Ludovik Mohamed Zahid je rođen u Alžiru, a njegovi roditelji su se preselili u Francusku kada je bio dijete. Kada je tamo krenuo u školu, nastavnik ga je pitao da li je dječak ili djevojčica. Bio je stidljiv i osjetljiv. On se u razgovoru sa novinarom njemačkog nedjeljnika „Špigl“ prisjeća kako mu je otac govorio da se ponaša kao plačljivica, i kako je kasnije prestao da razgovara sa njim pa čak i da ga gleda. Zahid je gubio samopouzdanje i imao je krizu identiteta. Tražeći odgovore sa 12 godina je pošao u džamiju gdje mu je, kako on kaže, islam pružio ono što je tražio. Zahid je pročitao Kuran i postao pripadnik salafističkog bratstva. Molio se pet puta dnevno i bio zahvalan na odgovorima koje je dobijao kao i na podršci. Odlučio je da postane imam i da studira u Meki.
Bratstvo
Bratstvo među salafitima značilo mu je sve. Priča kako se posvećeno molio i čak osjećao da je bilo trenutaka kada je znao šta znači biti prosvijetljen.
Jedan od braće zvao se Džibril. Imao je crne oči, tamnu kožu i gustu sjajnu kosu. Zahid se prisjeća kako je spavao pored njega i kako su jedan drugom govorili „Uhibbuk fi-Allah“, ili „Volim te u ime Alaha“.
Kada je imao 17 godina Zahid je bio u sobi sa Džibrilom i uhvatio sebe kako ga gleda tokom noći. Volio je Džibrila, ali na način koji se znatno razlikovao od njegove ljubavi prema ostalim salafitima, kazao je on u intervjuu za „Špigl“. Kasnije je razgovarao sa Džibrilom i drugom muslimanskom braćom o svojim osjećanjima. Džibril je kazao kako je to nemoguće.
Nedugo zatim, Zahidova porodica se preselila u Marselj. Učio je prijemne ispite za univerzitet, obrijao je bradu i prestao da se moli, okrenuvši se zabavama i narkoticima. Takođe je stupio u vezu sa jednim muškarcem i zarazio se HIV-om. Kada se danas osvrne na to kaže da je tada bio izgubljen.
Istupanje
Kada je imao 17 godina Zahid je bio u sobi sa Džibrilom i uhvatio sebe kako ga gleda tokom noći. Volio je Džibrila, ali na način koji se znatno razlikovao od njegove ljubavi prema ostalim salafitima
Zahid je studirao psihologiju i antropologiju i počeo je da radi za jednu humanitarnu organizaciju. Kada je imao 30 godina otišao je na poslovni put u Pakistan i prvi put se osvrnuo na svoj život i zapitao da li je dobra ili loša osoba. Nedugo zatim, dok je bio u hotelskoj sobi, pao je na koljena i počeo da se moli.
Takođe je ponovo počeo da čita Kuran. Nije naišao ni na jedan dio u kojem se osuđuje homoseksualnost. Ono što jeste pronašao je obilje homoerotske poezije u klasičnoj arapskoj literaturi. Zatim je osnovao HM2F, udruženje za gej i lezbejke muslimanske vjeroispovijesti u Francuskoj.
Prije dvije godine kada je objavljena vijest da nijedan imam ne želi da sahrani muslimanskog transeksualca koji je preminuo u Francuskoj, Zahid je u Parizu osnovao džamiju. Zamislio ju je kao mjesto gdje svi ljudi mogu pronaći imama koji će ih tretirati dostojanstveno, sahranjivati ili vjenčavati i pružati im osjećaj pripadnosti, bez obzira na to da li vole muškarca ili ženu. Takođe je pronašao partnera i njih je kasnije vjenčao prijatelj imam.
Glas tolerancije
Danas, Zahid ima 37 godina. Putuje širom svijeta držeći predavanja o homoseksualnosti u islamu. Bio je u Švedskoj gdje je obavio ceremoniju vjenčanja za jedan lezbijski par. Zahid međutim priča kako je noć ranije bio zabrinut za svoj brak, budući da se njegov partner iselio. Kaže da mu je otac preko telefona kazao: „Parovi se rastaju. To je normalno sine. To nema nikakve veze sa tvojom homoseksualnošću“.
Autor članka u „Špiglu zaključuje članak riječima da Zahidov život nije savršen. On je bolestan, nedostaje mu partner i nije pronašao odgovore na sva pitanja u životu. Ipak, on makar zna ko je. Pronašao je način da se približi svojoj porodici i pronašao je vjeru.
Bonus video:
