Pobjednica drugog konkursa za pjesničku nagradu „Milo Bošković“ je Monika Herceg iz Zagreba koja je nagradu dobila za pjesmu „Upoznavanje“. Žiri je odlučio da nagrada bude dodijeljena dodijeljena i Mariji Dragnić (Nikšić, Beograd) za pjesmu „Jesen je i nekad se učini da me je moguće pobijediti", a treća Maji Maslać Mikulec (Zagreb) autorki pjesme „Pečurka i hrast“.
Na konkurs, koji drugi put organizuju JU Centar za kulturu Kolašin i Narodna biblioteka “Ljubo Anđelić", pristiglo je 125 radova autora iz zemlje i regiona.
„Pjesma 'Upoznavanje', koja se svojom literarnom vrijednošću posebno izdvojila u odnosu na ostale pjesme pristigle na ovogodišnji konkurs, predstavlja intiman, psihološki kompleksan i, najzad, stilski veoma izbrušen pogled na dominantnu, majčinsku figuru - središte poetskog mikrokosmosa smještenog u 'beskonačnom tijelu žene'. Zahvaljujući brižljivo odabranim tehnikama, sve što je u njoj duboko lično postaje univerzalna vrijednost: ona sa sobom nosi sasvim novi poredak unutar kojeg se generacijski kontakt percipira kao važno i, prije svega, zacjeljujuće iskustvo“, obrazložio je žiru u kojem su bili Tijana Rakočević, Jovanka Kovačević Đuranović i Danilo Ivezić.
Od pjesme „Jesen je i nekad se učini da me je moguće pobijediti“, već su od naslova, ističu, očekivali, ali i dobili mnogo. Autorka je, objašnjavaju, "pišući, intuitivno opipala puls egzistencije koja svoj sunovrat doživljava kao posve daleku realnost“.
„Svojim izborom teme i rijetkim osjećajem za ritam ilustrovala savremenu atmosferu neizvjesnosti. U ovim redovima je, uz to, vidljiva i gotovo zanatska posvećenost formi koja ni u jednom dijelu nije sputana nesposobnošću da se napravi iskorak; naprotiv, riječ je o autentičnom i zrelom poetskom glasu koji ne uviđa potrebu za pretjerivanjem. Njena slojevitost, izraziti emocionalni naboj, ali i formalno-kompozicione karakteristike - zajedno čine ovu pjesmu ne samo zanimljivim, već i veoma vjernim odlivkom vremena koje otuđenost intronizuje kao princip prihvatljiv i, štaviše, poželjan“, obrazloženje je za drugu nagradu.
Treću nagradu je zavrijedila poetska minijatura pod nazivom „Pečurka i hrast“, koja, tvrdi žiri, "vrlo uspjelom alegorijom, realizovanom uz pomoć inventivnog grafičkog rješenja, materijalizuje vezu između prirodnih i ljudskih zakonitosti“.
„Ona govori o brizi i uzajamnosti unutar ekosistema koji svojom širinom obuhvata i čovjeka, ali i o njegovoj sposobnosti da osjećaj za drugo biće stavi na prvo mjesto. Simbiotski odnos koji se potencira unutar ove poetske vizije čak i u naknadnom objašnjenju korelira sa prenesenim značenjem kao vrlo promišljen estetski proizvod, pa ono u čemu se ogleda specifični kvalitet pjesme jesu dosljedna jednostavnost, svedenost u domenu upotrebe stilskih sredstava (koja, opet, ne sputava izraz), kao i veoma ubojita završnica koja utisak zaokruženosti prenosi u prvi plan“, zaključuje žiri o pjesmi Maslać Mikulec.
Bonus video:
