Njemačke bolnice zarađuju milijarde eura godišnje od stranih pacijenata. Časopis „Špigl“ je objavio priču o Rusu koji boluje od raka, jednom od mnogobrojnih pacijenata koji su upali u kandže sumnjivih posrednika i pohlepnih ljekara.
Priča 46-godišnjeg Sarkisa Sargsjana je priča o nesreći, očaju i nadi a takođe o lažnim obećanjima, ogromnom profitu i brutalnom nedostatku skrupula.
Sve je počelo u septembru 2012, kada je Sargsjan otkrio krv u stolici. U bolnici u Moskvi mu je urađena kolonoskopija. „Imate tumor crijeva i ne izgleda nimalo dobro“, rekao mu je doktor zabrinuto. Savjetovao mu je da, ako ima novca, ode u Njemačku, gdje će mu pomoći.
Sargsjana su ove riječi ohrabrile. Njegova porodica posjeduje mali hotel i restoran u Moskvi i bio je ubijeđen da može priuštiti liječenje.
Sa suprugom Neli (38) i bratom Derenikom (49) je pretražio na internetu njemačke klinike i ljekare.
Ako se na pretraživaču na internetu na ruskom ukuca „liječenje u Njemačkoj“, dobije se tri miliona sajtova, uključujući one koji u ljudima poput Sargsjana vide potencijalno tržište. Na ekranu se pojavi mnoštvo onih koji nude pomoć pacijentima, uključujući prevođenje, obezbjeđianje viza, zakazivanje letova i, što je najvažnije, pregleda u najboljim bolnicama. „Moraš biti iprezan sa njima“, upozorio je Sargsjana ljekar u Moskvi.
Jedan poznanik je rekao Sargsjanu da proba kod IMZ GmbH, agencije u Minhenu. IMZ je skraćenica od Innovation Medizin Zentrum (Inovacioni medicinski centar), što zvuči dovoljno impresivno. Kada je Sargsjanov brat nazvao IMZ, opisao je dijagnozu kancera ljekaru po imenu Arsen B, koji je pohađao medicinsku školu u Jermeniji, gdje je Sargsjan rođen. „Dođite u Minhen. Bolest vašeg brata će uskoro biti samo prošlost,“ rekao je navodno doktor. Nakon nekoliko dana, Sarkis, Neli i Derenik su se ukrcali na let za Minhen, ne sluteći koliko će to putovanje trajati i da će početi najgori period njihovog života.
Globalno tržište vrijedno milijarde
„Špigl“ piše da je i medicina podlegla globalizaciji. Poput Sargsjanovih, stotine hiljada ljudi se godišnje liječi u nekoj stranoj zemlji. Taj medicinski turizam donosi njemačkim bolnicama i ljekarima otprilike milijardu eura godišnjih prihoda. Više od 80 hiljada stranih pacijenata je 2011. bilo na bolničkom liječenju u Njemačkoj, a oko 123 hiljade na ambulantnoj osnovi. Njihov udio u ukupnom broju stranih pacijenata povećan je šest puta od 2003. „A interesovanje je sve veće“, kaže Vladimir Pjatin, zamjenik generalnog konzula Rusije u Bonu.
Kao glavne razloge za ovakvu situaciju njemački časopis navodi loše stanje zdravstvenog sistema u Rusiji. Broj bolnica je opao skoro za pola od 2000. a mnogi loše plaćeni ljekari su otišli iz zemlje. Postoji nestašica opreme, a higijena je katastrofalna. Samo oko 35 odsto Rusa je zadovoljno medicinskom zaštitom u državi.
Njemačka stoga djeluje kao raj, sa stručnim ljekarima i najnovijom tehnologijom na besprekornim odjeljenjima. Tamošnje bolnice takođe ugađaju ruskim pacijentima, koji su, s obzirom na to da sami snose troškove, unosan izvor prihoda.
Ovo izgleda kao situacija u kojoj svi dobijaju. A i bila bi da nije nekoliko faktora: posrednici koji besramno iskorištavaju pacijente, naduvavaju račune, tjeraju ih da rade nepotrebne preglede i, u najgorem slučaju, šalju ih kući pošto dobiju nezadovoljavajuću terapiju; bolnice koje žmure na sve to samo radi profita; i političari koji su svjesni sive zone u kojoj se nalazi medicinski turizam, ali se ponašaju kao da su slijepi, gluvi i nijemi, navodi „Špigl“.
Vitez u sjajnom oklopu
Sargsjanovi su stigli u Minhen 16. septembra 2012. Agenciji IMZ su unaprijed platili 3.500 eura za liječenje i vize. U kancelariji IMZ posrednika dočekao ih je Arsen B, na čijoj vizit karti stoji impresivna kombinacija titula. B. je navodno obećao da će povezati Sargsjanove sa mrežom privatnih klinika i ljekara. Rusi su se osjećali kao da su sreli viteza u zlatnom oklopu.
Sargsjanu je na Klinici Arabela rečeno da je tumor maligan i da ima metastazu na jetri i plućima. Vijesti su bile loše, ali je vjerovao ljekarima. Vjerovao je i Arsenu B, za kojeg mu se činilo da ima plan za sve.
Da bi se spriječila opstrukcija crijeva, Sargsjanu je urađena kolostomija. Dobio je prvi ciklus hemoterapije a nakon toga i terapiju zračenjem. Brat je bio zadužen za finansijski dio, plativši IMZ-u 10 hiljada eura za početno liječenje.
Prema prvobitnoj procjeni, deset hiljada je trebalo da pokrije troškove hemoterapije i zračenja. Međutim, uskoro je od njegovog brata traženo da plati još 20 hiljada eura jer su ljekari navodno zaboravili da uključe ljekove u prvi račun. Ako se ne plati, nema liječenja, navodno je Arsen B. rekao bratu. On je dodatno plaćanje obrazložio time što se ispostavilo da je liječnje bilo puno složenije i skuplje nego što je prvobitno predviđeno.
Tokom pauze u liječenju na početku godine, porodica se vratila u Moskvu. Nakon dvije nedjelje, Sargsjan je kolabirao kod kuće. Ljekari u Moskvi su sumnjali na metastazu u glavi. Njegov brat Derenik je nazvao agenciju IMZ u Njemačkoj, odakle mu je poručeno da se „odmah vrati“.
Agencija ima Fejsbuk stranicu od decembra 2011. Naziv IMZ je pametan izbor jer, kada se ukuca u pretraživač, jedan od prvih rezultata je stranica Isar Medizin Zentrum, poznate privatne klinike u Minhenu. Logotipi dviju organizacija su vrlo slični. Međutim, agencija i klinika nemaju nikakvu vezu i u toku je sudski proces. Klinika smatra da su grubo narušena njena autorska prava.
Neregulisani biznis
Tužilaštvo u Minhenu je nekoliko puta pokretalo istragu protiv Arsena B. zbog prevare. On je 2011. optužen da je za liječenje 12-godišnjeg dječaka iz Jermenije od raka kostiju naplatio 25 hiljada eura za konsultantske usluge. Dječak je kasnije umro. Njegov otac tvrdi da ga je B. uvjeravao da mu neće naplatiti usluge posredovanja.
Postoje samo grube procjene o broju agencija u Njemačkoj koje pružaju usluge stranim pacijentima. „Znam da nekoliko stotina,“ kaže Jens Juzak sa Bonn-Rhein-Sieg Univerziteta primijenjenih nauka, koji važi za vrhunskog njemačkog eksperta za medicinski turizam. Prema Juzaku, mali broj ovih agencija ima renome.
Većina nije registrovana, a mnoge se sastoje od samo jedne osobe, mobilnog telefona i veb sajta.
Neke agencije nude transplantaciju organa, čak iako ljudi koji žive u Rusiji generalno ne mogu doći u obzir za presađivanje u Njemačkoj. Druge reklamiraju procedure poput uklanjanja kamenca ili žučne kese, iako ne pominju da se žučni kamenac može ponovo pojaviti.
Sve usluge, od osnovne njege do all-inclusive mogu se rezervisati preko agencija. Usluge se obezbjeđuju u paketima.
Međutim, veb sajtovi ne navode u detalje troškove liječenja i koliku proviziju uzimaju agencije, navodi se u članku i ističe da je u pitanju beskrupulozni biznis koji iskorištava ljude u nevolji i koji niko ne reguliše niti nadzire.
Punjenje državnog budžeta
To je takođe biznis u kojem bolnice vole da nude usluge kao partneri. „Bolnice koje tek ulaze na ovo tržište često su vrlo pohlepne,“ kaže Juzak.
Njemački list dalje piše da je medicinski turizam otkriven kao izvor turizma krajem 1990-ih. Za upravnike bolnica, profit koji potiče od stranih pacijenata koji sami snose troškove, predstavlja jedan od malobrojnih načina da se prikupe dodatna sredstva za ispunjenje planova zdravstvene zaštite. „To im omogućava da plate nove medicinske uređaje, što se inače ne bi nalazilo u budžetu“, objašnjava Juzak.
Vlasti takođe podstiču dodatni biznis. Vlada južne države Bavarska je, na primjer, investirala pet miliona eura u projekat „Bavarska – bolje zdravstveno stanje“. Njena ciljna grupa su stranci sa zdravstvenim problemima, koji žele da se liječe u Bavarskoj – u kojoj je smještena evropska „Medicinska dolina“ kako su napisali inicijatori projekta.
I Njemačka vlada je uključena u privlačenje stranih pacijenata. Njemačka nacionalna turistička organizacija (DZT), na primjer, reklamira zdravstveni sistem države u blještavoj brošuri „Medicinska putovanja.“ Brošura, čiji je tiraž 50 hiljada primjeraka, štampa se na njemačkom, engleskom, ruskom i arapskom.
Turistička uprava grada Hamburga je čak objavila dodatak na 60 strana uz Moskauer Deutsche Zeitung, list na njemačkoj jeziku u ruskoj prijestonici, u kojem se metropola reklamira kao „idealni grad za zdravstvenu njegu.“ I savezna vlada i njemački parlament su dali saglasnost za taj PR dokument.
Upali među ajkule
Velike bolnice su otvorile sopstvene „međunarodne kancelarije“, koje obezbjeđuju prevod, vize i smještaj za strane pacijente i njihove porodice. Manje bolnice i privatne klinike, pak, nastoje da se povežu sa agencijama kako bi počeli da nude usluge klijentima kada stignu na aerodrom.
Sarkis Sargsjan se vratio u Minhen u februaru. Arsen B. je poslao porodicu u bolnicu Bogenhauzen, a nova procjena troškova je iznosila 31.700 eura za liječenje, hiljadu eura administrativnih taksi i 10 hiljada eura naknade za rizik, mada nije jasno šta to podrazumijeva.
Pregledi su uključivali skener, magnetnu rezonancu i rendgen. Čitava aparatura je ponovo pokrenuta. Ljekari su ovoga puta našli metastazu na malom mozgu i lijevom sljepoočnom režnju. Nakon dvije operacije za sedam dana, Sargsjan se osjećao puno bolje. „Ljubio sam doktoru ruke,“ kaže njegov brat Derenik.
Naredni ciklus hemoterapije je primijenjen nakon operacija. „U tom stadijumu, neko je odavno trebalo da kaže pacijentu da je neizlječivo bolestan,“ rekao je jedan nezavisni ljekar koji se kasnije sreo sa Sargsjanom u drugoj bolnici. Drugi ljekar primjećuje da „postoji puno konkurencije u Minhenu i da svi trče za stranim pacijentima. Pokušao sam da ga bezbjedno izvučem iz tog bazena s ajkulama ali, nažalost, nisam uvijek bio uspješan.“
Arsen B. nije želio da izgubi klijente pa je i dalje ulivao nadu u poboljšanje a takođe je savjetovao porodici hirurško uklanjanje tumora crijeva. Arsen B. to negira i tvrdi da je odluka o uklanjanju donesena nakon intenzivnih konsultacija sa specijalistima. Nevolje su se nastavile na luksuznoj novoj klinici na obali rijeke Izar. Arsen B. je zakazao operaciju za Sargsjana na Hirurškoj klinici Dr. Rineker. Agencija je procijenila troškove na 34.292 eura.
Vrištao je od bolova
Ovoga puta, njihov vitez u sjajnom oklopu bio je hirurg Edvard Šang, koji je uvjeravao Sargsjana da bi mogao biti otpušten nakon nedjelju dana. Međutim, porodici nije rečeno da je Šang radio na jednoj privatnoj klinici zato što mu je zabranjeno da predaje na Univerzitetu Hajdelberg jer je navodno falsifikovao studijske podatke. Šang je rekao da je dobrovoljno povukao objavljene članke i odbio je da kometariše Sargsjanov slučaj, pozivajući se na povjerljivost odnosa između ljekara i pacijenta.
Šang je 26. aprila obavio operaciju uklanjanja tumora. Nakon tri dana, Sargsjan je imao tako jake bolove da ni velike doze tableta nisu pomagale. Hirurg ga je uvjeravao da je sve kako treba.
Kada je Sargsjan otpušten, 15. maja, jedva je hodao od bolova. Njegova supruga se sa suzama u očima prisjeća tog dana. „Vrištao je od bolova, imao je groznicu i samo je ponavljao: Umirem. Umirem. Nismo znali šta da radimo“.
Vratili su se na kliniku, gdje su ih ubjeđivali da je sve u redu, iako su ljekari mogli vidjeti da gnojna, smrdljiva tečnost curi iz šava i nagomilava se u vrećici koju je Sargsjan nosio nakon kolostomije. Derenik je u panici nazvao Arsena B, koji im je dao savjet da idu na Klinikum rechts der Isar, univerzitetsku bolnicu u Minhenu.
Ljekari su nekako uspjeli da saniraju Sarksjanov problem ali su otkrili nove metastaze u glavi.
Sargsjanovi pričaju da su ljekari tada prvi put bili iskreni prema teško oboljelom pacijentu, obraćajući mu se preko prevodioca – taksiste. Rekli su Sargsjanu da ništa više ne mogu učiniti za njega i nisu ostavili prostora za sumnju. Mogli su samo produžiti nadu tako što će mu dati još malo vremena hemoterapijom i zračenjem.
„Ono što je urađeno ovom čovjeku je zločin“, rekao je kasnije jedan ljekar.
Sargsjanove je osam mjeseci hrabrilo vjerovanje da će sve ispasti dobro. Sada su sve više bili sigurni da su prevareni.
Naduvani računi
Derenik je počeo da ide u sve bolnice da prikuplja originalne račune kako bi ih provjerili. Na klinici Rineker su ga odbili, uz obrazloženje da je bolnica ugovor potpisala sa agencijom IMZ a ne sa pacijentom.
Maksim Šlozbergs i Jevgenij Štajnberg, dva advokata iz Dortmunda, uključeni su u nekoliko slučajeva u kojima su ruski pacijenti očigledno prevareni u Njemačkoj. Mnogi izvještaji o takvim žrtvama medicinskog turizma su objavljeni na ruskoj televiziji, a pacijenti se i na internetu žale na poslovnu praksu agencija, rekao je Šlozbergs. Dodaje da je jedini problem taj što niko u Njemačkoj ne mari za to, čak i ako se vjeruje da je broj neprijavljenih slučajeva „nevjerovatno visok“.
Kada se originalni računi, koje je Derenik Sargsjan jedva dobio, uporede sa procjenama i fakturama IMZ, jasno se vidi da je agencija bila pedantna i maštovita u naduvavanju usluga.
Naplaćivala je nebulozne administrativne takse i premije rizika ili je samo udarala stoprocentnu doplatu na originalne bolničke račune.
Na primjer, agencija je procijenila da će prvi ciklus hemoterapije koštati 12 hiljada eura iako je onkološko odjeljenje izdalo originalnu fakturu za samo oko 5.400 eura.
Na jednom od dokumenata IMZ-a stoji stavka „konsultantske usluge“, za 2.500 dolara.
A s obzirom na to da Arsen B. nema ljekarsku licencu u Njemačkoj, on nije ovlašćen da pruža konsultantske usluge u uobičajenom smislu.
Šlozbergs i Štajnberg su pregledali sve papire Sargsjanovih, zaključivši da „još nisu vidjeli toliku prevaru sa računima“.
Ukupni troškovi skoro 200 hiljada, ostala mu još godina života
Sargsjan je u avgustu još bio u Minhenu, razmišljajući o posljednjih deset mjeseci svog života. „Da mi je neko rekao da su mi šanse da preživim 50-50, ne bih dolazio“, priča razočarano. „Ali, obećali su mi da ću ponovo biti dobro“.
Njegov brat dodaje: „Novac je jedno. Ono što me ubija je pomisao na to šta su sve radili Sarkisu“. Kada Sarkis izađe iz sobe, njegov brat šapuće da mu ljekari sada prognoziraju još godinu života. Porodica je od agencije IMZ dobila „likvidacioni izvještaj“ na 41 strani. Ukupni trošak: 191.784.45 eura. Prema Arsenu B, pacijent duguje još 4.177.92 eura.
Vjeruje da je Sarsjan generalno uspješno liječen. Nije voljan da razgovara o detaljima i ponovo navodi obavezu čuvanja tajne. Za optužbe kaže da su pokušaj da se na njega izvrši pritisak. Agencija „sa velikom smirenošću“ gleda na mogućnost sudskog procesa.
Sargsjanovi su se vratili u Moskvu. Poslali su Sarkisovu dokumentaciju jednoj bolnici u Los Anđelesu, koja testira nove metode liječenja. Tamošnji ljekari kažu da će morati da pregledaju Sargsjana lično da bi dali konačno mišljenje.
Galerija
Bonus video:
