“Bezimeni vrh” je moderan roman o slomu uspjeha, to je večeras rekao profesor Mihailo Verošević na promociji romana Slađana Blagojevića na 15. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i nauke koji se održava u garaži Delta Citya.
“Blagojević kroz četiri pripovjedača koje surova sudbina spaja i rastavlja, daje upečatljivu sliku Evrope tokom čitavog posljednjeg vijeka. Junaci, otac i sin, majka i ćerka - koji su uglavnom iz svijeta filma - bježeći sa Istoka ‘uspijevaju’ na Zapadu, a onda na surovi način saznaju šta je istinski uspjeh. Pri tome, sudbina ih razdvaja kao porodicem ali ih spaja kao ljubavnike. Sukobi kultura, navika i generacija postaju sporedni u odnosu na sukobe čovjeka sa samim sobom u koje ga dovodi vječita glad za uspjehom. Roman je pun oštrih zapleta i kolebanja. Savršenim kolebanjem tih zapleta i unutrašnjih stanja, pisaac nas uvodi u novu dimenziju u kojoj često ne znamo da li smo unutra ili vani.”, rekao je Verošević o romanu.
Osim Veroševića o romanu “Bezimeni vrh” govorio je i autor romana Slađan Blagojević, koji piše pod umjetničkim imenom Gorčin Blagojević.
Verošević je na promociji pitao Blagojevića šta za njega znači uspjeh i u književnosti, a i u životu s obzirom da knjiga govori o uspjehu.
“Za mene kao pisca, odnosno romansijera uspjeh je da živim u likovima. Uvjek naglašavam ne ’sa’ nego ‘u’ likovima i to u svakom pojedinačno i u svakom istovremeno. To je neponovljiv osjećaj, taj stvaralački, kada osjećate da ste savršeni, da ste dobili ono što vam je nedostajalo da bi ste bili sve”, rekao je Blagojević i dodao:
“Biti u likovima u životu jesačuvati obraz, sačuvati sve ono što ljudi treba da sačuvaju, a to je sada lako znati šta je s obzirom kad vidimo na šta se udara. Udara se na zdravlje, zdravu hranu, porodicu, crkvu, na sve neke vrijednosti koje ljudi kasno ukopčaju da su prave. Naravno to niko nije smislio ovdje, to je neko smislio ko zna gdje, to su bjelosvjetske bitange. Ono što možemo da sačuvamo to je naša kultura”, istakao je Blagojević.
Verošević je na promociji pročitao dio studije “Imaginativna i analitička umješanost fuzionisanja vremena u romanu ‘Bezimeni vrh’” koju je radila književna kritičarka Jovanka Vukanović, a koja je objavljena u časopisu “Oktih” Matice srpske.
“U njoj govori o ‘majstorski vođenom narativu, naglašenom misaonom tumačenju života i nijansiranom psihološkom modelovanju ljudskih karaktera’. Taj kvalitet, kako je istakla, se manifestuje kroz još jedan, dodatni specifikum: 'što je svaki od navedenih vrednosnih modela jezički krajnje isfiltriran, logički doziran, uvjerljiv i inspirativan, a u isto vrijeme jednako plodonosan kako na individualnom, tako i na zajedničkom fonu.’”, pročitao je on. Blagojević je na ovo iskazao svoje zadovoljstvo što je neko ko ga lično ne poznaje pisao o njegovom romanu, zbog romana. On je takođe istakao i da nije važno koje se poglavlje prvo pročita, ali da se međusobno preklapaju i udopunjuju.
“Ona se bavila onim što me je najviše okupiralo dok sam pisao ‘Bezimeni vrh’, a to je odnos subjektivnog i objektivnog vremena . Četri junaka razmišljaju otprilike u istom vremenu, ali svako od njih ima vrijeme u kome funkcioniše sam sa sobom i svojom prošlošću, kao i u onome u kome je u dodiru sa drugima, što mu stvara problem. Uz to pate od rijetke boljke, ne podnose kad im neko pruža ljubav”, kaže on.
Verošević je takođe pročitao i kritiku pjesnika i izdavača Radomira Uljarevića.
“Blagojević ima jasnu profilaciju koja se u širem kontekstu prepoznaje po specifičnostima , veoma jasnim kao što je kombinovanje postupka, ukrštanje najrazličitijih događaja i sudbina, kao kakav zamak ukrštenih sudbina koje se teško može pratiti linijski, hronološki. Njegovi junaci se ne obaziru na vrijeme, nego žive svako u svom vremenu. Ova drama pisana je nekim bezimenim, pisanim pravilima, ali strogim, koji su uspostavljeni, rekao bih, mjerom dara… Njegova 'Cerada od sopstvene kože’ odavno važi za najbolji roman napisan u Crnoj Gori u posljednjih deset godina, a Bezimeni vrh je svakako jedan od najboljih srpskih romana 21. vijeka”, rekao je Uljarević o piscu.
Boljević je rekao da misli da je misao najbitnija i da ona izaziva događaje, zbivanja i ideje, ali ona nas i opominje šta je ranije bilo.
“Tu dolazi do naslućivanja ovostranih ili posvjesnih stvari, a ovdje govorim o čistoj misli. Mada tu imamo i faza u kojima su neki od likova u nekom delirijumu”, kaže autor da je prikazivao neki tok svijesti.
Dva poglavlja romana pisana su u muškom, a dva u ženskom rodu. Verošević je istakao da dijeljenje naratora, na ženu i muškarca je u romanu funkcionalno za strukturu romana.
“Radi se o toku svijesti. Ne opisuje neki sveznajući pripovjedač koji opisuje neku ženu, nego ovdje žena priča u ćenskom rodu. Dakle to je potpuno njena psiha i tako je i u poglavljima, jedno je majka jedno je ćerka”, rekao je Blagojević i istakao da nije bilo velike razlike u pisanju u ženskom i u muškom rodu.
Bonus video:
