Bramsov Koncert za violinu i orkestar u D- duru, op. 61 i Betovenovu Simfoniju br. 5 u c-molu, op.67. imaće priliku da čuje večeras publika u Velikoj sali Muzičkog centra u izvođenju Crnogorskog simfonijskog orkestra pod dirigentskom palicom Alesandra Kadaria. Kuriozitet večerašnjeg koncerta je što će solistkinja na kapitalnom Bramsovom djelu biti violinistkinja Frančeska Dego.
Iako su Frančeska i Alesandro imali priliku i ranije da sarađuju, ovo će biti prvi put da rade Bramsov koncert, a u intervjuu za “Vijesti” dirigent otkriva da mu je čast što ima priliku da radi sa mladim orkestrom, ali i to koliko je težak za izvođenje večerašnji repertoar.
Već ste imali priliku da sarađujete sa CSO-om, koliki je izazov za dirigenta da radi sa mladim orkestrom i koliko taj entuzijazam koji imaju znači?
Ovo jeste jedan veliki izazov za mene jer imam priliku da radim sa najmlađim orkestrom do sada. Ova Simfonija je među djelima koja su se izvodila najviše puta u velikim koncertnim salama širom svijeta, pritom ima i tu specifičnost da su je izvodili stameni orkestri, dugog vijeka, tako da je ovo svojevrsni izazov. Upravo to što mladi ljudi sviraju, ovo djelo nam nudi nešto novo, a dobijam podsticaje i inpute od samog orkestra, što je jako lijepo. Ovo će biti izazovna i lijepa saradnja, oni brzo reaguju, tako da ćemo ovaj program da izvedemo na najbolji mogući način.
Na programu ovoga puta biće Bramsov Koncert za violinu i orkestar u D-duru. Brams je prepoznat po gustim orkestarskim teksturama, ozbiljnim temama i pažljivim razvojem muzičkih ideja, a ovo je jedno od njegovih najpoznatijih djela koje se smatra “remek-djelom”. Čak ga nazivaju djelom “protiv violiniste”. Koliko je ovo težak zadatak i za Vas kao dirigenta i sam orkestar, a ne samo za solistu?
Što se tiče izvođenja ovog teškog djela, kad je riječ o saradnja dirigenta i soliste u pitanju je vrlo tanka linija. Tu se jednim dijelom pomaže, ali moram i da navodim solistu. Partitura je sama po sebi teška, ali velika olakšica je što Frančeska Dego jedan sjajan profesionalac koji je poznat širom svijeta. Ona i ja se lično poznajemo, dosta smo sarađivali, doduše prvi put radimo zajedno ovo djelo, ali postoji veza i razumijevanje između nas koje će svakako olakšati da se ovo izvede kako treba i proces priprema i samo izvođenje će biti lakše, tako da smatram da će ovo biti jako lijepa saradnja.
Nakon ovog kapitalnog djela Bramsa, publika će imati priliku da u izvođenju CSO-a čuje i Betovenovu Simfoniju br. 5. Ovo je ujedno jedno od najpoznatijih i najčešće izvođenih djela klasične muzike. Sigurna sam da ste je radili i sa drugim orkestrima, da li danas nakon toliko iskustva kad radite sa orkestrom djelo koje ste već imali prilike da dirigujete, pristupate opuštenije ili je ipak veća odgovornost?
Jeste, ovo je jedno zahtjevno djelo posebno za dirigenta upravo zato što se izvodilo u mnogo navrata na svjetskim scenama. Kao što sam pomenuo u prethodnom odgovoru, izazov je raditi sa mladim orkestrom jer oni imaju manje predrasuda. Oni su nasljednici velikana koje su ovo djelo izveli mnogo puta. Međutim, koliko god puta da radite neko djelo, svaki put imam taj neki novi stimulans, nešto dodatno, novo, tako da mislim da će publika večeras imati priliku da posluša kako ćemo ovu Simfoniju donijeti na jedan moderan način. Samo djelo je teško, ima vrlo osjetljive muzičke dionice kako za dirigenta tako i za sam orkestar, ali mislim da će biti izvedena na lijep, savremeno upakovan način, noseći pečat Betovena.
Betoven kroz muziku izražava širok spektar emocija, od dramatičnih do ljubavnih. Koje ste Vi emocije prepoznali koje ovu simfoniju čine jedinstvenom?
Što se tiče ovoga djela, jeste veliko i značajno djelo, da ne kažem remek-djelo, ali ovo je i čitav jedan put, jedan razvoj što po pitanju emocija, ritma, izvođenja određenih djelova partitura, tako da ne mogu da izdvojim jednu emociju, nego bi to bio sklop. Ovo je jedan dugačak put, počinjemo od d-mola dok dođemo do D-dura tako da je čitav muzički i emotivni razvoj sklopljen u ovom djelu.
Ova djela koja ćete izvesti večeras ostavila su veliki pečat u istoriji klasične muzike. Ona su u periodu kad su napisana bila revolucionarna. S obzirom na to da ne bježite i od djela klasične savremene muzike, imamo li danas upravo djela koja pomjeraju granice, te imaju predispozicije da se zbog onoga što nose sviraju vjekovima?
Na ovo pitanje da odgovorim bi mi trebalo minimum tri sata, da se napravi jedna posebna konferencija, da bih uspio da odgovorim (smijeh). Jeste, velika je razlika raditi na klasičnim djelima koja su okarakterisana kao “velika djela” i sadašnjoj savremenoj klasičnoj muzici. Međutim, velika i ključna razlika je što su i ta klasična djela nastala prije više vjekova napravljena u trenutnom periodu i donose muziku tog doba, dok se nove kompozicije,uglavnom, baziraju na svemu onome što smo slušali kroz vjekove sa nekim primjesama i dodacima savremenog doba. Imao sam priliku da sa orkestrima izvodim muziku savremenih kompozitora, a od njih bih izdvojio Fabia Vakia. Njegova djela, kao i mnogih drugih koji su poznati na evropskoj sceni pa i šire, imaju nešto specifično. Sada reći koliko će se slušati, hoće li to biti vjekovima ili kraće, jeste teško. Nadam se da će potrajati i da će se tu izdvojiti bitna imena, ali je važno stimulisati mlade kompozitore da stvaraju. Tako da sve ostaje na vremenskom filteru koji će probrati neka imena, ali da bismo došli do toga bitno je da što više simfonijskih orkestara izvodi djela savremene muzike. Na taj način ćemo stimulisali mlade kompozitore da stvaraju.
Bonus video:
