Na Aristotelovoj ulici u Solunu stoji spomenik bivšem grčkom premijeru Elefteriosu Venizelosu. Smatraju ga utemeljiteljem moderne Grčke: hrišćanin, slobodan i moderan predstavnik antičkih predaka. No, u sjenci njegovog spomenika nema ni traga helenističkog nacionalnog ponosa. To je mjesto na kojem se okupljaju "petameni" - "odbačeni", kako ih ovdje zovu: siromašni alkoholičari i ovisnici o drogi, često beskućnici.
Insajderi znaju da je to glavno mjesto za trgovinu jednom tvari nazvanom "sisa" - grčkom sintetičkom drogom sličnom kristal metu (metamfetaminu).
Nije grčki izum
Samo nekoliko desetina metara dalje nalazi se ordinacija psihijatra Kleantisa Grivasa. On je stručnjak za pitanja zavisnosti i droge, a to su stvari koje u Grčkoj rado tabuiziraju. Upravo Solun se smatra konzervativnim i zatvorenim kad se radi o osjetljivim temama. I zbog toga većina tvrdi da ovdje nema problema sa zloglasnom drogom sisom, da je to problem koji postoji u Atini. Grivasu je to smiješno. On tvrdi da ophođenje u Grčkoj s drogom sisom ne može biti gore. Navodi da je problematično već samo ime. Grčki pojam sisa (izgovara se i "šiša") dolazi iz arapskog i znači "boca" ili "vodena lula".
"Taj naziv mi se uopšte ne sviđa. To dovodi u zabludu. Bolje je da se kaže šta je to: razrijeđeni metamfetamin." To je prilično tačan naziv. Metamfetamin se miješa sa svim i svačim: hlorom, alkoholom, akumulatorskom kiselinom. To snižava cijenu: samo dva do tri eura košta jedna doza sise na ulicama Soluna.
I tvrdnju da je sisa grčki izum Grivas smatra mitom koji su stvorili mediji. "Pitanje je gdje se proizvodi glavna tvar, dakle metamfetamin." A on dolazi iz inostranstva. U Grčkoj ga u tajnim radionicama samo miješaju s drugim tvarima, kaže Grivas.
Na dnu ljestvice
Konzumentima je to svejedno. Njih, izgleda, ne zabrinjavaju ni fatalne posljedice po njihovo zdravlje. Droga sisa djeluje brzo, ali brzo i popušta njezino djelovanje. Zato su zavisnici stalno u potrazi za njom u blizini Venizelosovoga spomenika ili u tamnim uličicama oko željezničke stanice u četvrti Vardaris. To je četvrt koja ima malo veze sa slikom koju nacionalno ponosni Grci imaju o sebi. Tu vladaju prostitucija, droge i socijalna bijeda.
Zavisnici su tu dio uobičajene slike i gotovo neupadljivi. Drukčije je s konzumentima sise. Oni u vrlo kratkom vremenu jako ostare i tu se jako razlikuju od zavisnika o heroinu ili alkoholičara: ispijena lica, truli zubi, tijela kao kosturi.
"Sisa je posljednji korak u karijeri jednog zavisnika o drogi", kaže Damianos Duicis. On je godinama bio zavisnik o alkoholu i drogi, a sad vodi privatnu kancelariju za pomoć ovisnicima nazvan OASIS koji se nalazi u centru Soluna. Tu ovisnici i članovi njihovih porodica mogu dobiti psihološku pomoć.
Ali, konzumenti sise se rijetko obraćaju ovom uredu. Većina ih se već odavno prestala boriti protiv zavisnosti. "Ljudi koji dođu do sise nisu početnici u svijetu droga", kaže Douicis. Oni su često ranije konzumirali marihuanu, tablete i alkohol.
Brojni konzumenti sise već su konzumirali i heroin, ali ga više sebi nisu mogli priuštiti. "To su ljudi koji uzimaju sve što ih omamljuje. Kupuju što god im se ponudi na ulici."
Nedovoljna pomoć države
Duicis iz sopstvenog iskustva zna kakva je situacija zavisnika u Grčkoj. "Kad sam bio zavisnik u nekom trenutku sam tražio pomoć. Obilazio sam psihijatre i ustanove koje su tada postojale. Ali, tamo nisam našao rešenje." Gledalo se samo na tjelesnu stranu zavisnosti, ali ne i na psihološku."
Uprkos brojnim mogućnostima terapije koje su od tada razvijene u državnim ustanovama se gotovo ništa nije promijenilo. Država ima monopol na liječenje zavisnosti te privatnim inicijativama kao što je OASIS ne daje gotovo nikakve mogućnosti da utiču na sistem nekim novim oblicima terapije. Političari zanimanje pokazuju samo za vrijeme predizborne kampanje i termina za fotografiranje, ali ne bave se problemima i ne ruše tabu, kaže Duicis.
Kleantis Grivas se s tim slaže. "Stvarno dobra pomoć se ovdje ne može naći. Za razliku od Njemačke u Grčkoj nema ustanova koje se bave tom temom."
Uz to je problem birokratski mentalitet ne samo u zdravstvenom sistemu nego svuda. Kad se ovdje na određenim mjestima traži pomoć, čovjek je neće dobiti ni ako ona postoji. Zaposleni u javnim ustanovama za to jednostavno nemaju volje." A zdravstveni sistem se prema ljudima koji traže pomoć zbog zavisnosti odnosi kao prema ljudima druge klase, kaže Grivas.
Besperspektivnost nakon ekonomske krize
U Grčkoj nakon krize su droge u trendu, posebno nečiste mješavine. Ekonomska kriza je tu zemlju dovela u katastrofalno stanje. Mladi ljudi sve češće završavaju kao zavisnici zbog besperspektivnosti.
Nezaposlenost mladih je, istina, smanjena. Ali, ni s punim radnim vremenom se često ne zarađuje dovoljno da bi čovjek mogao iznajmiti stan. Zbog straha za sopstvenu egzistenciju i nesigurne sadašnjosti mnogi vjeruju da budućnost ne donosi ništa dobro.
Damianos Duicis to razumije. On je bivši zavisnik i zna da se u suštini radi o preuzimanju odgovornosti za sebe kako bi se prebrodila bolest.
Pa ipak on želi da se sa tom temom otvorenije ophodi, posebno od strane države. "Oni koji donose odluke moraju biti načisto s time gdje je stvarni problem. Ako čovjek kao zavisnik sluša samo opomene ili biva ismijavan, onda tu nema rješenja. A ako se zavisniku koji ne zna mjeru kaže, prestani da se drogiraš, radije pij umjereno alkohol, onda to pokazuje da se ne razumije o čemu se tu radi."
Duicis je siguran: dokle god se stvarni problemi tabuizuju dotle će biti potražnje za tvarima kao što je sisa.
Bonus video:
