Nakon pobjede na prekjučerašnjim izborima, Angela Merkel počinje da traži koalicione partnere, ali to neće biti lak zadatak. Ni Socijaldemokratska partija (SPD) čiji je kandidat bio Per Štajnbrik, ni Zeleni nisu oduševljeni koalicijom sa Hrišćansko-demokratskom unijom (CDU) – i za to imaju dobar razlog. Slijede teški i dugi pregovori.
Njemci preferiraju koncenzus u političkim sporovima i to se u prošlosti isplatilo. Velika koalicija Merkelinih demohrišćana i lijevo nastrojenih socijaldemokrata bila bi tipično njemačka – dosadna, ali stabilna. Nije ni čudo što se, prije gotovo svakih izbora, većina Njemaca godinama izjašnjava da želi takvu alijansu.
Štajnbrik
Naravno velika koalicija je ipak prije izuzetak nego pravilo. Demokratija cvjeta na sporovima i jasnim alternativama, a Bundestagu je potrebna snažna opozicija koja će kontrolisati vlast. Ništa od toga ne bi važilo u slučaju velike koalicije, koja bi vjerovatno paralizovala debatu i uglavnom sprečavala opoziciju čak i da izrazi svoj stav.
Međutim, iz kancelarkine perspektive, to ima svojih prednosti. Biće potrebno donijeti još teških odluka u vezi sa krizom eura. Imajući to na umu, široka koalicija sa SPD-om značila bi dodatnu stabilnost za Evropu. To je i najjači argument za veliku koaliciju.
„Mi smo, naravno, otvoreni za razgovore i ja sam već uspostavila inicijalni kontakt sa predsjednikom SPD koji je kazao da prvo treba da se održi sastanak lidera te stranke u petak“, kazala je Merkel na konferenciji za novinare, dodajući da ne isključuje ni razgovore sa drugim potencijalnim partnerima.
Ko vlada sa Merkel - gubi
Međutim, ovakva vlada se ne može brzo formirati. Naizgled paradoksalna istina je da u ovom momentu niko ne želi da vlada sa Merkel – ni SPD, ni Zeleni. Merkel sada ima reputaciju ubice koalicionih partnera.
Svako je se boji jer niko ne želi da završi kao Slobodne demokrate (FDP), manji partner prethodne koalicije na čijem čelu je donedavno bio šef diplomatije Gido Vestervele koji su u nedjelju zabilježili najgori rezultat u posljeratnom periodu – nisu uspjeli ni da pređu cenzus za ulazak u parlament.
Pravilo je jasno: Ko vlada sa Merkel - gubi.
SPD će zato biti zahtjevan u pregovorima.
Kako je ocijenio Rojters, SPD bi mogao insistirati na uvođenju minimalne zarade i većih poreza za bogate, kao i mjesto ministra finansija (čime bi istisnuli cijenjenog Volfganga Šojblea) ili druge funkcije poput ministra rada ili šefa diplomatije.
„Prvo treba da pitate CDU jesu li voljni da plate cijenu“, odgovorio je predsjednik SPD-a Sigmar Gabrijel kada su ga novinari pitali kakvi će mu biti zahtjevi.
Protiv „poreske orgije” Zelenih
Ako se Merkel i Gabrijel ne dogovore – među njima nema ljubavi još otkako je prvi čovjek SPD medijima dostavio jedan Merkelin SMS – ona bi se mogla okrenuti Zelenima.
Koalicija CDU i Zelenih bi mogla biti interesantna, ali bi to bio komplikovan spoj. Kao što je predizborna kampanja pokazala, razlike između ova dva tabora su ogromne.
Gabrijel
Program povećanja poreza koji predlaže šef poslaničkog kluba Zelenih Jirgin Tritin nije prihvatljiv za CDU, kao što su i Zelenima neprihvatljivi predlozi lidera CSU Horsta Zehofera da se roditeljima plaća ostanak kod kuće sa malom djecom.
Mnoge naprednije pristalice CDU favorizuju ovu opciju za koaliciju i smatraju da im više odgovara Katrin Gering-Ekart (47), liderka Zelenih bliska luteranskoj crkvi. Međutim, konzervativnom krilu CDU, koje predstavlja šef poslaničkog kluba Volker Kauder, ne sviđa se ekološko-pacifistička stranka.
„Ta poreska orgija koju predlažu Zeleni čini koaliciju sa njima veoma teškom“, kazao je Kauder.
U preganjanju oko dogovora sa Merkel, Zeleni bi morali da potpuno odustanu od osnova svoje politike, poslije čega bi im podrška vjerovatno opala ispod nimalo impresivnih 8 odsto, koliko su osvojili u nedjelju.
Zeleni će zato morati da se tvrdoglavo drže svojih principa i da se nadaju da će im SPD učiniti uslugu tako što će uskoro ući u koaliciju, kako bi oni izbjegli situaciju da moraju da biraju.
U međuvremenu, SPD ima, u najmanju ruku, malo entuzijazma koliko i Zeleni za alijansu sa CDU.
Možda zvuči apsurdno, ali se socijal-demokrate takođe nadaju da će se Zeleni usuditi da se pridruže Merkel. To bi SPD-u omogućilo da se izvuče iz teške situacije i da, kao živahna opozicija, pokupe obeshrabrene birače Zelenih.
Sve ovo znači da Njemačku čekaju iscrpljujuće dugi koalicioni pregovori. Merkel će podsjetiti socijaldemokrate da imaju političku odgovornost prema državi. Osim evropskih pitanja, postoje i druge važne teme kojima bi se konačno mogla pozabaviti velika koalicija, poput prelaska sa nuklearne energije i minimalnih zarada.
Naravno, SPD se opire ideji velike koalicije i zbog gorkih sjećanja na posljednju takvu alijansu od 2005. do 2009, kada su ličili na Merkeline odane radnike.
Taj rad im nije donio ništa, a kancelarki je omogućio uspjeh na izborima 2009. U tom smislu, istorija se neće ponoviti. U bilo kakvoj velikoj koaliciji, SPD bi igrao drugačiju ulogu i bio jogunast i sklon prepiranju. Merkelovoj bi bilo mučno da vlada sa ovakvim SPD-om.
Ima li načina da se riješi ovaj zastoj? Baš i ne. Jedna ili druga stranka će morati da prelomi. Naravno, postoji mogućnost da i SPD i Zeleni ostanu tvrdoglavi, ali će u tom slučaju obje izgubiti.
Pošto je ljevičarska opozicija osvojila tijesnu matematičku većinu, SPD i Zeleni bi se mogli čak naći pod pritiskom da sruše istorijski tabu udruživanja sa Ljevičarskom partijom, nasljednicima komunista koji su izgradili Berlinski zid i još izazivaju nepovjerenje uprkos svojih stabilnih 8,5% podrške, ali je to malo vjerovatno.
Merkel svakako dobija
„Možda nećemo uspjeti da nađemo nikoga ko želi s nama“, kazala je Merkel uz osmijeh.
Manjinska vlada u Njemačkoj nije zamisliva, ni održiva, čak ni usred krize eura. To bi značilo nove izbore, prije ili kasnije. A onda bi njemačko biračko tijelo sklono koncenzusu izgubilo strpljenje. Birači bi kaznili SPD i Zelene i kao pobjednik bi ostala samo jedna osoba: Angela Merkel. Mada, u slučaju takvog scenarija, čak bi se mogao i FDP vratiti.
Ekonomisti iz J.P. Morgana procijenili su da je vjerovatnoća da se konzervativci udruže sa SPD 70%, sa Zelenima 25%, a da je mogućnost za druge scenarije – manjinsku Merkelinu vladu, ili „crveno-crveno-zelenu“ ljevičarsku vladu – ispod 5%.
Prevela i priredila:
Danka Vraneš Redžić
Galerija
Bonus video:
