Ubilački pohod Mohameda Mere je udarac za bezbjednosni establišment koji tvrdi da je sačuvao Francusku od većeg terorizma. Dok su rasne i vjerske tenzije dovodile do izbijanja nasilnih nemira, u Parizu nije bilo napada poput onih u Londonu, Madridu i Njujorku.
Nakon serije bombaških napada od strane sjevernoafričkih grupa 1980-ih, iza kojih je uglavnom stajala GIA (alžirska oružana islamistička grupa), francuske vlasti su se prve u zapadnoj Evropi usredsredile na nasilje muslimanskih ekstremista u vrijeme kada su Britanci bili zauzeti irskim paravojnim grupama, a Španci baskijskim separatistima.
Britanski „Indipendent“ piše da je to bio faktor koji je natjerao mnoge islamističke grupe da premjeste baze iz Pariza u London, gdje ih policija i bezbjednosne službe uglavnom nisu dirale. Vjerovalo se da džihadisti neće dići u vazduh državu u kojoj žive.
Napadi na javni prevoz u Londonu jula 2007. su pokazali da je to bila pogrešna prepostavka. Vlada u Parizu i nekoliko savezničkih država, uključujući SAD, upozorili su da će se to desiti.
Francuska je, u međuvremenu, dobila predah od napada jer je, za razliku od Britanije i Španije, odbila da se pridruži invaziji na Irak – pojedinačno najjači okidač za radikalizaciju mladih muslimana u Britaniji, prema mišljenju Elize Maningam-Buler, koja je u to vrijeme bila šefica obavještajne službe MI5.
Međutim, to zatišje nije bilo trajno i Francuska je, posebno za vrijeme Nikole Sarkozija, zauzimala sve agresivniji stav u borbi protiv terorizma. Podaci koje je prošle godine objavio Europol pokazuju da je više od pola od ukupnog broja „osoba povezanih sa islamističkim terorizmom“ uhapšeno u Francuskoj – 94 od 179.
To čini Francusku, kako je saopštila tamošnja vlada, „vodećim evropskim bastionom protiv te prijetnje“. Alen Bauer, kriminolog koji je savjetovao vlasti u vezi sa terorističkim prijetnjama, naglasio je da ti podaci pokazuju da „preventivni metodi Francuske funkcionišu“.
Ostali su manji optimisti, navodi „Indipendent“. Strogi zakoni koje je usvojio francuski parlament, koje neki muslimani smatraju napadom na svoju vjeru, te slanje francuskih vojnika u Avganistan, možda su doprinijeli povratku ekstremističke prijetnje, upozorio je Bernar Skvarsini, šef DCRI, unutrašnje obavještajne službe.
„Upalila se crvena lampica za mogući napad. Uloga Francuske u Avganistanu, njena spoljna politika i debata o zakonu o zabrani burki povećali su rizik. Godišnje se osujete dvije zavjere u prosjeku, ali ćemo jednog dana biti pogođeni,“ rekao je Skvarsini prošle godine.
Nova generacija terorista
Francuske bezbjednosne službe su takođe počele da primjećuju oživljavanje domaćih ekstremističkih muslimanskih grupa, poput Forsane Alizza (Vitezovi ponosa), koja je prisutna u Parizu i Limožu, i kojoj se Mera navodno pridružio.
Grupa, koja je zabranjena ove godine, kaže da je njen primarni cilj „borba protiv islamofobije“ i „zaštita časti muslimanki“.
Mohamed Mera je za evropske bezbjednosne zvaničnike ona vrsta podmukle terorističke prijetnje od koje najviše strahuju – domaći ekstremista koji se identifikuje sa Al Kaidom, ali operiše sam, zbog čega ga je teško otkriti prije nego što djeluje.
„Čini se da pripada novoj generaciji islamskih terorista koji djeluju sami, uz podsticaj džihadističkih veb sajtova i sopstvenog bijesa,“ izjavio je za „Njujork tajms“ Žan-Luj Brugier, bivši francuski sudija za antiterorizam i ekspert za evropski terorizam.
Zabrinutost zbog domaćeg terorizma u Britaniji, Belgiji, Njemačkoj i Francuskoj je većim dijelom fokusirana na te mlade ljude, od kojih mnogi imaju malo formalnog vjerskog obrazovanja ali su podložni pozivima na džihad, posebno kada je njihov lični život obilježen razočaranošću, kriminalom, rasizmom i nezaposlenošću.
Mera, sa istorijom delinkvencije, otuđenosti i veza sa vojskom, ima tačno onu biografiju za koju stručnjaci za terorizam kažu da će najvjerovatnije proizvesti nasilnog, domaćeg džihadistu. „To je na pola puta između ludaka i teroriste,“ rekao je Erik Denese, francuski obavještajni ekspert. „Tanka je linija između sitnog kriminala i Al Kaide.“
Kao primjer smrtonosnog usamljenog počinioca, „Špigl“ navodi Arida Uku, porijekom sa Kosova, koji je u Njemačkoj izveo prvi uspješni napad domaćeg islamiste marta 2011. Uku je razgnjevio video snimak na internetu koji navodno prikazuje kako američki vojnici siluju jednu muslimanku.
Za nekoliko dana je kupio oružje na crnom tržištu. Nedugo nakon toga, sačekao je grupu američkih vojnika na frankfurtskom aerodromu. Tražio je jednom od njih cigaretu – a onda otvorio vatru, ubivši dvojicu Amerikanaca prije nego što mu je pištolj zakočio.
Ukina radikalizacija preko video snimka, što je zapravo bila scena iz holivudskog filma istrgnuta iz konteksta, desila se tako brzo da ju je bilo teško na vrijeme otkriti.
Ernst Urlau, tada šef njemačke spoljne obavještajne službe, BND, sumirao je situaciju na sljedeći način: „Moramo posebno paziti na usamljene počinioce koji ne dolaze iz strukturnih organizacija, već žele da daju svoj doprinos džihadu preko činova kažnjavanja.“
Galerija
Bonus video:
