U okviru Internacionalnog festivala alternativnog teatra Korifej, u kolašinskom Centru za kulturu promovisana je zbirka priča "Kolijevka" Milice Šćepanović.
Zbirka se, kako je kazala profesrica Snežana Šćepanović Đurasović, sastoji od šest priča i većina bi se, kako je kazala, "s obzirom na prikazanu tematiku, lako mogla pretvoriti u romaneskni ili dramski sadržaj".
"Ono što nas fascinira je to što mi Kolašinci lako prepoznajemo ljude koje smo poznavali, koji su živjeli ili žive među nama, a zahvaljujući Milici saznajemo mnogo o njihovim životima što vrijedi znati. Milica dobro zna da književno delo nije jednostavno prepisivanje stvarnosti, ona to radi na originalan način, sa razgrnutim jezikom pravog majstora riječi, 'veza' suptilno i prefinjeno, sa ženskim pismom u najpozitivnijem smislu te sintagme, različite sudbine i događaje .Znalački razvija likove, da čitaoci bezuslovno urone u njihov emocionalni svijet, u njihove muke, patnje, boli, ali i radosti i želje", kazala je Šćepanović Đurasović.
Prema njenim riječima, poetski prostor u pričama autorke "prostrt je od Jezerina, Rečina, Kolašina, Bijelog Polja, Podgorice pa do Amerike". Jezik je "rovačko-rečinski", lokalizmi i arhaizmi, kletve i blagosiljanja iz kolašinskog kraja. Sve to, objasnila je Šćepanović Đurasović, "na najslikovitiji način otkrivaju psihologiju junaka, a opet je razumljivo svakom čitaocu iz regiona".
"Od seoskog, tradicionalnog, patrijarhalnog seoskog, do građanskog kolašinskog, od bajkovite poetske priče o Mrvici iz Jezerina do opisa djetinjstva svih rođenih 60-ih i 70-ih godina prošlog veka, način na koji se ponašamo druženja, igranja, ljubavi, prikazana je slika ovog prostora i nas samih, našeg ljudskog i neljudskog 'ja', jer svi smo mi to, a sve je to život u ovim tako slikovito prikazanim pričama. Poetsko vrijeme se dijeli i na kraj XIX veka, početak i kraj XX vijeka, u zavisnosti od toga čiju sudbinu i kakav milje Milica slika”, kazala je Šćepanović Đurasović.
On je rekla da "Šćepanović, sveznajući pripovjeda, č detaljno prenosi misli, osjećaje i strahove književnih junaka". S jedne strane, na prvi pogled, na tradicionalan nači, ali zapravo, "na originalan i moderan načinautrka priča priče iz prošlosti, koje su vanvremenske".
Autroka "Kolijevke" rođena je u Odenkuru, u Francuskoj. Školovala se u Kolašinu i Sarajevu, a diplomu profesorice francuskog jezika i književnosti stekla u Novom Sadu. Radi u podgoričkoj OŠ "Oktoih", kao i u Francuskom kulturnom centru kao predavač i licencirani ispitivač na ispitima za međunarodno priznatu diplomu DELF. Stekla je brojna državna priznanja i nagrade za rad sa učenicima i doprinos struci. Pored bogatog pedagoškog i mentorskog rada, piše poeziju i prozu. Nagrađivana je na međunarodnim i domaćim konkursima. Njena pjesma "Mon papa" je objavljena u Zborniku poezije i proze prosvjetnih radnika Crne Gore, Arhipelag. Nagrađena je na konkursu u regionalnoj konkurenciji.
U prvoj svojoj knjizi "Brda na razboju", Milica je objavila priče o porodici svoje majke, vjerujući da će to biti samo štivo zanimljivo porodici. Međutim, podjetila je Šćepanović Đurasović "kako to obično biva kad se udruže talenat i znanje, prošao je cio tiraž, koji je uz finansijsku i kreativnu pomoć ujaka i prijatelja i štampan".
Zbirku "Kolijevka" objavila je izdavačka kuća Rende buks, čiji je vlasnik i urednica Slađana Novaković. Ta izdavačka kuća, prije 24 godine, bila je prva u Srbiji , koja je počela da objavljuje regionalne pisce, "ali i da promoviše naslove koji pripadaju marginama književnosti", podsjetila je ona.
Autorka je s publikom podijelila svoja iskustva na putu da dođe do izdavača i važnosti da urednik knjige bude osoba predana tom poslu. Govoreći o književnoj građi koju je odabrala za svoju zbirku priča, kazala je da je "toliko životnih priča koje nijesu zapisane, a vrijedne su čuvanja".
"S druge strane, govor i tradicija kolašinskog kraja nijesu dovljno prisutni u literature, a itekao imamo 'glas', vrijedan da se pridruži simfoniji glasova u književnosti, koji dolaze iz naroda…. U nastojanju da nađem nek ideju vodilju i strukturu koja objedinjuje te priče, shvatila sam da je to geografski momenat. Istorija i geografija nekog kraja su vrlo važne za književnost", kazala je Šćepanović.
Govoreći o sintagmi "žensko pismo", objasnila je da za nju postoji samo dobara i loša literature. Svjesna ja kaže da živimo u mačističkom društvu, ali i činjenice da žene i muškarci različito promišljaju svijet i sa različitim senzibilitetom pristupaju kada žene nešto o tom svijetu i da kažu.
"Tako je, mislim, vrlo očigledno da je Kolijevku pisala žena. To su neke teme, koje nas više bole i duboko su ukorijenjene u našoj matrici. Pisala sam o tome, između ostalog i da pokažem kako se živjelo, proživjelo i kako se sve to izdržalo. S druge strane, pokušala sam i da da odgovorim koliko se sve to promijenilo i da li su se samo 'pakovanja' promijenila", rekla je Šćepanović.
Ona je najavila da će uskoro biti završena i njena knjiga pjesama posvećena djeci, ali i ideje za novu knjige, kao i da, prije svega, jedna od priča iz zbirke Kolijevka preraste u "obimnije štivo". Šćepanović je rekla i da ima da će njena zbirka priča biti prevedena na francuski jezik. Odlomke iz zbirke Kolijevka na promociji u Kolašinu čitao je glumac Đorđije Tatić.
Bonus video:
