Vrati se dosadna stručnosti, sve ti je oprošteno.
Nakon godina u kojima je djelovalo da su populistički šoumeni poput predsjednika Sjedinjenih Država Donalda Trampa i britanskog premijera Borisa Džonsona zapečatili trijumf alternativnih činjenica i nacionalističkih izliva, kovid-19 je u prvi plan izbacio kvalitete smirene, stručne vlade.
Birači tokom krize žele da budu u sigurnim rukama. Prije pet godina britanski ministar Majkl Gouv koji se zalagao za bregzit, kazao je da je ljudima „dosta eksperata“. Danas, ekspertiza je najtraženija roba. Na osnovu nedavnih izbora u SAD, njemačkim regionima, Holandiji i Bugarskoj može se zaključiti da ekstremi na ljevici i desnici prolaze kroz tešku krizu.
Tramp je najveća politička žrtva pandemije, izbačen je iz Bijele kuće uprkos uspješnoj ekonomiji zbog toga što se većini Amerikanaca nije dopalo njegovo omalovažavanje koronavirusa, njegov otvoreni prezir prema nošenju maski i držanju distance, njegovi šarlatanski ljekovi i nepredvidivo upravljanje krizom javnog zdravlja. Ironija je u tome što je njegov nasljednik predsjednik Džo Bajden profitirao iz jedne ispravne Trampove odluke: ogromno investiranje u vakcine.
U Evropi, prvi mjeseci kovida-19 išli su naruku aktuelnim liderima, čije su stope popularnosti rasle. Birači su se ujedinili oko zastave. Vlade i njihovi savjetnici za zdravlja su kontrolisali naraciju u medijima. Opozicione partije su se našle pred neobičnim izborom da li da prihvate nacionalno jedinstvo ili u suprotnom rizikuju da djeluju nepatriotski željne političkih poena.
Na svim nedavnim evropskim izborima, radikalne desničarske i ljevičarske partije su na gubitku. Birači su pokazali da će se radije držati iskusnih lidera, pružajući prednost pragmatičnom premijeru desnog centra Marku Ruteu u Holandiji i ponovo birajući aktuelnu vlast na izborima u dvije njemačke pokrajine.
Ostaje da se vidi hoće li se ovaj trend održati na najvećim izborima u Evropi u narednih 12 mjeseci: opštim izborima u Njemačkoj u septembru u predsjedničkim izborima u Francuskoj u aprilu 2022. U oba slučaja, izborno tijelo je nepredvidivo. Njemci su ljuti zbog korupcije. Francuzi su bijesni zbog nedostatka vakcina.
Pandemija je promijenila evropsku političku debatu, preokrenivši praksu održavanja zdravih javnih finansija i izbjegavanja prevelikog zaduživanja i deficita. Štednja je mrtva, makar zasada. Kada je u pitanju javna potrošnja više ne postoje ni ljevica i desnica.
Birače sada više od toga zanima kompetentnost. Slovački premijer Igor Matovič postao je prošle nedjelje prvi lider u EU koji je izgubio posao zbog postupanja tokom zdravstvene krize. Primoran je da podnese ostavku nakon što je izgubio povjerenje koalicionih partnera jer je bez konsultacija naručio dva miliona doza ruskih vakcina Sputnjik V.
Teško da će Matovič biti i posljednji lider EU kojem su pokazana vrata. (Bivši italijanski premijer Đuzepe Konte takođe je postao bez funkcije, ali je razlog za to više bila debata o trošenju novca za oporavak nego njegovo upravljanje krizom). Što se povratak u normalu više odlaže i broj mrtvih raste, sve više vlada će snositi odgovornost zbog postupanja tokom zdravstvene krize, a njihova budućnost će zavisiti od uspješnosti vakcinacije.
Britanci su zbog uspješne kampanje vakcinacije, po svoj prilici oprostili Džonsonu greške na početku pandemije. Međutim, preko Lamanš zbog frustrirajuće trome reakcije EU, mnogi političari okrivljuju Brisel za sporu isporuku vakcina.
Pojedini, poput austrijskog kancelara Sebastijana Kurca, pokušavaju laktanjem da izbiju na čelo reda za dodatne doze. Drugi, uključujući i mađarskog premijera Viktora Orbana, požurili su da kupe alternativne zalihe od Rusije i Kine.
Zvaničnici u Njemačkoj i Francuskoj odlučili su se za odgovorniji pravac, ali to ne znači da i oni nijesu izloženi padu podrške zbog koronavirusa. U Njemačkoj, konzervativci Angele Merkel bilježe gubitke na lokalnim izborima zbog niza skandala uključujući i one u kojima su stranački zvaničnici u džep stavljali debele nadoknade za namještanje ugovora o nabavci maski.
Merkelina etika i rasuđivanje nijesu dovedeni u pitanje, ali bi ovaj spor mogao da odluči o tome koji će od dvojice vodećih konzervativaca biti kandidat za njenog nasljednika - kao i o njihovim šansama da budu izabrani za kancelara.
Armin Lašet, premijer pokrajine Sjeverne Rajne Vestfalije, otjelotvorenje je opuštenijeg pristupa zdravstvenim ograničenjima od Markusa Zedera, popularnog bavarskog premijera koji zagovara strogo zaključavanje kako bi pala stopa zaraze dok ne dođe do masovne vakcinacije.
Pariz je još podložniji tome da mu planove pomuti pandemija. Njemačka, kojom su uvijek vladale koalicije, ima snažan centar sposoban za politička rješenja. Francuska, koja pati od pretjerano vertikalno, centralizovanog političkog sistema, nema. Njen politički spektar je izlomljen, a birači mogu da biraju između centrističkog predsjednika Emanuela Makrona, radikalne nacionalističke desnice i šačice zavađenih drugih političara koji vjerovatno neće doći do drugog kruga.
Istraživanje sprovedeno u februaru pokazalo je rast nezadovoljstva u Francuskoj dok Makron godinu uoči izbora pokušava da izađe na kraj sa virusom.
Učesnicima istraživanja ponuđene su riječi da opišu svoje raspoloženje. Francuzi su izabrali „nepovjerenje“, „mrak“, „iscrpljenost“ i „strah“. Za razliku od njih, Njemci su izabrali „smirenost“, „dobrobit“ i „povjerenje“. Britanci su takođe najviše birali riječ „smirenost“, iza koje slijede „iscrpljenost“ i „strah“.
Ovakav rezultat bi trebalo da aktivira zvona za uzbunu u Jelisejskoj palati.
Izgleda da je lekcija politike koronavirusa da birači žude za stručnošću, a ne za predstavom - i prvo će nagraditi one koji učine da se osjećaju bezbjedno.
Članak je preuzet sa portala „Politiko“ Prevela: N. Bogetić
Bonus video:
