"Brod za Issu" je drugačiji roman od svega što je Robert Perišić do sada napisao i predstavlja djelo koje će definitivno obilježiti njegov opus jer je riječ o romanu neuobičajene strukture, sjajne fabule, motiva kojima se Perišić do sada nije bavio te višeznačnih poruka koje govore prvenstveno o odnosu Čovjeka i Prirode.
Čulo se to u petak u atrjumu srednjovjekovnog ljetnjikovca Buća-Lukovič u Tivtu gdje je ovdašnja JU Gradska biblioteka, priredila književno veče nagrađivanog hrvatskog pisca Roberta Perišića.
Druženje sa splitsko-zagrebačkim autortom čiji je najnoviji roman "Brod za Issu" američki The Wall Street Journal uvrstio među najbolje knjige u svijetu objavljene u prošloj godini, nastavak je manifestacije „Tivatsko kulturno ljeto“ koju priređuje Gradska biblioteka Tivta.
""Brod za Issu" je roman koji ide u daleku proplost, ali ne zbog prošlosti već da bi iz te prošlosti pocrpio neke univerzalne istine i nanovo ih aktuelizovao. U užem smislu radnje 'Brod za Issu' vodi nas u vrijeme kada se stvarala kultura Mediterana, kada nastaje viška Issa, prvi urbanistički planirani grad na Jadranu, kad nam istim brodom stižu pismenost, kultura vina, mačke i još mnogo toga bez čega ne možemo zamisliti naš krajolik, a što su na Issu donijeli stari Grci", kazao je urednik izdanja u Gradskoj biblioteci Tivat, Miomir Abović koji je bio moderator razgovora sa hrvatskim autorom na Perišićevom premijernom predstavljanju crnogorskoj publici.
Ovo je roman, dodao je Abović, koji je kompoziciono, odlično koncipiran, koji ima sjajne esejističke djelove kroz komentare njegovog glavnog naratora – Vjetropira i roman koji kroz svoju fabulu nosi svoja dubika značenja.
"Ovo je knjiga koju zaista vrijedi pročitati", dodao je on.
Robert Perišić (Split, 1969) prevođen je u brojnim evropskim državama i SAD. Živi u Zagrebu i radi kao samostalni umjetnik. Piše prozu, poeziju, eseje, izvođeni su mu i dramski tekstovi.
Njegov roman "Naš čovjek na terenu" dobitnik je hrvatske nagrade "Jutarnji list" (2008), objavljen je u 11 zemalja, a američko izdanje romana imalo je pozitivne odjeke u medijima poput The New Yorker, kao i kod pisaca poput Džonatana Frenzena (Jonathan Franzen).
Roman "Područje bez signala" (2015.) ponovio je međunarodni odjek prethodnika te je njegov prevod nagrađen u Francuskoj (nagrada Inalco 2020), dok je britansko izdanje bilo na longlisti za nagradu ERBD-a 2021., a američko izdanje pobralo je pozitivne kritike u medijima kao što su The New York Times, Publishers Weekly, itd.
Po romanu je snimljenja i internacionalno nagrađivana TV-serija „Područje bez signala“.
Perišićeve tri knjige kratkih proza (Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas, 1999.; Užas i veliki troškovi, 2002.; Uvod u smiješni ples, 2011.) imale su takođe pozitivan odjek kod kritike i publike u regiji.
Pjesnički dio Perišićevog stvaralaštva su tri zbirke pjesama – "Dvorac Amerika" (1995), "Jednom kasnije" (2012) i "Siromašni čovjek kojeg boli glava" (2020). Najnovija autorova knjiga je roman "Brod za Issu" (2022) tematski i stilski značajno je drugačija od njegovih prethodnih romana, a ovo djelo kroz prizmu priče o formiranju antičke grčke kolonije Issa na ostrvu Vis u četvrtom vijeku prije nove ere, govori kako o temeljima na kojima je nastala i razvija se specifična kultura Mediterana kao “pupka civilizacije”, urbanizma, kulture vina, raznih biljaka i drugih civilizacijskih dostignuća koje su nam antički Grci donijeli i ostavili, preko višeslojnih identiteta koje u sebi nose ljudi što danas žive na jadranskoj obali, do gotovo filozofskih pitanja o odnosu Čovjeka i Prirode a koja su naročito značajna u današnjem svijetu gdje se kroz globalne klimatske promjene i druge slične poremećaje ekosistema u kojem živimo, vidi sva pogubnost do sada preovlađjujućeg bahatog i neodgovornog odnosa Čovjeka prema Prirodi.
Upravo je to i poruku da se u prošlosti moglo, a sada i nužno mora drugačije, Perišić majstorski metaforično naglasio kroz priču o dva sporedna junaka “Broda za Issu” – jednog magarca i jedne mačke.
Apostrofirajući kroz magarca i čovjekov odnos prema toj životinji dosadašnju bezdušnu ljudsku bezdušnu eksploatatorsku životnu politiku prema vlastitom okruženju, Perišić tome nudi konrapunkt u obliku mačke i njenog simbiotskog suživota sa čovjekom u kome mačka nikada nije izgubila svoju nezavisnost i poludivlju prirodu, niti je čovjek ikada pokušao i uspio da joj se nametne kao gospodar, već te dvije vrste miljenijumima uspješno koegzistiraju zajedno na obostranu korist.
“Čovjek se zapravo prema Prirodi odnosio na taj mačin – kao prema magarcu. To nešto koristiš, natovariš. iskorištavaš - nemaš ideju da se tu nešto loše događa, a posljedice zapravo nastaju odmah što se vidjelo i u lošem stanju magarećih kičmi koje su arheolozi nalazili u grobnicama nubijskih faraona u južnom Egiptu. Bitno je u današnjem vremenu da imamo refleksiju i da se razmisli kako se zapravo, odnosimo prema Prirodi. A način na koji se odnosiš prema nekoj životinji, pokazuje zapravo i tvoj generalni stav prema Prirodi i (ne)osvješćenost da to što radiš životinji zapravo pokazuje kako se u konačnom ti odnosiš prema svemu drugom oko sebe", objasnio je Perišić
On je dodao da je u "Brodu za Issu" riječ i o tome, ali i o generalno, fenomenu oslobađanja čovjeka i reafirmaciji uloge prirode te posebno, pojedinih životinjskih vrsta u onome što danas pogrešno doživljavamo isključivo kao dostignuće ljudske vrste.
Istakao je da je dosta čitao i istraživao, pripremajući se da napiše roman koji govori o davnoj istoriji, ali i daje svojevrsni kritički osvrt na ljudska postignuća i preovlađujuče filozofije života, kroz prisustvo u romanu lika fiktivnog priprovjedača Vjetropira – nematerijalnog bića koje je iskusilo sve što se desilo od antičkih vremena do danas ukljujući i modernu digitalnu tehnologiju i poroke savremenog društva.
”Ja nisam uopšte htio da roman ima taj neki ton idolopoklonstva prema starim civilizacijama, njihovoj kulturi i dostignućima, već da zadrži neki normalni, ljudski ton, da u njemu imate i likove koji mrze Platona, koji žele da rade i grade nešto konkretno, a ne da filozofiraju o tome. Naravno da su Grci donijeli i urbanizam i pismo i brojna druga dostignuća sa sobom na ove prostore, ali su donijeli i novac i neke druge stvari koje vjerovatno u to doba, nisu najbolje svima “legle”", rekao je Perišić.
Kako je kazao, jednostavno, to tako ide, to se dešava i danas i zapravo se ovo antičko grčko naseljavanje Mediterana i širenje njihove kulture io diostignuća te kombinovanje i pretapanje sa lokalnim kulturama koje su oni nalazili na određenim djelovima Mediretana, može dmstrati svojevrsnom prvobitnom globalizacijom.
"To se kasnije, sa Rimskim carstvom, još dodatno podebljalo i pojačalo, čak i u kontinentalnom zaleđu Sredozemlja", dodao je Perišić.
Bonus video:
