Švedski list Aftonbladet objavio je članak u kojem tvrde kako je Univerzitetska bolnica Karolinska odgovornim doktorima poslala odluku kojom, u slučaju nedostatka prostora zbog oboljelih od COVID-19, moraju odrediti ko će od pacijenata dobiti intenzivnu njegu, a ko neće.
Tako u odluci koju su objavili stoji da ljudima starijima od 80 godina, kao i mlađima u dobi od 60 do 70 godina kojima je zatajio neki od organa, ne treba intenzivna njega. U dokumentu se takođe navodi da bi pacijenti koji su već na intenzivnoj njezi trebali da prekinuti intenzivnu njegu ako pripadaju nekoj od gore navedenih kategorija, prenosi hrvatski portal 24 sata.
"Dokument treba shvatiti kao podršku odlučivanju dokotra koji su odgovorni za započinjanje ili prekid intenzivne njege. Čini se da se to odnosi i na biološku starost, a ne samo na stvarnu hronološku starost pacijenta. Ako ste ozbiljno bolesni, biološka starost može se procijeniti višom ili nižom od stvarne starosti. Pacijentima treba dati prednost u skladu sa novim smjernicama kako bi mjesta na intenzivnoj njezi bilo dovoljno, ali sada je dodat odlomak koji ne uzima u obzir starost, već "biološku starost", kazao je za Aftonbladet doktor koji je žio da ostane anoniman i dodao kako je broj bolesnika kojima je potrebna intenzivna njega povećan, ali da mjesta ima dovoljno i za sad nema razloga za liječenje kojim bi se nekim bolesnicima davao prioritet.
S tim se slaže i nekoliko američkih doktora koji tvrde kako liječenje na respiratoru neće pomoći svakome.
"Kad bolesnik ima ozbiljan problem s plućima, možete zamisliti da neki dio njihovog plućnog tkiva i dalje prima vazduh dok diše, ali ne uspijeva prenijeti taj kiseonik u krvotok. Da bi nadoknadio oštećenja plućnog tkiva, bolesnik diše teže i brže, kao da trči maraton. Ali ne možete trčati maraton zauvijek, pluća se umore i na kraju kolabiraju. Moj posao je identifikovati te ljude prije nego što pluća prestanu da im rade, i staviti im plastičnu cijev na dušnik, zakačiti je za ventilator kako bi im on udahnuo vazduh. Ovaj drastični korak uglavnom se temelji na nadi da mogu učiniti nešto za liječenje njihovog problema sa plućima i osloboditi ih zavisnosti od ventilatora za nekoliko dana. To obično može uključivati antibiotike za bakterijsku pneumoniju ili protivupalne ljekove za astmu", objašnjava za Spectator Mat Štraus, doktor u jedinici za intenzivnu njegu.
On pojašnjava stanje u kome se pacijenti nalaze.
"Kada mehanički udišemo u oštećena pluća, činimo to jače nego što organizam inače diše i to može rezultirati dodatnim povredama pluća. Uopšte, da bi ljudi to mogli podnijeti treba ih sedirati što vodi do nepokretnosti i slabosti. Dok je u sedaciji, bolesnik ne može da kašlje niti da pročistiti disajne puteve, a to vodi do bakterijske upale pluća. To je teško preživjeti. A u slučajevima oboljelih od COVID - 19, preliminarni rezultati podataka su obeshrabrujući. Časopis the Nju Ingland Žurnal objavio je rad o pacijentima oboljelim od koronavirusa u Sijetlu. Od njih 20 koji su bili na respiratoru, samo je četvoro preživjelo. Umrlo ih je devet, a preostale bolesnike vještački održavaju u životu tokom sljedeće tri do četiri sedmice. Samo ih je četvoro ostalo na liječenju, a uspjeli su da izbjegnu respirator", pojasnio je Štraus.
On je istakao da nema studije koja je pokazala razliku u preživljenju onih koji su bili na respiratoru u odnosu na one koji nisu.
Za Nju Tams doktorka interne medicine Ketrin Dreger je kazala da zbog toga ne znaju da li bi preživjeli koje su stavili na respirator ionako ozdravili, ili bi neki preživjeli samo da ih nisu stavili na respirator, te da nije jasno je li respirator ubrzao nečiju smrt.
"Respirator pomaže da šalje kiseonik do mozga, srca i bubrega. Nadamo se da će se infekcija ublažiti, a pluća početi funkcionisati. Ove mašine popravljaju veliku štetu koju virus nanosi, a ako virus eruptira, pluća će postati još kruća i tvrđa. Osjećam se kao da pokušavam ventilirati ciglu umjesto pluća", rekao mi je jedan ljekar intenzivne njege koji je liječio pacijente Covid-19. Srce počinje da se bori, počinje da propada. Očitavanja krvnog pritiska padaju i nastaje stanje šoka. Kod nekih propadaju i bubrezi, što znači da je za preživljavanje potreban i aparat za dijalizu", pojašnjava Dreger.
Ističe kako kod starijih bolesnika naknadno dolazi do brojnih komplikacija.
"Količina sedativa na oboljele od COVID - 19 može izazvati ozbiljne komplikacije te oštetiti tkivo mišića i živaca, otežavajući na taj način pokretljivost kod preživjelih. Mnogo onih koji su u oporavku provode vrijeme u centrima za rehabilitaciju, a stariji bolesnici se više nikad ne vrate kući. Ostanu prikovani uz krevet, uz povećani rizik od infekcija, dekubitusa i stalnih povrataka na liječenje u bolnicu", tvrdi Dreger.
Kaže kako liječenje takvih bolesnika za sobom nosi i niz etičkih dvoumljenja na koje sami pacijenti nerijetko ne mogu odgovoriti. To podrazumijeva pitanja poput toga žele li takav, slabiji kvalitet života, žele li da se održavaju u životu i kad im otkažu bubrezi ili drugi organi te do kojeg trenutka uopštee doktori trebaju da liječe oboljelog.
S obzirom na visoku mogućnost zaraze porodica ne može doći u bolnicu i vidjeti oboljelog i neposredno odlučiti, a o takvim temama doktori s najbližim članovima porodice razgovaraju telefonski. Stoga Dreger poziva ljude da unaprijed odluče o takvim koracima i o svojoj odluci obavijesti članove porodice kako bi im olakšali eventualne teške situacije.
U hrvatskim uslovima, tvrde doktori, takva situacija je nezamisliva.
"Mi sve ljude liječimo kao i uvijek. Znamo da su se od COVID-a izliječili i ljudi stariji od 100 i više godina. Sigurno da starija životna dob nije pokazatelj koji im pomaže u samom skidanju sa respiratora, ali bih rekla da u ovom trenutku o tome uopšte ne razmišljamo. Neću da komentarišem Švedsku jer oni imaju drugi pristup i ne mogu da vjerujem da razvijena zemlja nema dovoljno respiratora za sve. Rekla bih da je to njihov pristup, ali teško ga je komentarisati. Treba znati da na raspolaganju imamo i druge metode, manje invazivne. Recimo, vidite one kacige na oboljelima iz Italije. To su helmeti, neinvazivni oblik mehaničke ventilacije gdje ventilator služi na isti način da pomogne dok se pluća ne oporave, tako da nije uvijek samo u užem smislu ventilacija sa tubusom i intubacijom jedini izlaz", komentarisala je prof. Višnja Nesek Adam, prim.dr.med., voditeljka Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje u KB Sveti Duh.
Bonus video:
