Niko ne bi mogao da zamisli ljudsku civilizaciju bez konja prije sto godina: te životinje su bile ključni element u prevozu i poljoprivredi, za putovanje, vođenje ratova i izgradnju mira. Međutim, ako bi poslednji konj sjutra umro, ništa se ne bi promijenilo u našem načinu življenja. Konji su predivna, elegantna, prelijepa bića, ali je njihovo "zvanje" zastarelo. Kao što će uskoro biti slučaj i sa novinarstvom.
Pripadam manjini novinara koji smatraju da je naša profesija osuđena na propast. Barem novinarstvo na način na koji ga razumijemo kao pripremu novinskih priča, u skladu sa određenim profesionalnim standardima, za publikaciju u masovnim medijima — novinarstvo sa dvije glavne komponente saznavanja činjenica i objašnjavanja konteksta. Za neko vrijeme, vjerovatno ne više od par decenija, ova vrsta novinarstva će postati prosto zastarela.
Internet je promijenio svijet na način koji niko nije mogao da predvidi prije nekoliko decenija, kada je isti izumljen. Ne samo da je promijenio način na koji komuniciramo i prikupljamo vijesti i informacije (kroz “distributivnu demokratiju”, kako bi Om Malik rekao), on je uticao na naše svakodnevne navike i osnovne koncepte privatnosti, anonimnosti, pravila debate u javnosti, moralne odgovornosti i političke participacije.
Stariji način konzumiranja vijesti, koji se sastoji iz prolongiranog gledanja televizijskih vijesti i jutarnjeg rituala čitanja dnevnih novina, polako nestaje. Mlađa publika — u stvari, sve češće sve uzrasne grupe u javnosti — više ne dobija svoje vijesti iz tradicionalne medijske industrije. Učestali je fenomen da internet-platforme poput Tvitera i Fejsbuka sada počinju da dominiraju u oblasti preferisanih izvora vijesti.
Na primer, jedno istraživanje je prošle godine pokazalo da dvije trećine britanske djece imaju pristup tablet-kompjuteru kod kuće i više su vremena proveli na Internetu nego pred televizorom. Da, oni možda i dalje gledaju TV na svojim tabletima i mobilnim telefonima, ali oni traže sadržaj koji žele, a ne TV uživo. Naravno, debata na temu programskih formata i sadržaja je i dalje otvorena — ali su trendovi medijskih platformi nesumnjivi. Djeca za dvije decenije čak neće znati da su televizori nekada bili prenosioci vijesti i informacija.
Uzmite za primjer ekonomski slabije razvijenu Indiju: oko 76 miliona od 1,25 milijardi stanovnika nema redovno pijaću vodu, ali iznad 80 odsto Indijaca posjeduje jedan mobilni telefon ili više njih — ako bi morali da biraju između pijaće vode i mobilnih telefona, šta mislite da bi većina odabrala?
A ko zna šta Epl sprema u svojim laboratorijama. Ipak, šta god da je sljedeća tehnološka inovacija, ona će, vjerovatno, biti još mobilnija, personalizovanija, manja i bolje povezana od bilo čega što znamo.
Ova promjena platformi je ključna za promjene u novinarskoj profesiji. "Ciklus vijesti" na novim digitalnim platformama se mjeri satima, a sve češće minutima. Novi digitalni format je fiksiran na ekranu, mjeri se riječima i kratkim videima, a ne paragrafima. Provjera činjenica i onog iznijetog je malo vjerovatna, ako ne i nikakva. Kontekst više nije toliko važan — ono što je važno je atrakcija i brzina. Predsjednici, nadnacionalne organizacije i biznisi tvituju svoje stavove prema najzamršenijim pitanjima! Trka da se obznani neka vijest je bitnija od takmičenja za najuravnoteženije vijesti sa integritetom izvora i činjenica. Mnogi komentatori su se saglasili da je, za vrijeme nedavnih američkih predsjedničkih izbora, masovno objavljivanje ‘plodonosnih’ Trampovih poruka na Tviteru bilo uticajnije na izvore vijesti koje prate glasači od tradicionalnih američkih medija.
Dobro, Bi-Bi-Si i Si-En-En — iako su tehnološki i sadržinski preobraženi na nepredvidive načine — ipak će preživjeti kao medijske platforme i poslije sljedeće dvije decenije. Međutim, većina ostalih neće. Čak će i giganti morati da smanje svoj istraživački doprinos zarad "građanskog novinarstva" i pristupa "biće kako želiš". Rezultat će biti još šokantniji, ekskluzivniji i skandalozniji sadržaj vijesti.
Tako se mijenja način na koji će izgledati budući televizijski studiji. Za nekoliko godina, čovjek ne bi trebalo da se začudi ako broj dronova prevaziđe broj izvještača. Dronovi, a ne novinari, dobijaće zadatke od urednika da prate događaje uživo, konferencije za novinare ili građanske nemire i prirodne katastrofe. Brzina dronova, broj videa, snimci izbliza i necenzurisana stvarnost jesu privlačniji i iziskuju manje troškova od novinarskog rada.
Tako se ubrzano mijenja način na koji novac za reklame protiče kroz medije, zauvek porazivši poslovne modele tradicionalnih medija. Na primer, sport i zabava privlače najveće budžete za reklame na TV-u, dok su vijesti, komparativno govoreći, najveći potrošač. To jest, ako se vijesti ne prave kako bi samo bile mješavina onoga što je na Internetu u svakom trenutku. Način "prodaje" vijesti fragmentisanim publikama i oglašivačima moraće da obuhvati dosta zabavnog sadržaja, raznih skandala, kriminala i katastrofa, dok prostor za informacije postaje sve kraći i kraći.
Kada sam o ovome govorio na jednoj nedavno održanoj konferenciji, jedan mladi član publike me je "zaskočio", rekavši da su novinari bili pravi razlog zbog kog je on postao bloger. On je svoju ulogu vidio kao ulogu osobe koja informiše javnost o raznim temama i "istinama" o kojima tradicionalni mediji nijesu izvještavali, ili su to radili na neiskren način. “Dakle”, strastveno je zahtjevao da sazna, “zašto je nestanak novinarstva tako loša stvar?”
Vijesti, kao takve, nijesu ni dobre ni loše. One su prosto ono kako stvari stoje. Međutim, za liberalnu demokratiju kakvu poznajemo, sunovrat novinarstva je zasigurno loša vijest. Novinarski zanat pokreće javne rasprave, što je ključni dio demokratije: činjenice se identifikuju i o kontekstu se izveštava, konsultuje se sa izvorima i sagovornicima, mjesto i vrijeme je dato onima koji su u manjini i koji nemaju toliko popularna mišljenja, sadržaj se "pakuje" na kredibilan i odgovoran način. Bez toga, demokratija počiva na pristupu vox populi (glas naroda), gdje glasovite većine diktiraju političke odluke koje su sve češće ukorijenjene u ekstremnim, netolerantnim vrijednostima
Upravo zato populisti, sa svojim lakim odgovorima na složena pitanja, dominiraju u debatama o mnogim važnim pitanjima. Da parafraziramo Ivana Krasteva: možete tvitovati o revoluciji, ali da reformišete društvo — treba vam dobro-staro novinarstvo. Srećno, liberalna demokratijo!
Kraća verzija ovog članka je objavljena u prolećnom/letnjem broju časopisa Institut za humanističke nauke, Beč.
Ovaj članak je napravljen u okviru partnerstva sa Monitoringom Balkana i Kavkaza (Osservatorio Balcani e Caucaso) za potrebe Evropskog centra za slobodu štampe i medija (ECPMF), a koji sufinansira Evropska komisija.
Sadržaj ovog članka je isključivo odgovornost “Vijesti”, i ni na koji način se ne može interpretirati kao stav Evropske unije.
Bonus video:
