Izložba “Treća obala” crnogorske likovne umjetnice Ane Aleksić biće otvorena danas u Beogradu u Umetničkom prostoru U10, u 19 časova gdje će biti dostupna za posjetioce do 20. novembra.
Govoreći o postavci, Aleksić je u tekstu citirala Danila Kiša: “Dani (su bili) samo prostori između putovanja, putovanja samo pejzaži između sna”...
“Rodni grad, kvart, ulica, dom su postali rastegljivi pojmovi u koje se može uvući nekoliko različitih prostora. Sa druge strane, spoljašnji prostor je konstantno akumulirao objekte, materijale, otpad. Prirodni i urbani predjeli u beskrajnom transformisanju u distopijski pejzaž, u presporom i upornom otapanju u neku moguću budućnost. Šta je dom, ako nije u kući? Ako je u kutijama neotpakovanim 15 godina, ako uvijek tek treba da se desi, ako nije prostor - šta je? Gdje je? U nedostatku zidova, okosnica utočišta postaju prve slike, zvuci, svjetlosti”, zapisala je Aleksić svoja promišljanja.
Polazeći od ličnih uspomena sa jedne strane, i teza Gastona Bašlara da je “kuća zbir slika koja čovjeku daju osnove ili iluzije stabilnosti koja pruža utočište sanjarenju, štiti sanjara, dozvoljava nam da mirno sanjamo”, izložba “Treća obala” ispituje predjele sjećanja naspram spoljašnjih, i utisak i opažaj kao graničnu liniju gdje se ta dva svijeta susreću.
“Ona je dokumentacija pokušaja da se promisle, stvore i/ili izbrišu poveznice i granice između sanjarenja, snova, uspomena, opažaja, pretpostavki, budućnosti, jave i imaginacije”, kaže Aleksić..
Ona dodaje da izložba takođe tretira pitanja korelacije prostora i njegovih vizualnosti i zvukova i mogućnosti interpretacije i reprodukcije slike u različitim medijima.
“Svi radovi su eho jedan drugog, istovremeno se reflektujući i proširujući. Prostorna instalacija se gradi korak po korak, uzimajući prethodni potez za polaznu tačku idućeg. Kontrola i odsustvo iste je princip koji definiše proces - finalna forma rada određena je slučajnostima i greškama koje se dešavaju usput. Jukstapozicioniranjem suprotnih pojava, smještanjem u naizgled odvojene prostorije, pokušavam ih sažeti u jedan prostor, fluidan, liminalan i dvoznačan. Predjeli se prelivaju jedan u drugi, unutrašnje u spoljašnje, prozor u zid, zid u pejzaž; zvuci plivaju galerijom, iskrenje postaje crtica na papiru. Doba dana se smjenjuju: dnevna svjetlost brani jasno uočavanje pojedinih mjesta, mrak uočavanje drugih. Treća obala, treće mjesto iz sjećanja, preobražava se u intimnu kuću”, ističe autorka.
Ana Aleksić je i ranije u razgovoru za “Vijesti” potvrdila da su migracije, ali i lično iskustvo neki od centralnih motiva njenog stvaralaštva.
“Kao početnu tačku koristim iskustvo odrastanja i življenja između: bezbjednih mjesta koja postaju opasna, nepoznatih mjesta koja postaju sigurna, nezavršenih zgrada koje čekaju izgradnju, završenih zgrada koje čekaju rušenje, drastično promijenjenih prirodnih i urbanih pejzaža, promjena toponima i promjena teritorije”, rekla je ranije Aleksić.
Ana Aleksić rođena je 1992. godine u Crnoj Gori gdje je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju završila specijalističke studije slikarstva. Završila je master studije slikarstva na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Tokom studija je boravila je na Ecole Superieure d’Art de Lorraine (Mec, Francuska, 2016), i na Ecole Nationale Superieure des Beaux-Arts (Pariz, 2020/21) kao stipendistkinja Vlade Francuske. Od 2014. godine aktivno učestvuje na izložbama i rezidencijama u Crnoj Gori i inostranstvu. Bila je predstavnica Crne Gore na Prvom Mediteranskom bijenalu u Izmiru (2024). Dobitnica je BAG nagrade na Osten Bijenalu crteža za 2022. i finalistkinja Milčik nagrade za 2021. i 2023. godinu.
Bonus video:
