Gost tribine “Svobodijada”, u organizaciji JU “Zahumlje”, bio je srpski književnik Gojko Đogo, pjesnik koji je robovao zbog poezije, ali koji nije dozvolio da pjesme i slobodna misao ostanu zatočene. Publika je imala priliku da čuje zbog čega su “Vunena vremena” postala zabranjena zbirka, ali i da se zapita da li je riječ o prošlim, sadašnjim ili budućim vremenima i koliko je teško naći i kupiti dobru kožu nepoderivu u “u mašini za pranje mozga”.
Đogo je već prvom knjigom, “Tuga pingvina”, koju je objavio 1967. godine, najavio, prema riječima Budimira Dubaka, ne budućeg pjesnika, već zrelu poeziju u kojoj se nalazi sjeme njegovog cjelokupnog pjesništva. To sjeme je nastavilo da klija, a Đogo nastavio neizvjesno putovanje između “vatre, simbola slobode, i kazne, što je nad njim izvršena”.
Đogo je prvi pjesnik koji je robijao nakon smrti Josipa Broza Tita, predsjednika tadašnje Jugoslavije, i posljednji pjesnik koji je robijao u SFRJ. Zbog knjige “Vunena vremena” je 1981. godine uhapšen, protiv njega je vođen sudski proces i dvije godine kasnije je otišao u zatvor, u Padinsku skelu, gdje je odležao dio jednogodišnje kazne, na koliko ga je osudio Vrhovni sud Srbije, jer je pjesmama izvršio krivično djelo “povreda ugleda SFRJ”.
“Gojko Đogo je zlonamjerno i neistinito prikazao društveno-političke prilike u našoj zemlji, i služeći se očiglednim aluzijama, na svojevrstan način iznio tvrdnju da u našoj zemlji nema slobode i demokratije, da je nastupilo beznađe i nerad, da naše društvo nema nikakve perspektive, da se naš sistem zasniva na strahovladi jedne ličnosti kojoj je sve podređeno, dok niko ništa ne radi već se samo ta ličnost veliča...”, stajalo je, između ostalog, u optužnici.
“Gojko Đogo je jasno progovorio o ‘vunenim vremenima’ straha i neslobode, aluzijama koje ne ostavljaju prostora za dvosmislena tumačenja. Stoga su ga brzo ‘nanjušila braća’ i njegova knjiga je posle nedjelju dana od izlaska povučena iz prodaje i uništeno je 1006 primjeraka, a pet primjeraka je predato Gradskom komitetu Saveza komunista. Bez suda književne kritike, na neviđeno, knjiga je uništena, a njen autor izvrgnut sramnom gonjenju i tamnovanju... Kad se đavolu nije smjelo kazati da je crn, Gojko Đogo je obznanio ono što su svi znali. Zato što su se pomagači u đavoljoj raboti prepoznali, organizovali su hajku na pjesnika”, kazao je Dubak.
Nakon što je odrobijao zbog poezije, Đogo se tek nakon dvije decenije ponovo oglasio pjesmama i 2002. godine je objavio “Crno runo”, knjigu u kojoj se nalaze, prema riječima Dubaka, pjesme bivšeg zatočenika - “pogled iza rešetaka na strašni 20. vijek”.
Shvatio je Đogo, istakao je Dubak, da nema ništa od pravila Vuka Karadžića: “Piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano”, pa je pjesmom poručio unucima: “Ja sam pisao kao što sam mislio, a vi nemojte čitati kao što je napisano”.
“Nema više ni ao ni jao, zaključao sam radnju i bacio ključ”, stoji u završnoj pjesmi “Odgovor na pitanje novinara Z.H.R” u zbirci “Klupko” (2018).
“Na sreću, pjesnik Gojko Đogo nije zaključao svoju radnju već i dalje ispreda zlatnu pređu srpske poezije”, poručio je Dubak.
Urednica tribine, književnica Milica Bakrač, koja je bila i moderatorka večeri, podsjetila je na Đogovu biografiju, ali i na riječi akademika Jovana Delića koji je kazao da je malo pjesnika koji su svoju poeziju potvrdili životom i žrtvom.
“Malo ih je koji su uspijevali knjige tamničke poezije. Malo ih je koji su poeziju shvatili toliko ozbiljno, sudbinski, za sebe i svoj narod, koji su je držali za vrijednost zbog koje se ima smisla žrtvovati, založiti cijelog sebe, pa čak i sve svoje. Nije bilo hrabrijeg pjesnika ni većeg junaka pjesničke riječi od Gojka Đoga i po tome je jedinstven, ne samo u srpskom pjesništvu”, zapisao je Delić.
Teodora Čukić i Ksenija Đukić podsjetile su na Đogovu “uhapšenu poeziju” i “vunena vremena”, dok se pjesnik odlučio na novije stihove. Ipak je i on podsjetio na jednu od “opasnih pjesama” - “Crni dani”, a završio je pjesmom “Epitaf”:
“Živeh i ovako i onako. Bilo je kako je bilo i prošlo kako je prošlo. Kud god da je otišlo ne vratilo se. A kako god je bilo, kome pravo, kome krivo, moglo je biti kao što nije bilo i gore od goreg, i crnje od crnog”.
Tribina “Svobodijada” je organizovana u okviru “Septembarskih dana kulture Nikšića”.
Bonus video:
