoj istoriji Kotora i Boke i zato što je rukovodstvo festivala imalo sposobnost da kombinuje entuzijazam sa profesionalnošću, da se prilagođava promjenama u okruženju, ne praveći kompromise sa kvalitetom.
Upravo prilagođavajući se promjenama, Kotorart je bio jedan od rijetkih festivala u regionu koji je uspio da održi kontinuitet i realizuje programske sadržaje u doba pandemije virusom kovid-9. Kao predsjednik Savjeta Fondacije don Branko Sbutega, jednog od glavnih producenata Kotorart don Brankovih dana muzike, koliki je to, po Vama, bio izazov? Generalno, kako jedan muzički festival opstaje 20 godina u maloj i poprilično siromašnoj zemlji, kakva je Crna Gora?
Crna Gora i zapadni Balkan prolaze kompleksnu tranziciju sa puno problema i anahroničnih, etničkih i vjerskih konfrontacija, koje se manipulišu politički iz centara unutar i izvan zemlje. Kultura i umjetnost se pokušavaju upotrijebiti za efemerne političke ciljeve. Prava i vrijedna kultura i umjetnost nadrastaju sva ograničenja i podjele, one su univerzalne. To posebno važi za muziku, koja je najduhovnija umjetnost, dakle i najuniverzalnija. I pored skromnih dimenzija i privrednih kapaciteta, Crna Gora a posebno Kotor i Boka imaju značajno kulturno nasljeđe, ali i mlade obrazovane kulturne aktiviste i umjetnike, od kojih su mnogi školovani u inostranstvu i afirmisani u svijetu, u stanju da koriste i nadgrađuju to nasljeđe na savremeni način. Festival je od početka slijedio strategiju da, iako ukorijenjen u ovaj prostor, bude povezan sa svijetom, tako na festivalu gostuju najbolji muzičari iz regije i svijeta, od Kine, Koreje i Rusije preko Evrope do Amerike. Zato je njegova kulturna misija prepoznata od UNESCO-a i Evropske unije i u toku je realizacija značajnih projekta u saradnji sa njima. Uspostavljena je i uspješna saradnja sa više ambasada u Crnoj Gori. Od posebnog je značaja što se festival saživio sa gradom i okolinom, što optimalno valorizuje izuzetne enterijere i eksterijare, naručuje nova djela savremnih kompozitora, sarađuje sa najvažnijim institucijama grada i države. Važan element uspjeha je efikasni i moderni marketing koji informiše i promoviše programe, sadržaje i vrijednosti. I pored toga što je razvio efikasnu organizaciju i sistem, festival nije izgubio spontanost, entuzijazam i kreativnost. Kotor, Boka i Crna Gora imaju dugu kolektivnu memoriju, koja uključuje brojne i česte dramatične situacije, ratove, političke i ekonomske krize, zemljotrese i epidemije, tako da je i to, pored energije i sposobnosti rukovodstva festivala, pomoglo da se on uspješno prilagodi i nastavi sa aktivnostima u toku pandemije.
Kako živite “novu normalnost” koju nam je ovo vrijeme nametnulo? Kako vidite budućnost?
Ja i članovi moje uže porodice smo srećom bili pošteđeni virusa, svi smo se vankcinisali, a intenzivne porodične veze, te zahvaljujući modernoj tehnologiji i stalnim vezama sa udaljenim članovima porodice i prijateljima, učinile su situaciju podnošljivom. Osim toga, iskoristio sam vrijeme da više čitam, pišem, gledam filmove, meditiram. Svjestan sam da u društvenom i individualnom životu ne postoje trajno stabilna stanja. Pomenuo sam neke istorijske krize. Život je neprekidno kretanje i promjena, jednom uspostavljena ravnoteža se brzo narušava i ponovo uspostavlja na drugom nivou. I svijet i čovjek su u stalnoj tranziciji, a kako kaže sveti Pavle: “Ovdje nemamo stalnog stana, naša prava domovina je na nebesima”. Kultura i umjetnost su upravo težnja da se uzdignemo iznad nestabilne egzistencije i haosa realnosti u više duhovne sfere i dotaknemo blaženstvo.
Crna Gora i zapadni Balkan prolaze kompleksnu tranziciju sa puno problema i anahroničnih, etničkih i vjerskih konfrontacija, koje se manipulišu politički iz centara unutar i izvan zemlje. Kultura i umjetnost se pokušavaju upotrijebiti za efemerne političke ciljeve. Prava i vrijedna kultura i umjetnost nadrastaju sva ograničenja i podjele, one su univerzalne. To posebno važi za muziku, koja je najduhovnija umjetnost, dakle i najuniverzalnija.
Život je neprekidno kretanje i promjena, jednom uspostavljena ravnoteža se brzo narušava i ponovo uspostavlja na drugom nivou. I svijet i čovjek su u stalnoj tranziciji, a kako kaže sveti Pavle: "Ovdje nemamo stalnog stana, naša prava domovina je na nebesima". Kultura i umjetnost su upravo težnja da se uzdignemo iznad nestabilne egzistencije i haosa realnosti u više duhovne sfere i dotaknemo blaženstvo.
Bonus video:
