Prvi primjerak njemačkog lista Bild bio je jedan list presavijen u četiri stranice. Već tada, 24. juna 1952. Bild je znao kako želi da izgleda: mnogo slika, crtež, stripovi, malo teksta i kratke rečenice koje svako može da pročita i razumije. Bild ove nedjelje slavi 60 godina postojanja, piše Dojče vele.
U trenutku osnivanja lista kraj rata je bio svjež, obnova zemlje je počinjala, ali Bild politika nije zanimala. Na njihovim stranicama bilo je mjesta samo za "lagane" teme koje uljepšavaju dan dok se ljudi guraju u tramvajima na putu do posla. Prvi broj se dijelio besplatno, a kasnije je koštao 10 pfeninga.
Aksel Springer, izdavač prvog Bilda za svoj svoj novi list uzor je našao u britanskim tabloidima koje je čitao tokom britanske okupacije Hamburga. Britanske tabloide Springer je shvatio kao odgovor na novo medijsko doba koje je dolazilo.
Tokom studentskih protesta koji su trajno promijenili situaciju u Njemačkoj Bild se držao konzervativnih stavova
"Bild je štampani odgovor na televiziju", izjavio je Aksel Springer.
On je poznat po još jednoj svojoj izjavi: "Ja znam što Njemci ne žele: razmišljati."
Izvještovanje o "šarmantnom" šahu Irana
Dojče vele ocjenjuje da, ipak, Springer i njegovi urednici nisu mnogo razmišljali kad su sredinom šezdesetih godina prošlog vijeka izvještavali o "šarmantnom" šahu Irana, Pahvaliju i njegovoj mladoj supruzi prilikom posjete Njemačkoj, i istovremeno negativno pisali o "čupavcima" koje su osuđivali zato što se "usuđuju" da protestuju protiv kraljevske posjete.
Tokom studentskih protesta koji su trajno promijenili situaciju u Njemačkoj Bild se držao stavova policije i konzervativnih političara, čak i kad je izvršen atentat na studentskog vođu Rudija Dačkea.
Bijes mladih se okrenuo protiv Bilda i Aksela Springera, pa je njegova redakcija u Minhenu opustošena, a štamparija u Hamburgu blokirana.
Samoubistva nakon tekstova u Bildu
Nakon tog događaja Bild se u potpunosti posvetio senzacionalizmu i odustao od politike. U senzacionalističkom novinarstvu Bild ni danas ne poznaje granice. Jedan od dokaza za takvu tvrdnju iznio je njemački novinar i publicista Ginter Valraf koji je sedamdesetih godina radio kao "undercover" novinar u Bildu i nakon toga otkrio desetine oproštajnih pisama ljudi koji su počinili samoubistvo nakon što im je članak u Bildu uništio život.
Za detalje u Bildu nema mnogo prostora
Uprkos kritikama i brojnim osudama Bilda od strane njemačkog Vijeća za štampu, čak i vrhunski novinari priznaju da su novinari Bilda "izvježbani" u tome da vrlo složene teme svedu na nekoliko jednostavnih rečenica iz kojih čitalac lako "otkriva" ko je "kriv".
Za detalje u Bildu nema mnogo prostora. Iako su i dalje politički aktivni, njihovu orjentaciju nije uvijek lako utvrditi.
Za vladanje je dovoljna televizija i Bild
Bild se veoma dobro slagao sa njemačkim socijaldemokratskim kancelarom Gerhardom Šrederom koji je često govorio kako mu je za vladanje "potrebna samo televizija i Bild".
Bild se hvalio svjetskim rekordom u tiražu: 41 milionom primjeraka
Uprkos otporu koji Bild izaziva kod velikog dijela čitalaca u Njemačkoj, list se i dalje štampa u oko 2,8 miliona primjeraka. Skandali, žrtve, "golišave" fotografije, fudbal, horoskop... Aksel Springer je vjerovao da Njemcima ne treba ništa drugo, a šest decenija postojanja Bilda pokazuju da je bio u pravu.
Uoči proslave jubileja, u subotu 23. juna Bild je još jednom odlučio da besplatno podijeli primejerak lista svim domaćinstvima u državi. I taj broj bio je pun fotografija, izjava slavnih ličnosti, a za one strpljivije u moru šarenila našlo se i dosta teksta.
Bild se hvalio svjetskim rekordom u tiražu: 41 milionom primjeraka. To je, ipak, samo reklajma. Tiraž najpoznatijeg tabloida u Njemačkoj uporno pada, a 1998. godine je bio skoro dva puta veći nego danas, preko 4,5 miliona primjeraka. Bild je ostao isti, ali nešto se ipak promijenilo.
Prodavačica novina pedesetih godina u Njemačkoj
Galerija
Bonus video:
