Društvo povučeno umjetnicima i umjetnošću uvijek ima bolje predispozicije za rast i razvoj, a ovogodišnji, 45. Crnogorski likovni salon “13. novembar” predstavlja svojevrstan umjetnički poziv da svi zajedno gradimo bolje sjutra. To u razgovoru za “Vijesti” konstatuje selektorka tradicionalnog Salona, istoričarka umjetnosti Anja Marković.
Postavka pod nazivom “CTRL+O” simbolično naglašava otvaranje novog poglavlja u domenu umjetnosti i upućuje na (ne)kontrolisani upliv tehnologije, koji se odavno dogodio. Izložba je otvorena u Crnogorskoj galeriji umjetnosti “Miodrag Dado Đurić” na Cetinju, povodom Dana Prijestonice i Dana oslobođenja Cetinja, a selektorka je odabrala autore koji odgovaraju temi “Isprepletanost novih tehnologija i umjetnosti”. To su: Milka Delibašić koja je i dobitnica Grand Prix nagrade Salona, zatim Vesna Bošković, Roman Đuranović, Tijana Jevrić, Marko Marković, Milica Mijajlović, Ana Mitrović, Nemanja Nikolić, Mila Panić, Vojctech Radakulan, Saša Spačal i Agrina Vllasaliu, kao i troje ravnopravnih dobitnika specijalne nagrade: Teodora Nikčević, Igor Bošnjak i Adrijana Gvozdenović i Kristina Gvozdenović.
Promišljajući zadatu temu, Marković je nazivom izložbe objedinila više polja...
“’CTRL+O’ je prečica na tastaturi za otvaranje novog fajla. Simbolično ona predstavlja i jedno novo poglavlje kako u istoriji umjetnosti, tako i u istoriji čovječanstva danas, kada smo na pragu jedne potpuno drugačije realnosti. Radovi predstavljeni na Salonu izvedeni su u različitim tehnikama, od tradicionalnih pa do korišćenja najsavremenijih alatki poput umjetničke inteligencije, ali svi pod snažnim uticajima tehnologije. Teme kojima se umjetnici bave su različite i dokaz su snažnog uticaja i transformacija na brojne sfere naših života”, zapisala je ona.
Marković konstatuje i da je istorija umjetnosti oduvijek jednim krajem čvrsto vezana za fakte, mjeru, kompoziciju, intenzitet i tačnost, a sa druge strane je vođena slobodom umjetnika i njihovim djelima koja se ne daju ni objasniti ni izmjeriti... No, u sve se umiješala tehnologija, pa tako i u umjetnost.
“Onog trenutka kada su svoju umjetnost počeli da stvaraju na temeljima tehnologije, bilo je jasno - to je naša budućnost. Sasvim je logično zaključiti da će umjetnici u vremenu u kojem smo okruženi pametnim svim i svačim, kada je sve automatizovano ili ide ka tome, biti inspirisani baš time. Međutim, dubine u koje oni svojim radovima poniru primorale su me da i ja zaronim u svijet filozofije, ekonomije, sociologije, antropologije i tehnologije. Kako bih dorasla temi koju sam odabrala, konsultovala sam za preporuke trenutno vodeći izum - ChatGPT”, otkriva Marković i o svemu tome više govori za “Vijesti”.
Naziv izložbe je simbolično “CTRL+O”, što je prečica za otvaranje novog fajla na računaru. Koji je to novi “fajl” koji ova izložba otvara u Crnoj Gori i našem likovnom kontekstu?
Simbolično, taj naslov jeste otvaranje novog “fajla”, kako u istoriji umjetnosti gdje umjesto kista umjetnici koriste miš i tastaturu, ali i ta ljudsku vrstu čiji se način življenja i komunikacije drastično mijenja i to neslućenom brzinom.
Nadam se da ovogodišnji Salon otvara i vrata za više ovakvih izložbi i veću konekciju između umjetnosti i publike, jer nam je tehnologija svima bliska.
Kao selektorka ovogodišnjeg Salona, čija je tema “Isprepletanost novih tehnologija i umjetnosti”, šta biste rekli da je glavna karakteristika izložbene postavke i predstavljenih autora?
Krenula bih od autora, a to je svakako njihova spremnost da se “igraju” sa tehnologijom na različite načine i da je inkorporiraju u svoje radove. Vrlo je interesantno pratiti taj proces i u kojim se sve pravcima razvija savremena umjetnost. Tehnologija je samo jedan od njih, ali dosta širok, što je bila i želja da se pokaže na ovogodišnjem Salonu.
Kako se iskristalisala sama tema, a sa druge strane, kako ste odabrali umjetnike koji će na nju najbolje odgovoriti?
Tema se nametnula prirodno. Ove godine smo imali jak uticaj ChatGPT-a koji je bio osnovno polazište ideje. Živimo u vremenu u kome se naslućuje moć koju može da dosegne umjetnička inteligencija, živimo doba informacije, automobili voze sami, roboti rade prve komplikovane operacije… Sve to je jako inspirativno, a sa druge strane i toliko strašno. Kada je odabir umjetnika u pitanju, prije svega bilo je važno da u radu postoji korišćenje tehnologije, da u tom procesu umjetnici pomjeraju granice kako u izvedbi tako i u promišljanju, a potom i da to budu radovi koji bacaju svjetlo na različite teme kako bi se pokazalo da tehnologija ipak utiče na sve sfere naših života i korijenito ih mijenja.
Koliko je selektorski proces podrazumijevao i Vašu kustosku inicijativu, a koliko je bilo samostalno osmišljeno umjetničkog odgovora na temu?
Većina radova je već bila i osmišljena i izlagana ranije, ali u takvim slučajevima, u dogovoru i saradnji sa umjetnicima, trudili smo se da ih prezentujemo ovoga puta na drugačiji način, što umjetnost novih medija i dozvoljava. Posjeduje tu prilagodljivost. Neki su nastali upravo inspirisani pozivom, a neki do sada nijesu prezentovani u crnogorskoj publici. Moja intencija je bila da crnogorskoj publici predstavimo i radove poput biotehnoloških instalacija, holograma, video formi izvedenih u programima za video igrice ili AI, internet art, digital art…, upravo radi prikazivanja raznih načina upotrebe tehnologije u savremenoj umjetnosti.
Posebnu zahvalnost dugujem Muzeju savremene umjetnosti, Narodnom muzeju i Fakultetu likovnih umjetnosti Cetinje, koji su izašli u susret i ustupili svu potrebnu tehniku. Takođe, za dizajn izložbe bila je zadužena arhitektica Branka Vujović koja je u duhu teme transformisala prostor i dala poseban pečat izložbi. Nadam se da je postavka na ovakav način publici, a i kolegama, bila interesantna i drugačija.
Šta biste rekli kolika je danas isprepletanost umjetnosti sa novim tehnologijama?
Svakako jaka, što je i logično. Živimo u vremenu ekspanzije, prevelikih i naglih promjena te je sasvim očekivano da umjetnici na to reaguju, ali i da idu u korak sa vremenom. Mislim da će svakako biti sve više onih koji će se okretati tehnologiji, ali to ne znači da će umjetnici odustati od tradicionalnih medija. Istorija istorije umjetnosti nas uči, da uprkos svakom novom progresu i procesu, oni “stari” nijesu izumirali. Teku uporedo, često se i prepliću i udopunjuju.
Kakva je situacija na globalnom nivou po tom pitanju, a kakva u Crnoj Gori?
Živimo u globalnom selu u kome je jako teško ne biti u toku. Ipak, savremena umjetnost danas nema određene pravce i kretanja kakva su postojala ranije. Svako podneblje ima neku specifičnu i dominantnu tematiku i poetiku. To je slučaj i sa Crnom Gorom. A dokaz da ta specifičnost jeste dobra je i uspjeh naših umjetnika kada se predstavljaju u svijetu.
Postoji li opasnost ili rizik da nove tehnologije na određeni način obezliče ili depersonalizuju umjetnost i autentični autorski potpis?
To nije samo bojazan vezana za svijet umjetnosti, već po sve. Mnogi intelektualci, pa čak i ljudi Silikonske doline, javno iznose bojazan da previše brzo napredujemo, da ne znamo kuda idemo, sjutra je jako neizvjesno. Ne postavlja se pitanje hoćemo li, već kada biti zamijenjeni. Ova selekcija radova trebalo je da skrene pažnju upravo na različite probleme sa kojima se suočavamo u vremenu dominacije tehnologije, i da bude poziv da svi aktivno učestvujemo u građenju tog novog sjutra kako bi ono bilo bolje.
Sa druge strane, koliko toga postaje dostupno otvaranjem umjetnosti ka novim tehnologijama i kakav progres to donosi u odnosu umjetnik-nove tehnologije-publika?
Svakako da je to ogromno polje. Na ovogodišnjem Salonu imamo sliku kao tradicionalni mediji čija je skica prvo odrađena digitalno pa se onda pristupilo klasičnoj tehnici slikanja na platnu i rad koji je izveden korišćenjem AI tehnologije. Između ta dva je još bezbroj različitih načina. Publika se još uvijek, bar po onome što vidim iz komunikacije sa ljudima koji nijesu iz struke, navikava na “tehnološku” umjetnost, ali im se dopada i interesantna im je. To je, mislim, dobar znak.
Među autorima koji su se predstavili na izložbi, ima i onih iz inostranstva. Kakve su njihove reakcije povodom Salona, ali i umjetnički rukopisi kojim doprinose izložbi?
Na naše veliko zadovoljstvo, mnogi od njih su bili prisutni na otvaranju i nose jako pozitivne utiske. Cetinje je poznato po svom gostoprimstvu, te i ja kao selektorka, imam samo riječi hvale - o Prijestonici kao organizatoru, a potom i Narodnom muzeju Crne Gore kao domaćinu koji ustupa dio svoje Crnogorske galerije umjetnosti “Miodrag Dado Đurić”.
Prilike kakav je i ovaj Salon, gdje se različite umjetničke prakse i poetike mogu sresti, umjetnici upoznati i prestaviti, jako su važne. One otvaraju vrata za nove saradnje i projekte i inspiracije.
Na šta je potrebno obratiti pažnju u budućnosti kada je u pitanju Salon poput ovoga, kako ga unapređivati i profilisati? Ima li potencijala da raste još više i stekne imidž ma širem polju?
Mislim da su selektori prije mene, svako na svoj način, unapređivali i dodatno afirmisali Salon. Broj umjetnika iz inostranstva svakako utiče i na prezentaciju ovog Salona van granica Crne Gore. Svakako da ima taj potencijal, i mislim da to prepoznaje i Prijestonica Cetinje koja je organizator. Radujem se budućim Salonima jer mislim da će svake godine rasti i donositi nešto novo.
Kako bi crnogorska likovna scena trebalo da se razvija, šta očekivati u budućnosti, kako Vi vidite dalje događaje kod nas?
Slobodno, sa dobrom institucionalnom podrškom umjetnicima u onome što rade. Na meni i kolegama, kao kustosima i kulturnim radnicima, jednako kao i na institucijama, je da stvaramo pogodnu klimu za razvoj umjetnosti i da dozvolimo umjetnicima da nas vode. Na taj način možemo biti sigurni da će naša scena biti uvijek bogata događajima, publika angažovana i zadovoljna a društvo povučeno umjetnicima i umjetnošću uvijek ima bolje predispozicije za rast i razvoj.
Potreba za trenutkom tišine u kakofoničnom svijetu
Milka Delibašić je dobitnica Grand Prix nagrade, za rad koji već neko vrijeme plijeni pažnju. Po čemu se izdvojila?
Odgovoriću kratkim obrazloženjem ovogodišnjeg žirija koji je radio u sastavu Ljiljana Karadžić - predsjednica, i člano Miloš Marjanović i ja: “Polazište ovog duboko emotivnog i katarzičnog rada je potreba za dragocjenim trenutkom tišine u kakofoničnom svijetu. Ambijentalna instalacija koja se sastoji od više videa i projekcije stvara složenu stukturu u okviru koja se destabilizuju jasne granice između ontološki različitih prostora: prostora ekrana, prostora umjetničinog tijela i stvarnog galerijskog prostora. Kombinujući performativnost sopstvenog tijela i medij videa, Milka kreira ambijent u kom kompleksna mreža pokretnih slika prenosi sopstveni doživljaj unutrašnjeg prostora...
Takođe, dodijeljene su i tri ravnopravne nagrade, i to Teodori Nikčević za rad “Do posljednjeg daha”, Igoru Bošnjaku za radove “Yugoslavian Cosims” i “Čovječanstvo, i Adrijani i Kristini Gvozdenović za rad “Between Anxity and Hope”.
Uspon crnogorske likovne scene
Kako biste prokomentarisali crnogrosku likovnu scenu generalno? Kakav je odnos publike prema umjetnicima, ali i institucija kulture?
Moje viđenje trenutne situacije na crnogorskoj likovnoj sceni je pozitivno. Pozdravljam ideje progresa, kako one lično-profesionalne mojih kolega i umjetnika, tako i institucionalnih. Posljednjih godina svjedoci smo napredovanja mnogih institucija, salona, kolonija, festival, otvaranja novih galerija, pa i cvjetanje kreativnih industrija. Često smo vrlo kritični, što je dobro, to nas tjera da idemo naprijed i usavršavamo se, ali ipak mislim da treba ukazati i na mnoge dobre stvari koje su urađene do sada. Publika to prepoznaje i vraća to svojim prisustvom i aktivnim učešćem. Vjerujem da je to slučaj na ostalim poljima umjetnosti.
Da li je zadovoljavajući nivo gostujućih izložbi, ali i gostovanja crnogorskih umjetnika u inostranstvu?
Uvijek može bolje i više. Osnivanjem matične institucije za savremenu umjetnost, kakav je Muzej savremene umjetnosti, institucija u kojoj radim, ali vrlo objektivno ovo govorim, može biti dobra “odskočna daska” crnogorskim savremenim umjetnicima u svijet kroz razne izložbe i promociju u inostranstvu ali i prezentovanjem svjetskih umjetnika crnogorskoj publici. Kao i na primjeru Salona, kroz upoznavanja, razmjene ideja i inspiracija, stvaraju se konekcije a potom i saradnje između umjetnika i kustosa i mimo institucija, što je posebna vrijednost.
Bonus video:
