„U hodu”, preko „Ukusa kamena” do „Robinje”

Tri knjige književnog stvaraoca iz Nikšića Vukosava Delibašića objavila je izdavačka kuća “As oglas” iz Zvornika

1723 pregleda 188 reakcija 0 komentar(a)
Vukosav Delibašić, Foto: Svetlana Mandić
Vukosav Delibašić, Foto: Svetlana Mandić

Izdavačka kuća “As oglas” iz Zvornika objavila je tri knjige književnog stvaraoca iz Nikšića Vukosava Delibašića - knjigu priča “Ukus kamena”, roman “Robinje” i zbirku kratkih priča/pjesama u japanskoj haibun formi “U hodu”.

Recenzent knjige “U kamenu”, mr Milorad Durutović, zapisao je da riječ o rijetko autentičnom piscu, kao i da ostaje žal što se nije oglasio ranije, nego tek u sedmoj deceniji.

“Zbirka priča ‘Ukus kamena’ nije samo narativ o čovjeku koji svjedoči sopstveni životni put, već funkcioniše i kao svojevrsni arhetip čovjeka koji teži da prekorači granice sopstvenog iskustva, da (svoj) život promišlja očima (a bogme i dušom) svojih roditelja ili svojih potomaka. Nije se promijenio samo način života, već i odnos prema životu. Stoga je i Delibašić pisac-hroničar jedne životne filosofije kakva će se možda sve više otkrivati kao žal ili čežnja za nekim boljim, ali izgubljenim vremenom”, zapisao je Durutović.

Iako zbirka sadrži tematski i formalno-žanrovski različita tri ciklusa, prema riječima Durutovića, valja ih tretirati kao jedinstvenu smisaonu cjelinu.

“U sva tri ciklusa junaci pripadaju istom prostorno-vremenskom ambijentu; promovišu isti sistem vrijednosti; apeluju da se tradicionalnim vrijednostima, kakve su, recimo, porodica, ljubav prema zavičaju, požrtvovanje, zajedništvo, samokritičnost, moral, čojstvo i junaštvo, uvijek može vraćati ne samo kao ličnim uspomenama, već kao univerzalnim mogućnostima izbavljenja iz egzistencijalnih i duhovnih sunovarata”, istakao je recenzent zbirke priča “Ukus kamena”.

Što se tiče romana “Robinje” radnja se odvija u Bosni, krajem 18. i u prvoj polovini 19. vijeka, na raskršću tri carstva - otomanskog, austro-ugarskog i ruskog pod stalnom prismotrom Mlečana.

Recenzentkinja romana, Anđa G. Šušić, zapisala je da Delibašić narodnim rječnikom i kratkim, konstruktivnim rečenicama, saoštava misli i donosi zaključke koji se moraju respektovati jer su tačni i kvalitetni.

“Roman ‘Robinje’ jeste, u neku ruku, nastavak teme koju je svojevremeno obrađivao Ivo Andrić”, zapisala je Šušić.

Zajednički osnovni motiv Delibašića i Andrića je, prema njenim riječima, isti društveni sloj, onaj koga je zadesila sudbina vremena u kome se našao. U romanu su, istakla je Šušić, dotaknuti mnogi događaji i likovi, i to je jedna od specifičnosti pomenutog djela.

“Roman ‘Robinje’ ima jasnu priču zasnovanu na stvarnim životima i čistu, ljudsku, humanu poruku sadržanu u potrebi potvrde emancipacije ženskog bića. Oslobođen svih predrasuda Delibašić govori o ovom vrlo osjetljivom pitanju i to u vremenima kad ono, ipak, nije definisano do kraja. Kao pripadnica ženskog roda kažem iskreno - hvala, Vukosave - a kao recenzent toplo preporučujem za čitanje roman ‘Robinje’. Bez sumnje, ostaviće trag u svakoj duši”, poručila je Šušić.

Treća Delibašićeva knjiga je nastajala, kako je autor zapisao, u hodu, pa ju je tako i nazvao. U podnaslovu knjige je istaknuto - 101 stranica, 101 priča, a u pričama čitalac može naći kako to izgleda ići putem predaka, tražiti trag u vremenu, slušati zov sela, sjesti na kamenu za odmor, osjetiti toplinu samoće, naći se na liniji između zla i dobra, biti svjedok minulog vremena, slušati kad nebo progovori, gledati u beskraj...

“Namjerno ne tražim recenzenta, nego je tebi dajem na raspolaganje, da je sam, dok čitaš, analiziraš i u njoj pronalaziš ono što te zanima”, zapisao je Delibašić u uvodniku.

A u knjizi autor poručuje da ne smiješ zastati i kada pomisliš da si se izgubio u prašini vlastitih misli, svjestan da čovjek često zna da na trenutak otme sebe od sebe.

“Zbirka kratkih priča/pjesama u japanskoj haibun formi pruža vam uvid u različite aspekte života, od odnosa sa prirodom do političkih turbulencija i intimnih emocija. Tople, iskrene, sažete, ali i sadržajne priče pokreću i nadahnjuju, pružajući nam mogućnost da se pogledamo u ogledalu sopstvenih iskustava i razmislimo o svijetu u kojem živimo”, poručuje Delibašić koji, između ostalog, kaže: “Nijesam ja mijenjao vrijeme, nego je vrijeme mijenjalo mene”.

Počeo je da piše nakon penzionisanja, u 67. godini, i za deceniju plodonosnog stvaralaštva objavio je sedam knjiga, od kojih su pojedine nagrađene i pohvaljene.

“Čovjekova starost počinje tamo gdje mu sa lica nestaje radost”, stoji u Delibašićevoj knjizi “U hodu”.

Izgleda da iako ima 77 godina, Delibašić je još uvijek daleko od starosti.

Bonus video: