Turska godinama radi na tome da postane članica Evropske unije, predstavljajući se kao ekonomska i politička sila u usponu i kao most prema azijskom i bliskoistočnom tržištu.
Međutim, vjerovatnije je da će se 28-članom bloku pridružiti jedna od šest balkanskih zemalja, od kojih su pet bile dio Jugoslavije kad je Turska prvi put podnijela zahtjev za članstvo, ocjenjuje agencija Rojters.
Nekoliko moćnih članica EU oklijeva da otvori vrata unije toj velikoj, pretežno muslimanskoj zemlji, koja je i članica NATO, strahujući od problematične integracije, dok je pristup manjih država išao glatko.
Dok je pažnja zvaničnog Brisela usmjerena prema drugima, turska vlada i javnost su sve beznadežniji i počinju da se pitaju da li im je Evropa zaista potrebna.
„Mislim da niko, ni EU ni Turska, ne želi da kažu da proces pridruživanja Turske neće biti nastavljen”, izjavio je prošlog mjeseca u Briselu turski ambasador u EU Selim Jenel.
„Jednog dana ćemo, ipak, morati da odlučimo šta da činimo povodom toga, zato što ovo nikuda ne vodi”, dodao je Jenel.
Članstvo u EU može da donese koristi u vidu lakšeg pristupa najvećem svjetskom trgovinskom bloku, slobodnog kretanja radnika, finansiranja siromašnijih regiona i infrastrukture, te šansu za pripadanje relativno stabilnoj političkoj uniji, navodi Rojters.
U toku sljedećih desetak godina, piše dalje u komentaru, Srbija, Makedonija, Crna Gora, Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo mogli bi da iskoriste ove privilegije.
Pregovori Turske o članstvu su praktično zamrznuti već tri godine, zbog političkih prepreka i otpora nekih država EU, uključujući Njemačku, Francusku i Austriju.
Podrška turske javnosti članstvu EU je ove godine pala na 44 odsto, sa 73 odsto iz 2004, pokazao je nedavni izvještaj njemačkog Maršalovog fonda.
Glavni turski pregovarač sa EU, Egemen Bagis, prošlog mjeseca je izjavio da njegova zemlja vjerovatno nikad neće ući u EU zbog stavova postojećih članica bloka.
Turska je postala pridružena članica bloka 1960-ih godina, ali su pristupni pregovori, započeti 2005, zastali zbog spora oko Kipra
Jedan viši evropski zvaničnik upućen u rasprave o proširenju, kazao je da lideri EU nisu usredsređeni na Tursku, koja bi bila najmnogoljudnija članica, zbog čega bi dobila najveći broj mjesta u Evropskom parlamentu i uticaj u evropskim institucijama.
„Postoji stvarna otvorenost prema proširenju na Balkan i istočnije (na istočnu Evropu),“ rekao je ovaj zvaničnik, ukazujući da bi „šest ili sedam“ država tog regiona mogle postati članice.
„Zapadni Balkan je veoma blizu Evropi. Turska se, međutim, kvalitativno razlikuje po mnogo čemu. Tu je pitanje geografije, činjenica da je to muslimanska zemlja i da se javno mnjenje u nekim članicama snažno protivi tome da Turska postane članica evropskog bloka”.
Turska je postala pridružena članica bloka 1960-ih godina, ali su pristupni pregovori, započeti 2005, zastali zbog spora oko Kipra. Diplomate kažu da bi napredak povodom ujedinjavanja Kipra na pregovorima ovog mjeseca mogao biti ključan za unapređenje izgleda Turske.
Vlada u Ankari počinje da razmišlja o tome kako bi izgledao odnos sa EU ako članstvo ne bude dostižno.
Veze između EU i Turske su i sada jake. Saveznica SAD, koja je ušla u NATO 1952. i njegova je posvećena članica, sa drugim po veličini vojnim snagama, Turska je značajan spoljnopolitički partner, ocjenjuje Rojters.
Međutim, ako propadnu pregovori sa Kiprom, Ankara bi trebalo da kaže Briselu šta želi umjesto članstva, rekao je ambasador Jenel.
I Bagis, glavni pregovarač, je siguran da će EU i Turska nastaviti saradnju.
„Na duge staze, mislim da će Turska završiti kao Norveška. Imaćemo evropske standarde, biti veoma tijesno pridruženi, ali ne kao članica,“ prognozira Bagis.
Galerija
Bonus video:
