Predstava “Magbet” nastala po istoimenom djelu Viljema Šekspira sa rediteljskim potpisom Nikite Milivojevića doživjela je višeminutne ovacije i veliki aplauz nakon premijernog izvođenja 16. avgusta u Mediteranskom sportskom centru u Budvi.
Magbet” je nastao udruživanjem pet koproducenata: JU „Grad teatar” Budva, Srpskog narodnog pozorišta, Novi Sad, Beogradskog dramskog pozorišta, ITAKA Art centra, Inđija i Újvidéki Színház (Novosadskog pozorišta).
Riječ je o najkraćoj, vjerovatno i “najkrvavijoj” Šekspirovoj tragediji, ujedno i jednoj od najpopularnijih Šekspirovih drama za izvođenje.
Prvi put izveden 1611. godine, komad govori o o ubistvu kralja, i događajima posle njega. Istorijski podaci u ovom djelu dolaze iz uobičajenih istorijskih izvora elizabetinskog vremena, pretežno Holinshedove hronike, ali samo djelo ima veoma malo veze sa istorijskim podacima koji pokazuju da je kraljeubica bio vrijedan divljenja vredan i sposoban vladar.
“Magbet” ne važi za Šekspirovu najsloženiju pozorišnu predstavu, ali je svakako jedna od njegovih najmoćnijih i emocionalno najintenzivnijih drama. Iza pozorišnih kulisa za ovu predstavu važi da je ukleta te mnogi sujevjerni glumci ne žele ni da spominju njeno ime, nazivajući je jednostavno "škotskom predstavom“.
Ipak, budvanska premijera pokazala je da je Šekspirov Magbet daleko od ukletog, s obizrom da je ovo hrabro i rizično tumačenje Šekspirovog djela donijelo cjelokupnoj ekipi predstave višeminutni aplauz i ovacije nakon premijernog izvođenja.
“Magbet” je jedan od onih komada za koji se godinama spremate, ali ga se i bojite, kazao je reditelj Nikita Milivojević.
“Kao što Magbet priželjkuje da ubije kralja, ali se i boji tog ubistva. Tako sam i ja ušao u ovo iz osjećanja da bismo mogli da ponudimo jedno potpuno novo tumačenje, u smislu da ga rasklopimo i sastavimo na neki novi način, a da sačuvamo strukturu. U procesu rada on je bio jedno istraživanje vezano za snove. Onog časa kada mu vještice saopšte proročanstvo za njega život postaje košmar i ideja čitave predstave je taj košmar. Ako želite da pričamo i ovome što danas živimo, dijagnoza ovoga svijeta bi poprilično bio jedan košmar”, kazao je on i dodao da je zadovoljan nakon premijere.
“Premijera je uvijek jedna neizvjesna avantura i u tom smislu sam vrlo zadovoljan. Takođe, zadovoljan sam jer sam uradio jednu vizuelnu predstavu za koju sam se dugo spremao, o kojoj sam dosta razmišljao i do koje mi je jako stalo. Nisu bili nimalo laki zadaci za glumce i nakon svega imam jedan veoma dobar utisak nakon premijere. Predstava računa na jedan doživljaj gledaoca, na nešto što je manje racionalno, a više intuitivno. Muzika, svjetlo i ambijent rade u atmosferi košmara o kom govorimo. U jednom trenutku gledalac treba da prestane da razmišlja i da se samo prepusti doživljaju koji, ako vas uvuče, mislim da smo na dobrom putu”.
Glumica Maja Stojanović je kazala da je lik lejdi Magbet svim glumicama jedna od najpoželjnijih uloga koje bi voljele da igraju tokom karijere.
“Sve smo bile jako ponosne i srećne kada smo dobile priliku da je radimo. Podijelile smo je po fazama, svaka od nas ima svoju scenu i mislim da je publici bilo jasno kroz koje faze sve prolazi taj lik i šta je sve obuzima. U posljednjoj sceni ona umire u snu i to je povezano sa cijelim konceptom snoviđenja. Od početka smo se bavili time, prepričavali smo sopstvene snove, onda smo ih kroz slagali kroz improvizaciju. Nismo očekivali ovakvu reakciju, ali mislim da je publika shvatila sve simbole”, istakla je ona.
Glumac Gabor Pongo smatra da u ovom komadu nije riječ samo o Magbetu već o dvoje ljudi koji se jako vole, ali su i bahati.
“Željni su da imaju još više i da dobiju poziciju u društvu. Sam Magbet je dosta komplikovan zato što stvarno pokušava da napravi svijet koji je bez zločina i ubistava, ali jednostavno mu isti taj svijet to ne dozvoljava. On ne može drugačije, možda misli da može, ali ga stvarnost tjera na to da počini sva ta ubistva da bi stigao do svog cilja”, pojasnio je Pongo i istakao da je zahvalan na ovom procesu.
“Nikita je već par puta režirao u mom pozorištu i nikada nisam bio u podjeli iako sam već dvadeset godina u struci. Vrlo sam se radovao da radim sa njim i prezadovoljan sam, nadam se da će se ta saradnja nastaviti. Proces rada je bio fenomenalan, zahvalan sam i na tome što sam upoznao divne kolege i bio u prilici da radim sa njima”.
Direktorica JU “Grad teatar” Milena Lubarda Marojević je izuzetno srećna što je iza ustanove i festivala još jedna jako uspješna premijera.
“Ogromna je koprodukcija, pet pozorišnih kuća učestvuje u ovoj verziji “Magbeta”. Rad Nikite Milivojevića je poznat budvanskoj publici koja je željna i puna očekivanja što vjerovatno i njemu povećava tremu i očekivanja jer zna da je u pitanju zahtjevna publika. Kada smo u samom startu zadali sebi temu “Osvajanja slobode” mislili smo prije svega na tematski okvir svih programa, ali ispostavilo, kako je nemoguće predvidjeti događaje i kako je život kao i pozorište nemoguće isplanirati, da smo mi puno istraživali i osvajali slobodu tražeći nove prostore. Da večeras nismo ušli u ovaj zatvoreni prostor, da nam domaćini nisu bile kolege iz Mediteranskog sportskog centra iz Budve, njihova uprava i zaposleni, mi bismo možda morali otkazati premijeru. Tako smo ušli u jednu avanturu u kojoj se u toku jednog dana cijeli pozorišni aparat preselio u jedan potpuno novi prostor što je za sve nas predstavljalo jedan veliki izazov. Po reakcijama publike bih rekla da je to ispalo veoma dobro”, istakla je Lubarda Marojević.
Aleksandar Stankov, upravnik Srpskog narodnog pozorišta je kazao da je “Magbet”, nakon uspješne koprodukcije predstave “Krvave svadbe”, sljedeća koprodukcija koja pokazuje koliko je plodonosna saradnja među ustanovama kulture u regionu.
“Ja se nadam da ćemo ovom saradnjom proširiti mrežu ustanova koje mogu zajedno da sarađuju. S obzirom da Srpsko narodno pozorište ima i druge grane umjetnosti, možemo očekivati i nadati se da će se ovakva saradnja proširiti i na druge sektore našeg pozorišta”, naglasio je Stankov.
Pored Nikite Milivojevića koji potpisuje adaptaciju i režiju, a zajedno sa Željkom Piškorićem i scenografiju, autorski tim predstave čine i Amalija Benet, koja je zadužena za scenski pokret i izbor muzike, Jelena Stokuća, kostimograf, i dr Dejan Sredojević, scenski govor.
U predstavi igraju: Anica Petrović, Nevena Nerandžić, Maja Stojanović, Jelena Simić, Dejan Đonović, Branislav Jerković, Arpad Mesaroš, Marko Marković, Milan Zarić, Sonja Isailović, Gabor Pongo i Ivana Pančić Dobrodolac.
Predstava je na programskom repertoaru i 17, 18. i 19. avgusta u Mediteranskom sportskom centru sa početkom u 21 čas.
Bonus video:
