Jugoslovenstvo je uvijek delikatno pitanje

Knjiga Jovane Karaulić “Kulturalne izvedbe jugoslovenstva” predstavljena je prvog dana 10. Internacionalnog sajma knjiga u Podgorici

3336 pregleda 1 komentar(a)
Karaulić u razgovoru sa Ljumovićem na sajmu knjiga, Foto: Luka Zekovic
Karaulić u razgovoru sa Ljumovićem na sajmu knjiga, Foto: Luka Zekovic

Postoji teza u sociologiji koja kaže da ako tri generacije ne prenose sjećanje, ono se gubi. Na nju je podsjetila Jovana Karaulić na promociji svoje knjige “Kulturalne izvedbe jugoslovenstva” koja je organizovana u sklopu prvog dana desetog Internacionalnog sajma knjiga u Podgorici, koji se ove godine održava na Trgu nezavisnosti.

Kada je u pitanju sami naslov knjige, autorka je podsjetila da se “kulturalne izvedbe” u teorijskom smislu odnose na scenska izvođenja koja nemaju umjetnički interes.

“Ona ne moraju da imaju tako glomazan i složen državni karakter. Ova promocija je takođe kulturalna izvedba”, objašnjava Karaulić.

Do tih izvedbi dolazi iz određenog razloga, dodaje ona, a obavezni segmenti su izvođač(i) i publika, te interakcija između njih.

“Jovana u kontekst jugoslovenstva ili studija Jugoslavije uvodi kulturalne izvedbe, odnosno određene rituale, performativne, vrlo jasne forme i tom jugoslovenstvu pristupa kroz kulturalni scenski izraz”, kazao je na promociji producent i profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju Janko Ljumović koji je u svojstvu moderatora razgovarao sa Karaulić.

On se osvrnuo na paradoks da ova tema može da uđe u okvir neželjenog nasljeđa, “gdje mi zapravo govorimo ne zašto bi se sjećali (jugoslovenstva), nego zašto bi se ne sjećali”...

“Naravno, priča o jugoslovenstvu je vezana za dvije Jugoslavije. Govorimo o Jugoslaviji između dva svjetska rata - o Kraljevini Jugoslaviji i socijalističkom periodu u Jugoslaviji, odnosno, poslijeratnoj Jugoslaviji”, kazao je Ljumović.

Poredeći različite događaje državnog karaktera u periodu našeg savremenog trenutka, periodu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i Kraljevine Jugoslavije, autorka tvrdi da su u pitanju nemjerljivi sistemi i obrasci funkcionisanja države. Karaulić ističe da je “potencijalno kontroverznu temu” pokušala da osvijetli kroz uglove koji se ne tiču nacionalnih identiteta ili identiteta uopšte, već iz ugla kulturalne razmjene koja je postojala prije osnivanja Jugoslavije, tokom njenog trajanja, ali i razmjene koja i dalje postoji.

“Čini mi se da je to prilično važna dimenzija koju objašnjava ova knjiga”, kaže Karaulić.

Danas, dodaje ona, države koje su nekada činile Jugoslaviju imaju eksplicitniji odnos prema ovoj temi (neke manje, neke više), ali svugdje je to tema koja otvara diskusiju, konstatuje Karaulić. Javne politike su zato vrlo važne i za ovu knjigu, navodi Karaulić i dodaje da kroz javne politike čitamo temu jugoslovenstva u svakoj od bivših jugoslovenskih republika, što je delikatno pitanje, smatra ona.

“Imala sam opciju da diskutujem sa suprotstavljenim pogledima ili da se držim jedne linije, pa je nekako to na kraju i bio moj izbor - da ne učestvujem u diskusiji o viđenju jugoslovenstva”, konstatuje Karaulić.

Ljumović je dodao da je knjiga metodološki zanimljiva, uzbudljiva i interdisciplinarna, te da se sastoji od različitih istorijskih izvora, fotografija, plakata, niza televizijskih emisija i medija.

“Ova knjiga je produkt ili arhiv za sebe”, ističe on konstatujući i originalnost djela.

Ljumović navodi da knjiga počinje teorijskim pristupom, različitim čitanjima politika jugoslovenstva, a potom se fokusira na kulturalne izvedbe tog jugoslovenstva kao nadnacionalnog narativa kroz organizaciju ideološkog aparata u službi politike.

Među tim kulturalnim izvedbama izdvaja se slet, kao i sokolski pokret. U tom kontekstu, Ljumović primjećuje da Karaulić slet, kao specifičnu kulturalnu izvedbu, vezuje za sami pojam jugoslovenstva.

“Tu imamo studije slučaja sleta u kontekstu sokolskog pokreta i sleta u SFRJ koji je zapravo bio ta mladost, sve do posljednjeg”, priča Ljumović.

Autorka knjige kaže da sletove možemo da tumačimo kao dijagnozera stanja u društvu, kao “idealnu površinu ogledala gdje može da se razumije kakva je situacija u društvu kroz sadržaj koji se vidi u okviru tih scenskih dešavanja”, te da se i u jednom i u drugom periodu jugoslovenstva radilo zapravo o ideji reprezentacije zajedništva.

“Sletovi su jedna od osnovnih kulturnih izvedbi koji se pojavljuju u periodu Kraljevine Jugoslavije i u periodu SFRJ, kao složeni događaji koji nisu imali razloge svog nastanka, a onda ni načina upravljanja”, kaže Karaulić ističući slet kao sponu među dinamikama jugoslovenstva u 20. vijeku, ali i kao svojevrsnu demonstraciju zajedništva pod okriljem države.

Bonus video: