"Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu”, zapisao je Šekspir.
A ulogu dramaturga i reditelja Gorana Bulajića za pozorišni svijet Nikšića, Crne Gore i regiona, teško je riječima opisati. Zbog toga je i muk o njegovoj smrti tim veći, jer Bulajićevim odlaskom teatar je izgubio mnogo. Bulajić je sinoć preminuo u 66. godini, a danas je, prema njegovoj želji, sahranjen u krugu porodice.
Čovjek koji je bio sinonim za pozorište, rođen je 1957. godine u Nikšiću. Diplomirao je 1979. na Odsjeku za scenske umjetnosti i opštu književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Režirao je oko 70 predstava u teatrima Crne Gore, Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine i to za Nikšićko pozorište, Crnogorsko narodno pozorište, Dječije pozorište Podgorica, Pozorište „Duško Radović“ Beograd, Kraljevsko pozorište „Zetski dom“ Cetinje, Narodno pozorište Štip, Pozorište u Bijelom Polju, Bosansko narodno pozorište Zenica, Centar za kulturu Pljevlja i nekoliko alternativnih pozorišnih grupa.
Na Televiziji Crne Gore režirao je TV-drame: Krstitelj, Viljuška se drži u lijevu ruku, Tri priče, Kod advokata, Oče, Laku noć, dokumentarno-igranu seriju Glasonoše, TV film „Ad honorem“ i seriju „Poetski teatar CNP“. Autor je dramskog teksta "Presuda" i koautor drame "Pomiluj me, grešnog, gospode", kao i brojnih tekstova iz oblasti teatrologije, kso i scenarija kojim su obilježeni značajni istorijski događaji. Dobitnik je više strukovnih i društvenih priznanja.
Radio je kao rukovodilac Dramskog studija u Nikšiću, bio odgovorni urednik Umjetničkog progama Televizije Crne Gore, direktor Dječijeg pozorišta u Podgorici, predsjednik Upravnog odbora RTCG-a, predavač na Filozofskom fakultetu, direktor Kotorskog festivala pozorišta za djecu, umjetnički direktor Međunarodnog festivala glumca u Nikšiću. Od 1999. bio je profesionalno angažovan kao dramaturg u Crnogorskom narodnom pozorištu.
U svakoj predstavi je, kako je govorio, proživio po jedan život. Pozorište je bilo njegov način života i drago mu je bilo što je imao priliku da sa svakim komadom uvijek bude na početku priče - priče kojoj se kraj unaprijed zna.
“Kako se rodimo, igramo utakmicu kojoj se unaprijed zna kraj. U umjetnosti, iako znamo kraj, tu utakmicu igramo samo na različite varijante”, kazao je Bulajić jednom prilikom. A on je svoju životnu i profesionalnu ulogu odigrao upečatljivo, gordo i dostojanstveno.
Nije mislio da pozorište može da promijeni svijet, ali je bio siguran u to da može da utiče na sve koji žive pozorište - bilo na sceni, iza kulisa, ili u publici. “Pozorište je umjetnost glumca i jedina umjetnost kojoj je dovoljan umjetnik, čovjek koji svojim tijelom, glasom, stvara umjetnost. Sve ostale umjetnosti imaju neke posrednike ili instrumente”, kazao je Bulajić tokom tribine "Imaginarijum", koju uređuje i vodi Kristina Radović.
A on je bio čovjek koji je glumce uspješno vodio, bio im snažna podrška i oslonac. Za vrijeme dok je Bulajić bio rukovodilac Dramskog studija u Nikšiću, za 11 godina izvedeno je 17 premijera i odigrano blizu 500 predstava. Prema njegovim riječima umjetnost nije moćnija od stvarnosti, ali je dio životnih potreba, a pozorište sažima svijet. A on je pozorištu ostavio mnogo.
Bonus video:
