Šta smo uradili sa osvojenim slobodama, rodnom ravnopravnošću, socijalnom pravdom? Šta nam donosi takozvana ‘nova realnost’? Da li ona relativizuje, rastače, obezvređuje, potire i/ili poništava osvojene/usvojene slobode i vrijednosne matrice? Da li je potrebno osjetiti/živjeti neslobodu da bi sloboda imala smisla, da bi se za nju borili? Da li smo išta naučili iz pređašnjih iskustava kao pojedinci i društvo? Koje je to relevantno vrednosno uporište oko kojeg se okupljamo? Da li smo se u sopstvenoj ambivalentnosti i kakofoniji suprotstavljenih izricaja ‘nove realnosti’ samozaboravili i pogubili? - To su suštinska pitanja koja opterećuju savremeno crnogorsko društvo i njih moramo postavljati sve dok ne dobijemo adekvatne odgovore, ističe istoričarka umjetnosti i direktorka Narodnog muzeja Crne Gore, dr Anastazija Miranović u razgovoru za “Vijesti”.
Miranović je i autorka umjetničkog projekta “Što je nama naša borba dala” u sklopu kojeg je sinoć u Crnogorskoj galeriji umjetnosti “Miodrag Dado Đurić” na Cetinju otvorena treća izložba na istoimenu temu, a čiji su autori pripadnici mlade generacije savremene crnogorske likovne scene: Aleksandra Božović, Danijela Stanković Drobnjak, Đovana Maković, Edin Ćeranić, Kristina Kusovac, Marija Radusinović, Nikola Balević, Nikola Matičić, Rosa Čukić Ćorović, Sara Jolić, Stefan Bulatović i Stefan Delić.
Narodni muzej izložbu i projekat realizuje povodom 80 godina od crnogorskog opštenarodnog ustanka i 70 godina od osnivanja Muzeja NOB-a.
”Cilj ovog svojevrsnog umjetničkog ‘preispitivanja’ datog vremena, događaja i konteksta prevashodno je da pokaže kako je likovna umjetnost prezentovala, propagirala, artikulisala i reflektovala vrijednosne tekovine NOR-a i NOB-a, neposredno nakon Drugog svjetskog rata, u socijalističkoj, federativnoj Jugoslaviji, kroz djela referentnih likovnih umjetnika koji su u njoj živjeli i stvarali, a kako ih percipira i interpretira generacijama poslije, kroz umjetnička djela savremenih likovnih umjetnika. Kao i da pokaže koliko je i kako umjetnost bila angažovana po ovim temama nekad, a da li je, koliko i kako danas. Dosadašnje reakcije publike su pozitivne i ohrabrujuće”, podijelila je Miranović sa “Vijestima”.
Projekat, kao i postavka u CGU “Miodrag Dado Đurić”, sastoji se iz tri segmenta: izložbe “starih” majstora koja je otvorena 12. jula i obuhvata umjetnička djela više od 20 autora iz fundusa Narodnog muzeja Crne Gore, izložbe radova referentnih umjetnika savremene umjetničke scene po pozivu autorke projekta koja je otvorena 2. avgusta i sada izložbe mlađih umjetnika na istu temu, a koji su selektovani putem javnog konkursa koji je raspisao Narodni muzej. Sve tri izložbe će biti u postavci do kraja avgusta.
”Prva izložba takozvanih starih majstora vrlo decidno prikazuje rezultate i tekovine te borbe - antifašizam, bratstvo i jedinstvo, socijalnu pravdu, rodnu ravnopravnost, progres, entuzijazam, zajedništvo, izgradnju ratom razrušene zemlje. Aksiom tog neposrednog, poslijeratnog perioda bio je - umjetnost narodu! Ona je bila jasna, konkretna, lako čitljiva/razumljiva, dostupna širokim narodnim masama. Revolucionarni heroizam podržan realističkom egzekucijom temeljio se na snažnoj ideološkoj i političkoj platformi. Dirigovani, kontrolisani, poratni socrealizam u umjetnosti imao je zadatak da slavi i propagira takozvanog ‘novog čovjeka’, da ovjekovječi izgradnju i obnovu ratom razrušene zemlje, da afirmiše vrijednosti NOR-a i revolucije kroz angažovanu artikulaciju nametnutih sadžaja i monumentalnih formata u ‘umjetnosti za i o čovjeku novog društva jednog novog svijeta’. U vremenu postkomunizma i postmoderne, u današnjem vremenu, (o tome govore druga i treća izložba) ti temeljni, značenjski i uporišni vrijednosni oslonci su potisnuti i zaboravljeni, zaogrnuti plaštom demokratije i kreativnih sloboda, dovedeni u pitanje”, ističe Miranović.
Na pitanje kako korespondiraju djela renomiranih, starijih umjetnika sa djelima mlađih stvaralaca, Miranović priznaje da je bilo izazovno realizovati ovakav projekat, iz tri faze...
”Bio je pravi umjetnički izazov ‘sučeliti’ likovna promišljanja datih tema različitih generacija likovnih umjetnika. Tri izložbe - tri ugla sagledavanja - uslovno rečeno, tri generacije. S jedne strane imamo djela neposrednih učesnika ili svjedoka NOR-a i NOB-a, s druge strane predstavnika generacije dokazanih umjetnika kojima je istorijski bliži dati narativ, a s treće pripadnike mlade generacije likovnih umjetnika koji o ovim temama, za njih ‘daleke’ prošlosti, (sa)znaju posredno, selektivno i nedovoljno. Dok djela ‘starih majstora”’afirmativno prikazuju dato vrijeme i posljeratni period, savremene generacije umjetnika prilično kritički se osvrću, ne na NOR, revoluciju i antifašizam, već na valorizaciju njihovih tekovina. Mnoge od njih nismo umjeli ili htjeli da njegujemo i razvijamo. Posljedice takvih činjenja/nečinjenja živimo danas”, poručila je Miranović, a na pitanje kako se i kao društvo i kao državno uređenje danas ophodimo prema antifašističkom nasljeđu onda kaže da “da aktuelna dešavanja u našem društvu i državi daju vrlo jasne, nerijetko oprečne i suprotstavljene odgovore na to pitanje”.
”U vremenu u kojem živimo, termini revanšizam, revizionizam, kohabitacija i slično postali su opšta mjesta, čime se dodatno aktuelizuje potreba podsjećanja na pomenute, istinske vrijednosti iosvojene slobode. Neophodno je suštinski osvijestiti činjenicu da su hiljade života u NOR-u pali da bi mi danas u miru živjeli. Da se ništa ne podrazumijeva i ne smije banalizovati i zaboraviti. Koliko smo toga svjesni govori aktuelna situacija u kojoj se nalazi crnogorsko društvo. Vrlo je opasan transgeneracijski prenos uvriježenih narativa kroz komunikaciono polje fenomenologije ‘ratnog folklora’, rastućih nacionalizama, klerofašizama, hegemonizama, segregacija, šovinizama, ideološke, vjerske i političke isključivosti, netrpeljivosti, destruktivnih procesa, korupcije, kriminala... Ove teme moramo problematizovati kako bismo adekvatnim činjenjima doprinijeli njihovom prevazilaženju”, kaže Miranović.
O ovim temama važno je govoriti, ali, kaže Miranović, na bazi činjenica.
”Savremeni umjetnici u svojim radovima lucidnim, intrigantno-provokativnim promišljanjima datih tema fokusiraju pažnju na određenu, aktuelnu pojavnost, otvarajući diskurs koji problematizuje, opominje, plaši i upozorava”, kaže Miranović.
Za kraj razgovora, na pitanje na koji način NMCG planira i u budućnosti da bude angažovan na sličnim i novim zadacima, odgovara citatom Petra Lubarde:
”’Umjetnost je veliko ogledalo koje ne dozvoljava društvu da ne vidi sve o sebi. Stoga umjetnik mora da, u punom smislu riječi, živi sa svojim vremenom, mora da bude angažovan...da izrazi složenu snagu života’. Isto se odnosi i na matičnu instituciju kulture i umjetnosti Crne Gore”.
Kultura zaborava ispred kulture sjećanja
Neophodno je permanentno i kontinuirano podsjećanje i edukovanje svih generacija, a naročito mlađih, na ove teme, a ne samo kada su u pitanju jubileji i značajni datumi, naglašava Anastazija Miranović. Ona smatra da crnogorsko društvo “daleko više baštini kulturu zaborava od kulture sjećanja’”.
”Mlađe generacije iz raznih, često selektovanih vidova i oblika narativa dobijaju informacije o događajima revolucionarne, antifašističke prošlosti i njihovim tekovinama i zbog toga ne znaju ili previđaju istinu o njima. Pored obrazovnog sistema i medija, značajnu, često i presudnu ulogu u formiranju stavova o istim ima porodica. Zato sam u promišljanju noseće teme projekta akcenat dala njenom kontinuitetu, od nastanka do savremenih dešavanja, želeći, prije svega da kroz prizmu istorije umjetnosti sagledamo dati tematski kontekst kroz djela umjetnika-savremenika revolucionarne prošlosti, preko djela savremenih relevantnih likovnih umjetnika, do pripadnika najmlađe generacije crnogorske likovne scene”, istakla je Miranović.
Bonus video:
