Danas se navršava se 17 godina od ubistva vlasnika i urednika listova "Dnevni telegraf"i "Evropljanin" Slavka Ćuruvije, likvidiranog 1999. godine u pasažu zgrade u Svetogorskoj ulici, a suđenje četvorici bivših pripadnika Državne bezbjednosti optuženih za tu likvidaciju još je u toku.
Nakon više od 14 godina raznih predistražnih radnji i saslušavanja stotinjak svjedoka, zvanična istraga povodom ubistva Ćuruvije pokrenuta je 13. januara 2014. godine, nakon razgovora nekadašnjeg komadanta Jedinice za specijalne operacije Milorada Ulemeka Legije sa tužiocem za organizovani kriminal.
Inače, Ulemek u posebno čuvanom dijelu požarevačkog zatvora Zabela, poznatog kao "Alkatraz", služi kaznu od 40 godina zatvora zbog učešća u ubistvu premijera Srbije Zorana Đinđića, zlodjela "zemunskog klana", četvorostrukog ubistva na Ibarskoj magistrali i ubistva Ivana Stambolića.
On još nije saslušan na suđenju, koje se odvija u Specijalnom sudu u Beogradu, da bi javnost mogla da čuje šta je tačno rekao tužiocu, a nakon hapšenja Radonjića i Romića, tadašnji tužilac Miljko Radisavljević je na konferenciji za novinare u Vladi Srbije saopštio:
"Danas uhapšeni Ratko Romić i Milan Radonjić su zajedno sa Radetom Markovićem ubili Ćuruviju. Do ovih informacija smo došli na osnovu iskaza svjedoka koji je odlučio da progovori. U pitanju je Milorad Ulemek Legija, koji za iznošenje ovih saznanja nije ništa tražio zauzvrat. A on je bio jedan od ključnih aktera u tom periodu", rekao je Radisavljević.
Tako su nekoliko mjeseci kasnije za ubistvo Ćuruvije optuženi nekadašnji šef DB-a Radomir Marković, šef beogradskog centra DB-a Milan Radonjić, kao i pripadnik tog centra Ratko Romić, dok je Milan Kurak, koji se tereti da je neposredni izvršilac ubistva u bjekstvu i njemu se sudi u odsustvu.
Radonjić i Romić se nalaze u pritvoru od hapšenja u januaru 2014. godine.
Marković u zatvoru služi kaznu od 40 godina zatvora, a Kurak je u bjekstvu i za njim je raspisana međunarodna potjernica.
Marković i Radonjić se terete za krivično djelo podstekavanje na teško ubistvo, a Romić i Kurak za teško ubistvo.
Prema optužnici, Ćuruviju je ubio Miroslav Kurak, a saučesnik mu je bio Ratko Romić, koji je drškom pištolja udario Ćuruvijinu životnu partnerku Branku Prpu u glavu.
Kako se navodi u optužnici, Ćuruvija je ubijen zbog "javnog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosilaca političke vlasti, mogućnosti da utiče na javno mnjenje i djelovanje opozicionih društvenih snaga, radi očuvanja postojeće vlasti".
Ubijen je na Uskrs, 11. aprila 1999. godine, ispred ulaza u zgradu, gdje su se nalazile prostorije marketing službe Dnevnog telegrafa.
Ministarstvo unutrašnjih poslova je nakon ubistva, saopštilo je da je Ćuruvija „lišen života iz vatrenog oružja, od strane nepoznatih izvršilaca i da radnici Sekretarijata u Beogradu intenzivno tragaju za počiniocima ovog krivičnog djela".
Na osnovu podataka koji su objavljeni iz tajnog policijskog dosije „Ćuran", saznalo se da je Ćuruviju i njegovu suprugu do neposredno pred njegovu smrt pratilo 27 pripadnika Državne bezbjednosti, a mnogi od njih su već svjedočili i na suđenju pred Specijalnim sudom.
Među svjedocima su osim pripadnika DB-a, i brojni političari, članovi Ćuruvijine porodice, ali i pripadnici zemunskog klana, kao što je Miloš Simović, koji kao i Marković i Ulemek, u "Alkatrazu" služi višedecenijsku kaznu zatvora.
Više od decenije se spekulisalo da je bivša liderka JUL-a i žena Slobodana Miloševića, Mirjana Marković, naručila Ćuruvijino ubistvo, ali tih navoda nema u optužnici.
Prelević: Ćuruvijine ubice nisu otkrivene zbog sukoba u DOS
Izvršioci i nalogodavci ubistva novinara Slavka Ćuruvije ni 17 godina posle nijesu poznati, a nekadašnji koministar unutrašnjih poslova u prelaznoj Vladi Srbije s kraja 2000. godine Božo Prelević ocjenjuje da je razlog tome sukob između DS i DS S posle petooktobarskih promjena.
Kako je Prelević povodom godišnjice ubistva vlasnika Dnevnog telegrafa i Evropljanin, 11. aprila 1999, podsetio za Tanjug, privremeno formirana operativna grupa MUP-a "Poskok" veoma brzo je došla do podataka da ubistvo Ćuruvuje ima veze sa Državnom bezbjednošću.
"Očekivao sam da će to biti veoma brzo otkriveno, a onda je došlo do sukoba između DS i DSS i taj sukob demokratskih opcija se pokazao, do dana današnjeg, najpogubnijom stvari koja se desila od 5. oktobra. Sve je to vrvjelo od raznih domaćih i stranih špijuna i "suflera", koji su cijelu stvar "zamazivali"", rekao je Prelević.
Prema njegovim riječima, u svim istragama bilo je potpuno jasno da ubistvo Ćuruvije nije ni prvo, ni jedino koje, "preko ustaljenih kanala", vodi ka supruzi tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića, Mirjani Marković, ali za to je bilo potrebno da o tome neko svjedoči, poput tadašnjeg načelnika Resora državne bezbjednosti Radomira Markovića.
"Setićete se mog velikog razmimoilaženja sa "mlađanim" okruženjem premijera Đinđića, a to je da se Radetu Markoviću mora dati status svjedoka saradnika da bi "otvorio" 40 ubistava, koja su obilježila Srbiju. Tada su oni odlučili da je pametnije da ne znamo ko je to radio, a da njega imaju u zatvoru, što je, mislim, bilo potpuno besmisleno", kazao je Prelević.
Prelević smatra da je jasno ko je dao nalog, kome se Ćuruvija zamjerio i ko je bio ljut zbog njegovog boravka u Americi, i da sve to i „ozbiljan gimnazijalac vrlo brzo može da poveže".
„Da Marković otkrije ko su nalogodavci nije smetalo samo bračnom paru Milošević, već i onima koji su ubijali, a neki od tih koji su ubijali su imali velikog uticaja na tadašnji DOS. Tu su se negdje interesi ukrstili i na kraju to je kulminiralo i učešćem dijela te jedinice u ubistvu premijera", podvukao je Prelević.
On je dodao da se to naslućuje na osnovu iskaza pojedinih svjedoka, ali da ostaje na nivou „rekla-kazala", jer nije dokazano na sudu.
Zato danas, kako navodi, postoji "restauracija tog prethodnog sistema", i sve dok te takva konstelacija stvari, neće se utvrditi ko je dao nalog za ubistvo Ćuruvije.
„Držim pesnice da postoje jaki dokazi, ali imam skepsu da je taj krucijalni dokaz vezan za davanje određenih ustupaka nekoga ko je bio dobar i sa Mirom Marković. Jedno veliko blamiranje bi bilo ako bi zbog nedostatka dokaza ljudi bili oslobođeni. A jedino gora stvar bi bila da sud ne sudi na osnovu dokaza, već na osnovu onoga što su mu rekli da presude", smatra Prelević.
Prelević je istakao da bi voleo da Srbija ima čistu presudu, kako bi se, osim ubice, vidjelo i da li su i dalje aktuelne stranke u kojoj se neko odlučio da ubijanjem političkih lidera zadrži sebe na političkoj sceni.
"Ako jeste, takva stranka nigdje na svijetu ne bi mogla da se nađe na političkoj sceni. Ona bi morala da bude lustrirana, da joj se zabrani rad", zaključio je Prelević.
Bonus video:
