Dvije trećine Njemaca zalaže se da se sudski zabrani ekstremno desna i neonacistička "Nacionaldemokratska partija" (NPD), a više od polovine njih smatra da bi postupak zabrane desničarskih grupa i stranaka generalno, gledano, trebalo pojednostaviti, okazuje danas objavljena anketa koju je objavio tabloid "Bild".
Prema toj anketi 65 odsto Njemaca je za zabranu NPD, 23 odsto protiv, a 13 odsto je uzdržanih.
Kada je riječ o pravnim uslovima za zabranu neke desničarske partije, 53 odsto Njemaca smatra da te uslove treba pojednostaviti.
Kako u jednom demokratski razvijenom društvu zabraniti jednu političku partiju, a da pri tom nijedan element "demokratske arhitekture" ne bude ugrožen, odnosno, zašto je tako teško zabraniti NPD i šta je potrebno dokazati da bi jedna partija mogla da bude zabranjena - dva su od najvažnijih pitanja u toj oblasti.
Njemačka u svojoj poslijeratnoj istoriji ima dva iskustva o tome, pošto je do sada zabranila jednu nacističku (1952.godine) i jednu komunističku partiju (1956. godine).
Jedna partija može biti, prema kriterijumima iz tih godina, zabranjena ukoliko odbija slobodarske ustavne principe demokratskog poretka i još pri tom ima "akitvno, borbeni i agresivni stav prema postojećem sistemu".
Kada je riječ o NPD, toj partiji se prebacuje nepoštovanje univerzalnih ljudskih prava, odbijanje višepartijskog sistema, antisemitizam i rasizam.
Osim Toga, NPD je "otvorila vrata" i za "grupe s nasilnim potencijalom", kažu eksperti u prilog "za", ali i sumnjaju da NPD ima direktne veze sa terorističkom ćelijom "NSU", optuženom za ubistvo osam Turaka, jednog Grka i jedne njemačke policajke.
Zabrana NPD ne bi bila pravno riskantna, ukoliko bi se primjenjivao samo onaj materjal protiv partije koji nisu prikupili takozvani "informanti", odnosno, državni ljudi u NPD i pri tom, oni bi trebalo da budi povučeni iz partije, ukazuju pravnici.
Upravo to je, međutim, bio razlog zašto je prvi put pred Saveznim ustavnim sudom propao postupak zabrane NPD.
Prvi put, 2003. godine, postupak zabrane NPD je, naime, propao iz formalnih razloga, odnosno, sud je tužbu tadašnje vlade proglasio nevažećom, zbog velikog broja "informanata" državnih organa u vodećim strukturama NPD, tako da se više nije sa sigurnošću moglo tvrditi da protivustavne tendencije NPD-a barem djelimično ne dolaze od nekog od "državnih ljudi" unutar stranke.
Sada, međutim, jedni tvrde da je partija dala dovoljno "štofa" da i bez "informanata" može da bude zabranjena, a drugi kažu bi, kada bi se "informanti" povuki iz NPD, onda mogla da bude izgubljena "kontrola" nad partijom.
Rizici i sa "informantima" i bez njih, međutim, postoje, saglasni su i političari i pravnici.
Osim toga, NPD bi, u slučaju zabrane pred sudom u Karlsrueu, mogla da se obrati Evropskom sudu za ljudska prava, a sudije u Strazburu, ocjenjuju njemački mediji, imaju relativno stroge kriterijume, kada je riječ o zabrani jedne partije.
Bonus video:
