Ambasador Ruske Federacije u Hrvatskoj Anvar Azimov pozvao je u ambasadu na razgovor Zvonka Zubaka, hrvatskog biznismena koji se bavi trgovinom oružja, kako bi ga pitao gdje su nestale rakete iz sistema S-300 koji je Rusija u prvoj polovini 90-ih godina prošlog vijeka isporučila Hrvatskoj, piše "Večernji list", ne navodeći izvore.
Kako prenosi hrvatski dnevnik, ruski ambasador je u razgovoru sa Zubakom kazao da je Rusija razočarana geopolitičkom opredjeljenošću i ponašanjem Hrvatske i "da bi Hrvati trebalo da se sjete ko ih je u vrijeme međunarodnog embarga naoružavao i spašavao".
Navodi se da Rusija po svemu sudeći zna šta je tih godina isporučivala Hrvatskoj zahvaćenoj ratom, ali da joj je potrebna i dodatna potvrda.
Zagrebački dnevnik, naime, piše da je Zubak u vrijeme rata u Hrvatskoj bio u grupi ljudi koja je putem njihove firme "Vinsli fajnans limitid" bila glavni snabdjevač Hrvatske oružjem.
Večernji tvrdi da je Azimov pozvao Zubaka da bi mu sačinio popis cjelokupnog oružja koje je preko Rusije od 1992. pa sve do 1997. godine stizalo Hrvatskoj.
U popisu, za koji Večernji tvrdi da ga posjeduje, se navode velike količine tog naoružanja.
"Na listi je i čuveni raketni sistem S-300 PMU koji je dijelom bio isporučen Republici Hrvatskoj uoči 'Oluje' i koji je potom poslužio kao psihološka kočnica vazdušnim snagama SR Jugoslavije u odvraćanju od intervencije tokom 'Oluje'. Sistem, prema tvrdnjama Zvonka Zubaka, nikada nije otplaćen, pa on još od 2001. vodi sudski proces u kojemu traži isplatu, vraćanje sistema ili nagodbu", piše hrvatski list.
Navodi se da je pred kraj 1994. u Hrvatskoj oformljena grupa vojnika i oficira koja je krenula na obuku za prihvat tada najmodernijeg raketnog sistema S-300, od kojeg i sada strijepe sva ratna vazduhoplovstva, a da su 1995. počeli da pristižu djelovi sistema koji može da ruši sve letjelice na visinama od 20 metara do 27 kilometara i na udaljenosti od 200 kilometara.
"Svi protagonisti slažu se da u Hrvatsku nikada nije stigao kompletan sistem. Zubak i njegovi partneri govorili su da je isporučeno oko 80 odsto sistema (osim komandnog modula s glavnim radarima), dok su razne službe Ministarstva odbrane Hrvatske u kasnijim sudskim pprocesima govorile da je stiglo od 25 do 40 odsto sistema. Zubak je uvijek isticao da je Hrvatska ostala dužna oko 200 miliona američkih dolara", navodi "Večernji".
List piše da je prije desetak mjeseci na sudu o sudbini ovog raketnog sistema svjedočio i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.
On je naveo da ga je nekadašnji premijer Ivica Račan obavijestio da je ugovor potpisao ministar odbrane Gojko Šušak, da je sistem isporučen, ali ne u cjelini, kao i da je djelimično plaćen.
Josipović: Znam šta je bilo sa S-300, ali je vojna tajna
Bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović izjavio je da ruski ambasador želi samo da podsjeti Hrvatsku na to da je Rusija "pomagala hrvatsku odbranu".
Kako je rekao, Rusija pomogla "hrvatsku borbu za nezavisnost, i to ne samo oružjem".
Josipović za "Večernji list" nije želio da iznosi detalje o raketnom naoružanju, a na pitanje da li je svo oružje isporučeno Hrvatskoj i gdje se nalazi, on je objasnio da kao bivši predsjednik ima dosta saznanja o cijeloj priči, ali da se radi o državnoj i vojnoj tajni o kojima ne može da govori. "Isporuka oružja nije jedino čime nas je Rusija pomogla. Žele pokazati da nam Rusija nije neprijatelj i da su pogrešne teze kako je uvek a priori uz Srbiju koju dio politike i javnosti smatra trajnim neprijateljem. Hrvatska jeste članica EU i NATO-a i tu nam je mjesto. Ali Hrvatska ne bi trebalo nikoga unaprijed i trajno smatrati neprijateljem, posebno ne Rusiju koja je zemlja s velikim privrednim i kulturnim potencijalom", rekao je Josipović za "Večernji list". Upitan da li je to novi pritisak na Hrvatsku i da li će Rusi ostati još zainteresovaniji za priču o raketnom naoružanju, Josipović je kazao da je potpuno razumljivo da zemlja, čije su banke dale ogromne kredite Agrokoru, ima interes da se u postupku sanacije te firme ne tretira kao neprijatelj. Prema njegovim riječima, povraćaj novca koji očekuju je legitiman i u obostranom je interesu da se to dogodi što manje bolno, da se ne izgube radna mjesta i poslovi, kao i da ne dođe do domino efekta sa posljedicama na cjelokupnu hrvatsku porivredu.
Bonus video:
