Uzrok ekonomskih problema Grčke često se pripisuje javnom sektoru punom suvišnih radnika, velikodušnom penzionom sistemu i nekonkurentnoj industriji koju opterećuju preplaćeni radnici kojima je garantovano doživotno zaposlenje. Istovremeno se previđa uloga bogatih porodica, političara i medija, koji čine strukturu moći grčke države.
Moćne familije kontrolišu ključne sektore, uključujući bankarstvo, brodogradnju i građevinarstvo, i obično mogu računati na to da će političari brinuti o njihovim interesima, ponekad usvajajući zakone skrojene prema njihovim potrebama.
Rezultat toga je, prema mišljenju analitičara, nedostatak konkurentnosti koji podriva ekonomiju tako što tajkunima omogućava da upravljaju kartelima i bogate se putem ortačkog kapitalizma.
„Stoga oni vide računicu u stvaranju tijesnog odnosa sa političarima i medijima, koji je tada veoma podložan korupciji“, izjavio je za „Njujork tajms“ profesor Londonske škole za ekonomiju Kevin Federston.
Ideja ministra finansija Evangelosa Venizelosa iz 2011. da se uvede novi porez na imovinu, koji bi se plaćao uz račune za struju, izazvala je burne reakcije i u javnosti i u medijima, koji su novi namet opisali kao „harač“. Tadašnji premijer Jorgos Papandreu je apelovao na birače: „Bolje je da svi izgubimo ponešto kako ne bismo izgubili sve.“
Međutim, novi porez nije značio gubitak za sve. Kako je izvor iz energetskog sektora otkrio za agenciju Rojters, neke od najvećih kompanija u zemlji, uključujući medijske grupe, plaćaju manje od pola iznosa, ili uopšte ne plaćaju porez. Nikos Fotopulos, vođa sindikata elektroenergetske kompanije PPC, rekao je da su oni izuzeti od plaćanja.
„To je bio poklon pravim šefovima, pravim vlasnicima države,“ rekao je. „Bogati ne plaćaju, čak ni u ovakvoj situaciji“.
Da su i mediji među favorizovanim potvrđuje to što vodeći dnevni listovi u Atini ili nisu pominjali Fotopulosove tvrdnje ili su umanjili njihovi značaj.
Ova epizoda pokazuje interakciju između političara, velikih kompanija i moćnih vlasnika medija. Isprepletani interesi tih sektora, iako nisu obavezno nezakoniti ili nedolični, opstruiraju pokušaje Grčke da spasi svoju ekonomiju.
„U Grčkoj stvarnu moć imaju vlasnici banaka, članovi korumpiranog političkog sistema i korumpiranih masovnih medija. To je grešni trougao,“ kaže Aleksis Cipras, lider Sirize, glavne opozicione stranke.
Panos Kamenos, lider desničarske stranke Nezavisni Grci, ističe da su grčki mediji pod kontrolom ljudi koji zavise od države. „Mediji kontrolišu državu, a država kontroliše medije. To je slika uzajamne ucjene“.
Iako je interakcija između političara i medija uobičajena u mnogim evropskim državama, naročito u Italiji i Velikoj Britaniji, takve veze su posebno značajne u Grčkoj, zato što država igra veliku ulogu u ekonomiji i zbog načina na koji se osnivaju mediji u toj državi, piše Rojters.
Privatne radio i TV stanice su se pojavile 1980-ih, nakon višedecenijske kontrole državnih medija. Čim su se biznismeni uključili u taj sektor, pravila su postala labava. Vlade su dozvoljavale emiterima da rade bez odgovarajućih dozvola, prema izvještaju EU o grčkim medijima 2011. Takav pristup je doveo do toga da Grčka ima previše medija za svojih 11 miliona stanovnika.
Grčka je 2009. imala 39 nacionalnih dnevnih novina i 37 nedjeljnih, prema jednoj ranijoj studiji EU o medijima. Po stanovniku, ona ima daleko više nacionalnih listova od, na primjer, Njemačke ili Britanije. Takođe ima devet nacionalnih TV stanica, od koji je šest u privatnom vlasništvu, te brojne radio-stanice.
U depeši koja je 2006. poslata iz ambasade SAD u Atini, do koje je došao Vikiliks, navodi se:
„Kako je moguće da su svi ovi mediji profitabilni? Nisu. Njihovi vlasnici ih koriste prvenstveno za politički i ekonomski uticaj“.
U isto vrijeme, veći dio ekonomije izvan industrije brodogradnje, zavisi od državnih ugovora ili licenci.
„Većina kompanija u Grčkoj čeka da dobije novac od države“, rekao je Teodoros Rusopulos, koji je bio portparol vlade. „Grčka je zvanično kapitalistička, a ustvari je socijalistička“.
Joanis Alafuzos, čija porodica je vlasnik SKAI TV, pete po veličini grčke stanice, i vodećeg lista „Katimerini“, rekao je Rojtersu da je svrha medija uglavnom u tome da ispunjavaju posebne zadatke za svoje vlasnike.
„To se pretvorilo u potpuno nezdravu situaciju“.
Porodične veze i mediji
Jedan od primjera isprepletanih interesa je MEGA kanal, najveća grčka TV stanica, u vlasništvu nekoliko biznismena koji su, ili lideri u ostalim sektorima ekonomije, ili imaju jake veze sa njima.
Najveći kolektivni udio u TV stanici imaju članovi porodice Jorgosa Bobolasa. Jedan od njegovih sinova, Fotios, je direktor Teletiposa, holding kompanije tog kanala. Drugi sin, Leonidas, je izvršni direktor i većinski vlasnik Elaktora, građevinskog giganta, čiji je osnivač njegov otac, koji je učestvovao u ugovorima sa državom vrijednim više milijardi eura. Leonidas nema udjela u Teletiposu.
Porodica Bobolas kontroliše i „Etnos“, popularni dnevni i nedjeljni list, te druge štampane medije i portale. Iz velikog, sivog sjedišta izdavačke kompanije u Halandriju, sjevernom predgrađu Atine, očigledan je opseg porodičnih interesa, navodi se u Rojtersovom specijalnom izvještaju. U blizini se nalazi obilaznica koju je izgradio međunarodni konzorcijum, uz učešće Elaktora. Duž puta je nova željeznička linija do aerodroma, u čijoj izgradnji je takođe učestvovao Bobolas.
Sa MEGA kanalom je povezana i porodica Vardisa Vardinojanisa, koji je uticajan u naftnoj industriji i brodogradnji, te Stavros Psikaris, koji kontroliše medijsku kompaniju DOL.
Vardisov sin Jorgos Vardinojanis je član borda MEGA kanala, a u vlasništvu porodice je i mala stanica Zvijezda kanal. Porodica je takođe većinski vlasnik rafinerije Motor Oil Helas.
Psikaris, čija kompanija DOL izdaje vodeće listove i dobila je državne ugovore u oblasti obrazovanja, kulture, putovanja i štampanja, je predsjedavajući MEGA kanalom.
On je 2006. tužio dva novinara istraživača koji su tvrdili da je lobirao za prodaju „eurofajtera“ Grčkoj i da je koristio svoje novine za promovisanje prednosti tog ugovora. Psikaris je odbacio te optužbe a tri godine kasnije, nakon sudskog postupka, njegov slučaj je odbačen.
Krajem novembra, jedan od njegovih listova je kritikovao Apostolosa Kaklamanisa, bivšeg predsjednika grčkog parlamenta, koji je poslanicima PASOK-a rekao da je prošlo doba kada su oligarsi „imenovali lidera stranke“.
Nekoliko dana pošto je to izjavio, vodeći list pod kontrolom Psikarisa, „To Vima“, objavio je članak o njegovim komentarima, sa obećanjem sa će iznijeti navodno neprijatna otkrića o Kaklamanisu.
Rojters dalje piše da se potencijalni sukob interesa u medijima može javiti čak i na niskom nivou. Desetine članova udruženja novinara Atine, ESHEA, istovremeno rade za vladu, na primjer u biroima za odnose s javnošću.
Prema pravilima udruženja, članovima je zabranjeno da rade za organe kojima se bave kao novinari. Kako bi otkrilo one koji krše to pravilo, udruženje je 2005. nabavilo spisak novinara koji rade za vladu. Međutim, on nikad nije objavljen.
Neke od osoba sa spiska su se protivile, a grčki zvaničnici su procijenili da bi objavljivanjem bila narušena lična privatnost. Predsjednik udruženja Dimitris Trimis tu odluku vidi kao ozbiljan poraz.
„Postoji trougao političke moći, ekonomske moći i vlasnika medija, i niko ne zna ko ima glavnu riječ,“ kazao je Trimis za Rojters. „To počinje od vrha, između ministra i izdavača, i ide dolje ka portparolu i novinaru. To je piramida“.
EU prekinula Karamanlisa
Premijer Kostas Karamanlis je 2004. objavio rat moćnicima u grčkom društvu.
„Nećemo dozvoliti da petorica svodnika i pet interesnih grupa manipulišu našim političkim životom“, rekao je pred konzervativnim poslanicima na večeri u jednoj taverni u Atini, ispričale su osobe koje su prisustvovale sastanku. Karamanlis nije precizirao na koga je mislio.
Na napore sa ciljem da se ograniči pristup vlasnika medija državnim ugovorima, štampa je odgovorila direktnim napadima. Međutim, na kraju je poraz došao od Evropske komisije, koja je 2005. saopštila da se Karamanlisovim planom krše pravila EU o konkurenciji, što ga je primoralo da odustane od njega.
Od tada nije bilo značajnijih pokušaja bavljenja isprepletanim interesima, ističe se u Rojtersovom izvještaju. Političari koji se sukobljavaju sa vlasnicima medija rizikuju da budu loše predstavljeni u štampi, ispričao je za britansku agenciju jedan iskusni grčki političar.
Govoreći o svojim iskustvima dok je bio ministar u prethodnoj vladi, rekao je da je vlasnik jednog medija čije poslovanje je bilo predmet sudske istrage, tražio od njega da prekine proces. U drugom slučaju, izdavač jednog lista, koji je dugovao milione eura jednoj državnoj kompaniji, htio je da se nagodi kako bi izbjegao plaćanje duga.
„Rekao je da će svakog dana u listu objavljivati reklamu za tu kompaniju i tako podmiriti dugove. Očekivao je od mene da se dogovorim sa kompanijom. Odbio sam da intervenišem”, rekao je bivši ministar, insistirajući da ostane anoniman. Dodao je da je kasnije bio predmet negativnih izvještaja u listu tog izdavača.
Lavrentiadis žrtveno jagnje?
U rijetkoj demonstraciji snage, grčki organi su 13. decembra uhapsili Lavrentisa Lavrentiadisa, oligarha visokog profila, optuženog da je pronevjerio novac Proton banke, čiji je bio većinski vlasnik, kako bi spasao svoje poslovno carstvo. Lavrentiadis (40) je na početku karijere obećavao novu eru za Grčku.
„Njujork tajms“ piše da ovaj grčki preduzetnik zapanjio tradicionalno uskogrudi poslovni svijet izgradivši imperiju vrijednu više milijardi dolara samo nekoliko godina pošto je naslijedio malu porodičnu firmu kada je napunio 18 godina.
Međutim, zajedno sa ekonomskim padom posljednjih godina, trpio je i njegov biznis, pa je počeo da izvlači novac iz Proton banke. Banka je dodijelila stotine miliona eura „paravan“ kompanijama, pri čemu je Lavrentiadis ponekad, kažu istražitelji, nalagao zaposlenima da iznose novac u vrećama. Optužen je i za prevaru, pranje novca i za kriminalno udruživanje, za šta je zaprijećena doživotna kazna zatvora.
Hapšenje se podudarilo sa odobravanjem nove tranše pomoći Grčkoj od strane evropskih kreditora, koji je pritiskaju da iskorijeni korupciju. Banka Grčke i finansijski tužilac su duže od godinu vodili istragu protiv Lavrentiadisa i njegovih saradnika. Prije nekoliko mjeseci, njegovo ime se pojavilo na takozvanom Lagard spisku 2.062 osobe koje imaju račune u ogranku HSBC banke u Ženevi. Ti računi su sada predmet istrage o utaji poreza.
Advokat Jorgos Katrugalos smatra da je malo vjerovatno da je hapšenje Lavrentiadisa početak duže kampanje protiv osumnjičenih za kršenje zakona. „Naprotiv,” rekao je, „njega sistem žrtvuje kako bi nastavio da funkcioniše po starom, tj. kao zatvorene mreže između vlade i ekonomske elite, koje nisu transparentne, i niko ne zna šta se događa“, izjavio je za njujorški dnevnik. Lavrentiadisu su naruku išle sporne akcije grčke vlade.
Tadašnji ministar finansija Venizelos je u julu 2011. za jedan dan odobrio isplatu 130 miliona dolara Proton banci, da bi se, kako je rekao, spriječio katastofalni kolaps. Tu akciju je odobrila grčka Centralna banka ali ju je glavna grčka knjigovodstvena služba smatrala nezakonitom.
Venizelos je rekao da je tih 130 miliona, plus kamata, vraćeno vladi. Mjesec nakon transfera, Venizelos je bio jedan od sastavljača zakona kojim se ministru finansija retroaktivno daje puno ovlašćenje da izbavlja banke državnim novcem, bez obzira na preporuke ostalih državnih institucija. Proton banka je nacionalizovana u oktobru 2011.
Samo narod može pokrenuti promjene
Dok obični narod traži načine za borbu protiv korupcije, sve je više internet sajtova na kojima je moguće prijaviti slučajeve te endemske pojave u Grčkoj.
BBC je prenio priču Kristine Tremonti, koja je prvi susret sa „fakelakijem“ imala kada je njenom djedu zbog krvarenja bila potrebna hitna intervencija u državnoj bolnici u Kalamati na jugu Grčke. „Fakelaki“ na grčkom znači „mala koverta“ iako služi da opiše rasprostranjeno podmićivanje.
Tremonti je kazala da su u bolnici zatekli totalni nemar i da su njenog djeda, koji je ratni veteran sa dijagnozom raka prostate, potpuno ignorisali. „Shvatili smo da očekuju mito i čim se moja majka uhvatila za novčanik i dala im 300 eura – u roku od sat je odveden u hiruršku salu“. Inspirisana sličnim sajtovima u Indiji i Keniji, Kristina je pokrenula edosafakelaki (znači „platila sam mito), gdje je moguće anonimno prijaviti slučajeve davanja ili uzimanja mita, ili pak slučajeve gdje je mito odbijeno.
„Ljudi su u početku bili iznenađeni što mogu pročitati priče koje su ranije mogli čuti samo kod kuće za večerom ili od prijatelja. A sada stvarno vjerujem da raste svegrčki osjećaj građanske odgovornosti,“ kazala je za BBC.
„Narod je frustriran, ljut, osjeća se prevareno, zloupotrijebljeno. Ljudi osjećaju prijetnju od sistema koji ih je učinio nemoćnim“. Ova mlada Grkinja vjeruje da nadolaženje protivljenja korupciji može označiti veliku promjenu u sadašnjim nevoljama Grčke.
„Grčki narod je spreman za promjenu i osjeća da više ne može očekivati samo od izabranih zvaničnika da pokrenu promjene. „Grci su shvatili da, kako bi sebe oživjeli kao društvo, moraju posegnuti za svojim najmoćnijim i neistraženim kapitalom, a to su u ovom slučaju oni sami“.
Bonus video:
