Sa ‘oživljavanjem’ seksi-lutaka, sa činjenjem da postaju objekti zadovoljavanja uloge redukovane na objekat za krajnje pražnjenje nagona, vještačka inteligencija zadovoljava fetiš prema nečem što je - fantastično, to je ne samo cyber-sex, koliko i - science fiction sex, ultraviolentno preplitanje, trodimenzionalna penetracija u virtuelnu vaginu. Uveliko već u Evropi seksi lutke koje govore, flertuju i zavode, najavljuju novu eru elektronskog seksa.
U Berlinu posle probnog perioda - piše BBC - uveo se besplatni sat za sve one koji imaju želju probati seks sa lutkom opremljenom vještačkom inteligencijom. Mušterija će imati verbalnu kao i fizičku mogućnost da uspostavi kontakt sa lutkom, što doprinosi ulasku u sasvim novu dimenziju seksa, u kojoj će muškarac/žena moći da izvedu intimnost na ‘svjetlo’, i/ili mjesto koje su potisli; mašina je ‘operisana’ od predrasuda, ne sudi, nema nikakvu zadnju namjeru, naprosto: dizajnirana je da joj - ništa ljudsko ne može biti strano, pa ipak, zna da vodi razgovor u kojem pruža riječi utjehe i razumijevanja, intersubjektivnost joj nije nepoznata kao i potreba da se prizna druga strana u svojoj suštinskoj nemoći i slabosti. Tako seksi-lutke možda liječe i impotenciju intimnog, odakle sve prepreke nastaju, da bi se psihosomatski razvile u bolest (na smrt).
Tomas Krinberg, izvršni direktor kompanije ‘SplitMetricks’, uglavnom od korisnika očekuje da će raditi na proširenju interakcije u aplikaciji preko kojih seks roboti funkcionišu, te da će tu biti vrlo inovativni i sve unovčiti. - Užitak i uživanje su izvor kapitalizma, jouissance je nepotrošan i nedokučiv, tim prije ono na čemu kapital stalno profitira, i kako je, zapravo veliki Drugi virtuelna i neprozirna pozadina koja upravlja našim odnosima, tako postaje i seks, ali na drukčiji način: naučan, vještački, egzaktan, operativan, to je seks koji radi na unapređenju seksa, konzumentu samo preostaje da ispunjava svoje želje.
Keri Mekanari je, ipak, zabrinuta, i pored postojanje nečeg što se naziva ’Privatnost isključena’, nju interesuje - ko, dakle, upravlja onim podacima koje korisnik u vidu seksualne želje ostavlja seksi-robotu u aplikaciji i koja se prenosi trećem licu? Drukčije rečeno: seksi-roboti prikupljajući podatke o našim fetišima, ‘pamte’ ih i sljedećem korisniku nude kao mogućnost koju može da iskoristi. Seksi-roboti uče o seksu tako što prikupljaju podatke od korisnika, baš kao što pametni telefon prisluškuje i pamti šta ukucavamo u pretraživač, i onda nas opslužuje takvim ponudama. Te informacije služe u svrhu usavršavanja kontrole.
Nema, dakle, više potrebe za ugovorom na kojem počiva sadizam, posebna priroda želja, kao u lošem filmu ‘50 nijansi sive’; nema potrebe za pisanim ugovorom niti verbalnim dogovorom sa partnerom/kom, sada je seksi-robot tu i sve što je potrebno jeste da iskažemo želju, i ona će već odmah biti i zadovoljena, ali i memorisana, kako bi nadalje, sljedećoj mušteriji, ista vještačkom inteligencijom opremljena lutka dala ponudu, tipa: simuliranja silovanja ili pokornost u kojoj će ‘glumiti’ bezglasni objekat, ono što je Kanja Vest, prenose mediji koji služe da uhode slavne, učinio od Bjanke, ‘ofinger’ na koji kači minijaturni veš i izvodi je u javni prostor, pored nje se pojavljujući u outfitu koji je potpuno futuristički, nema ga ni u nastavku sve popularnijeg filma ‘Dune’, koji nam pokazuje šta će se desiti pošto kapitalizam kolonizuje druge planete, i kakva je budućnost ratova i oko čega će se, u stvari, voditi.
Izvjesna Tamara Hoton objašnjava jednu važnu stvar, da je glavni problem sa razvijanjem inteligencije seksi-robota putem prikupljanja podataka u tome što će korisnici u realnom svijetu izgubiti osjećaj za to da su imali odnose sa programima strogo generisanim i redukovanim za ispunjavanje svih želja, što onda može da uzrokuje velike probleme u realnosti gdje - žena, ili partner, naprosto ne mogu imati takvu ulogu. Prema njenim riječima, pornografija je znatno uticala na rast nasilja u odnosima, na očekivanje da se odnos pretvori u - destruisanje drugog pola koji kao da nema svoj užitak, već je užitak zasnovan na ispunjavanju muške potrebe, zaključuje pomenuta Tamara Hoton.
U bajkama seoska djevojka sanja o svom princu na bijelom konju (zbog braka koji bi dinastiju mogao dovesti u pitanje, pragmatična majka se obično praktikuje prikazati kao zla vještica i posesvina žena, itd.), u stvarnosti, biznismen dobija svoju seksi-luktu sa tinejdž licem, nevinim pogledom, u školskoj uniformi, piskutavog glasa sa par pjegica na obrazima, međutim, odjednom možemo čuti kako zapovjedno mazohisti na koljenima izdaje naređenje: Piss in my mounth! Bit bizarnosti upravo je u jednom takvom obrtu, fantazija sredovječnog muškarca koji vodi promašeni život, sjajno je prikazana u filmu “Američka ljepota”, kad pored žene opsjednute karijerom i materijalnim stvarima, frustrirani suprug krišom masturbira u bračnom krevetu zamišljajući drugaricu svoje kćerke. Koja, inače, nesigurna koliko i lažno nadmena, nakon što joj psihološki razori ulogu koju je preuzela, želi s njime izgubiti nevinost tako sebi dokazujući da je drukčija.
Ne samo da tehnologija uveliko doprinosi kolektivnom autizmu koji se utapa u neograničenu sliku svijeta, ljudi, roba, nego produbljuje otuđenost pa i mizantropiju; kad jedan nihilista konstatuje da mu je svaki razgovor novo raspeće, možemo mu se pridružiti: svaki susret sa Drugim je pad u prazninu.
U stavu koji brani seksi-lutke, vještačku inteligenciju koja nam omogućuje odnose sa objektima koji isključivo tome i služe, Filip Hamburg, šef odsjeka za vještačku inteligenciju britanske seks internet prodavnice Lovehoney, mišljenja je kako kompanija ima za cilj da “poboljša seksualno iskustvo svojih kupaca, a ne da ga zameni, i da je to potrebno razlikovati.” Ok, šta, dakle, ovdje Filip Hamburg izostaje da (namjerno) uvidi? Seks sa seksi-lutkama možda jeste jedno novo iskustvo (recimo da je tako nešto validno kao stav), ali ono je, kao takvo, realna opasnost budući da korisnik takvih usluga vremenom postaje zavisnik od seksualne situacije u kojoj je apsolutni gospodar kojem se svaka fantazija u potpunosti mora moći ispuniti, iako je ona pseudo-zadovoljstvo. Uostalom, uživanje se dostiže kada se - partneri susretnu u fantaziji, kada se tu `preklope`, kada se javlja zadovoljstvo u tome da se drugom pričiniti zadovoljstvo. Sa seks-lutkama kojim upravlja vještačka inteligencija tako nešto je, naprosto, neizvodljivo, jer ona nema - zadovoljstvo, služi poput kompjutera, dakle: apsolutno služi bez da povratno išta traži.
Anotacija knjige “No sex, no future”, Sergea Andrea bila bi u ovome što čitamo: “Imperativ uvek više, podsticaj da se konzumira i bude u odličnoj formi, proliferacija objekata koji kondenzuju zadovoljstvo doprinose razvoju deseksualizovanog društva, gde zavođenje postaje “silovanje”, a partner potencijalna žrtva. Ako je prvobitno zakonodavstvo koje se bavilo seksualnim uznemiravanjem ciljalo na širi pojam zloupotrebe moći, zakoni sada ciljaju na jednostavne radnje u cilju dobijanja seksualnih usluga. Tako zaboravljamo da odnos želja nije egalitaran i da seksualna želja uvek uključuje element nasilja i agresije. A zanemarujemo da je seksualna želja po prirodi vrsta uznemiravanja. Da li seksualni odnos nužno mora biti predmet pravnog ugovora?”
Ono što se nikada ne dobija u seksu - “kojeg mladi svakoga dana s mnogo ljubavi ponavljaju”, veli Alen Badju - sada će se prekomjerno dobiti u seksu sa seksi-lutkama, vrituelno i inteligentno.
Bonus video:
