Progovorili o onome o čemu bi danas govorila Ema Goldman

Predstava “Majka Zemlja”, u režiji Minje Novaković i dramaturgiji Milane Matejić, premijerno je izvedena u nedjelju veče u Podgorici

14247 pregleda 4 komentar(a)
Sa izvedbe, Foto: Krsto Vulović
Sa izvedbe, Foto: Krsto Vulović

Iskren ženski pozorišni izraz, kakav je prava rijetkost vidjeti u Crnoj Gori, na domaću pozorišnu scenu postavio je Dramski studio “Prazan prostor” i tako kroz svoju novu predstavu “Majka Zemlja” publici nudi i jedno novo i drugačije iskustvo.

Premijerno izvedena u nedjelju veče u “Kolektoru”, prostoru nekadašnje fabrike “Titeks” u Podgorici, predstava “Majka Zemlja” karakteriše se kao snažan, provokativan i direktan komad koji poziva publiku na razmišljanje o temama koje se tiču svih. Posebno se izdvajaju pojmovi feminizma i anarhizma predstavljeni kao društveni fenomeni koji u centar svog interesovanja stavljaju ljudsko biće, a kroz narativ predstave autorski tim publiku jasno podsjeća na (ne)moć koja je sveprisutna danas.

Predstava je inspirisana životom i djelom Eme Goldman, sadržaj inspirisan njenim esejima i anarhističkim tekstovima iz Anarhističke biblioteke. Autorski tim okupljen oko ovog projekta čine mladi i talentovani profesionalci puni harizme i vizije da angažovanim teatrom otvore snene oči prisutnih u publici ili društvu, a nizom pitanja, te surovih i realnih situacija prodrmaju dešavanja čiji smo svjedoci i saučesnici, a koje brzo i lako postaju zaboravljene.

Producentkinja je Marija Backović, režiju potpisuje Minja Novaković, dramaturgiju je radila Milana Matejić, a igraju: Jelena Đukić, Mirjana Spajić, Maja Čampar. Autori muzike su Ilija Gajević i Pavle Prelević, kostimografkinja je Mia Đurović, saradnica za pokret Jelena Đukić, fotograf Krsto Vulović.

Majka Zemlja
foto: Promo

”Izuzetno sam ponosna na to što je ‘Prazan prostor’ uspio da producira ovu predstavu i njome započne jednu novu programsku liniju, a to su predstave mladih autora i autorki. Prirodno sasvim, prva mlada autorka koja je dobila svoj prostor i podršku za rad je Minja Novaković koja je odrasla uz naš pedagoški rad, a danas se i sama bavi dramskom pedagogijom”, istakla je Backović za “Vijesti”.

Sa premijere
Sa premijerefoto: Krsto Vulović

Mlada rediteljka priznaje da je postojala trema prije premijere:

”Znate kako kažu, rediteljeva trema je deset puta teža i gora od glumčeve”, počinje kaže ona i nastavlja:

”Tako je meni bilo preksinoć, ne zbog sumnje u materijal predstave ili glumačku igru, već zbog velikog uzbuđenja koje sam imala. Jako sam srećna što je ovakav pozorišni jezik prokomunicirao sa podgoričkom publikom, i što se vrijedi boriti i slušati sebe”, ističe ona.

Dramaturškinja Matejić dodaje da su utisci snažni i da se nijesu slegli, ali i da je emocija i energija tokom i nakon premijere i tog prvog zvaničnog izvođenja bila jaka toliko da se kod nje javilo nešto novo u stvaralačkog smislu što će se tek ispoljiti.

”Svakako, prisutan je i veliki ponos na to što je ovo prva ženska profesionalna predstava pisana potpuno nekim ženskim pismom koja govori važnim ženskim glasovima o ženskim, a zapravo pitanjima kompletnog društva. Tek sad nakon premijere shvatam da mi kao mlada ekipa nismo ni bili svjesni koliko je proces bio težak na različite načine... Zbog svega toga sam veoma ponosna, a dodatno zato što je ovo meni prva profesionalna dramaturška predstava, iako sam ranije imala iskustvo u radu sa rediteljima i na režiji”, rekla je Matejić “Vijestima”.

Dio ansambla
Dio ansamblafoto: Krsto Vulović

Ona dodaje i da je tokom izvedbe bilo tehničkih poteškoća/komplikacija sa kojima se ansambl izborio, ali koje najviše govore o tome kakav je odnos prema pozorištu i nezavisnoj produkciji.

”Bez obzira na sve, od posebnog je značaja to što smo predstavu izveli pred publikom koja je bila raznovrsna i čiju smo energiju osjetili, a isto tako i dobili povratne reakcije. Rekla bih da se desilo nešto magično, a komunikacija i razmjena energije koja se odvijala između glumaca i gledalaca ostavila je u sjenci neke tehničke probleme. Ne bih pretjerivala, ali zaista mogu da kažem da se desilo pozorište i sve ono što treba da se desi u pozorištu”, ističe s ponosom Milana Matejić.

Backović dodaje i da je postavljena predstava koja će se svojim izrazom, tematikom i moći lako izdvojiti na crnogorskoj pozorišnoj sceni.

”Čini mi se da publika ima priliku da vidi jedan iskren ženski pozorišni izraz koji je prava rijetkost vidjeti u Crnoj Gori. Ovo je jedna intenzivna, vizuelno i zvučno stimulišuća predstava koja pred publiku postavlja generacijski stejtment na teme feminizma i anarhizma. Publika ostaje sa jednim novim žestokim iskustvom za koji je potrebno vrijeme da prodiše i otvori sve nivoe na kojima predstava komunicira kroz različita čula”, kazala je Backović.

Iako je, priča Novaković, malo nezahvalno govoriti o tome kakvu je predstavu dobila crnogorska publika, sigurna je u jedno:

”Ono što mogu reći jeste da smo progovorili o svemu onome što bi nam danas rekla Ema Goldman. Zabrinjavajuća je činjenica što je takva žena, koja je bila progresivna krajem 19. vijeka, širila ideje koje mi kao ljudi 21. vijeka i dalje njesmo u stanju da dostignemo, a pritom ne govorim ni o čemu što je neostvarivo, već o osnovnim ljudskim pravima i slobodama”, istakla je Novaković.

foto: Krsto Vulović

Sa tim je saglasna i glumica Jelena Đukić koja je ranije naglasila da je spektar tema koje obrađuju u predstavi, u ovom trenutku u ovoj zemlji upravo jedna od najvažnijih tema o kojima treba govoriti.

”Mislim da smo hrabro stali i staćemo iza svega što govorimo u ovoj predstavi i srećna sam da imam priliku da se bavim nečim što me okupira najviše i da pronađem drugačiji scenski način da o tome govorim. Čini mi se da nikada nije dovoljno sve što učinim na temu feminizma”, rekla je Đukić.

Matejić dodaje da, iako je predložak za prvu fazu rada bila autobiografija Eme Goldman od 800 strana, do konačnog rezultata došle su vođene jednako ličnim, lokalnim i globalnim temama i situacijama.

”Nama je bilo važno da unutar nje pronađemo neke teme koje su nama kao mladim autorkama važne i koje su aktuelne za crnogorsko društvo. Ema Goldman se zalagala za anarhizam, položaj žene i brojne političke i društveno angažovane teme”, rekla je Matejić, a Novaković zaključuje:

”Nadam se da će predstava dugo živjeti i da ćemo svakim sljedećim igranjem biti bogatiji za po jedno novo iskustvo, jer je taj nepovratan trenutak zbivanja na sceni, nešto što je magično”, poručuje za kraj Novaković, a ukoliko se uzme u obzir uspjeh i dug život prethodnih produkcija Dramskog studija “Prazan prostor”, onda je definitivno sigurno da je predstava “Majka Zemlja” tek zakoračila na scenu crnogorskog i regionalnog teatra kojom će (za)vladati u narednom periodu.

Bonus video: