Tri dana nakon što je putnički avion Embraer 600 povezan sa Jevgenijem Prigožinom pao sjeverno od Moskve, još se u potpunosti ne zna sudbina osnivača Vagner grupe.
Predsjednik Vladimir Putin je 24. avgusta sugerisao da je Prigožin mrtav, govoreći o njemu u prošlom vremenu, prisjećajući se njihovog najranijeg poznanstva u Sankt Peterburgu ranih 1990-ih i dajući mu komplimente za poslovnu sposobnost – ali je rekao i da je napravio "ozbiljne greške u životu".
Dok većina posmatrača pretpostavlja da je Prigožin mrtav, neki analitičari Kremlja čekaju neku vrstu definitivnog forenzičkog dokaza o njegovoj smrti.
Nema mnogo jasnih analiza o posljedicama po Rusiju i Putina – ili, u tom slučaju, po moskovske vojne komandante i rat protiv Ukrajine, ili za Vagnera i ratoborne jastrebove koji pozivaju na još agresivniju invaziju.
Putin: Jači ili slabiji?
Pobuna koju je Prigožin pokrenuo tačno dva mjeseca prije pada njegovog poslovnog aviona bio je najveći izazov sa kojim se Putin suočio kao istaknuta politička ličnost – "najdirektniji napad na rusku državu za 23 godine na vlasti Vladimira Putina", rekao je direktor CIA Vilijam Burns.
Ipak, čak i nakon što je pobunjenike žigosao kao izdajnike i nazvao pobunu "nožem u leđa", Putin je učinio malo ili ništa da izrekne osvetu ili odmjeri kaznu.
Nekoliko dana kasnije, sastao se sa Prigožinom i nekim od pobunjenika u Kremlju.
A Prigožin je ostao slobodan, dolazio je i odlazio iz Rusije i Bjelorusije i pojavljivao se u Africi, gdje je imao rastuću poslovnu imperiju.
Dodajte tome i Prigožinovo višemjesečno otvoreno ruganje Putinovim ratnim komandantima.
Mnogim dugogodišnjim posmatračima Kremlja, ruski predsjednik - koji u prošlosti nije pokazivao milost prema ljudima koje je smatrao izdajnicima, Aleksandru Litvinjenku i Sergeju Skripalju, između ostalih - djelovao je slabo.
"Odsustvo jasnih znakova kazne Prigožinu se sve više tumačilo kao znak bespomoćnosti i mlitavosti sistema", napisao je Aleksandar Baunov, analitičar Karnegijeve zadužbine za međunarodni mir, u analizi od 24. avgusta.
Sada je Prigožin vjerovatno mrtav - uklonjen ne snažnim otrovom, udarom drona, metkom ili autobombom, već spektakularnim uništavanjem poslovnog aviona u vazduhu.
Iako je Kremlj negirao umješanost, nesreća - u kojoj je kako kažu vlasti poginulo svih deset ljudi - se poredi sa mafijaškim filmom.
"Kao u filmovima o mafiji: Zaraćene frakcije i njihovi šefovi se okupljaju da bi potom mogli da pucaju na ostale ili, kao u 'Kumu', da se pomire prije nego što ih unište", napisao je Baunov.
Prijetnje Putinu ostaju.
Među ruskim elitama rastu sumnje u njegovu odluku da izvrši invaziju na Ukrajinu i način na koji vodi rat.
Ruska ekonomija, sada podstaknuta ratnom potrošnjom, pokazuje znake naprezanja.
Očekuje se da će Putin osvojiti novi šestogodišnji mandat na izborima u martu, ali neuspjesi u ratu i neizvjesnost u pogledu budućnosti mogli bi da učine kampanju težom nego što se nadao.
Ipak, prerana smrt čovjeka koji je otvoreno izazvao Putina je nepogriješiv signal onima koji bi pomišljali da ga pređu, odnosno oblik "zaštite od puča" njegove vladavine, bar za sada.
Ali, to bi ga dugoročno moglo mnogo koštati.
Ubivši Prigožina, Putin je postigao kratkoročnu pobjedu u konsolidovanju svoje moći kod kuće, napisao je Majkl Mekfol, bivši američki ambasador u Rusiji.
"Dugoročno, međutim, negativne posljedice po Putinovu sposobnost da ostvari svoje spoljnopolitičke ciljeve u inostranstvu, posebno u Ukrajini, mogu nadmašiti kratkoročne dobitke", naveo je Mekfol.
"Sa Putinovog stanovišta, ali i mnogih u sektoru bezbjednosti i vojsci, Prigožinova smrt bi trebalo da bude lekcija za sve potencijalne sljedbenike", rekla je Tatjana Stanovaja, dugogodišnji stručnjak za rusku politiku, u objavi na društvenoj mreži Telegram.
"Prigožinova smrt je direktna prijetnja svima koji su ostali uz njega do kraja ili ga otvoreno podržavali. Veća je vjerovatnoća da će ih to uplašiti nego da će ih inspirisati na protest", napisala je ona.
"Zbog toga ne treba očekivati ništa posebno u smislu reakcije. Biće negodovanja i nezadovoljstva, ali ne i političkih posljedica."
Rat je pakao. Šta je sa specijalnom vojnom operacijom?
Prigožinove trupe Vagnera imale su veoma vidljivu i ključnu ulogu na bojnom polju na nekoliko lokacija u Ukrajini u posljednjih 18 mjeseci.
Vagnerove snage bile su uključene u opsadu donbaskog lučkog grada Mariupolja u proljeće 2022. i bile su na čelu desetomjesečnog napada na Bahmut, koji je pao u ruke ruskih snaga u maju.
Prigožin se pobrinuo da Rusi znaju za njihovo prisustvo i žrtve - ne samo njegovih vojnika koji su se pokazali kao pouzdani na ratištu, već i hiljada zatvorskih osuđenika koje je regrutovao i odveo na bojno polje.
Ali Vagnerove snage bile su samo mali djelić od stotina hiljada ruskih vojnika, koji se sada suočavaju sa sporom, ali i nemilosrdnom ukrajinskom kontraofanzivom za koju se Kijev nada da će odlučno preokrenuti tok rata.
Malo je vjerovatno da će neizvesnost unutar Vagnera značajno uticati na učinak Rusije na ratištu, kažu analitičari.
Kremlj već pokušava da svoje trupe stavi pod formalniju komandu Ministarstva odbrane, a taj proces će se vjerovatno ubrzati.
"Ruski lider je bio u stanju da vodi taj rat 18 mjeseci i da zaustavi ukrajinske napore da oslobodi veći deo svoje teritorije – ne zbog Vagnerovog veoma hvaljenog nastupa na ratištu, već zbog ogromnog obima resursa koje vlada može da mobiliše, vještine ljudi koji pomažu da se ruska ekonomija održi na površini, i Putinove neosporne pozicije kod kuće", rekao je Aleksandar Gabujev, direktor Karnegijevog ruskog evroazijskog centra u Berlinu, piše Fajnenšel tajms.
U međuvremenu, uklanjanje Prigožina će na najvišim nivoima komande ojačati stisak dvije osobe protiv kojih je otvoreno nastupao: ministra odbrane Sergeja Šojgua i generala Valerija Gerasimova, načelnika Generalštaba.
Jedna je stvar koja bi se mogla vratiti da proganja Putina i vrh: kritika kojom su Prigožin i njegovi saveznici često granatirali Šojgua i Gerasimova bila je u vezi sa njihovim odlukama o komandovanju, ponašanju i ratu u Ukrajini — a spoljni posmatrači su rekli da je objektivno opravdana.
Hoće li ovo prisiliti Jastrebove i nacionaliste na poslušnost?
Stručnjaci su spekulisali da je jedan od nekoliko razloga za Prigožinovu održivost bila njegova kritika Šojgua i Gerasimova.
Šef plaćenika je dao glas za istinske žalbe običnih trupa koje su patile zbog institucionalnih problema u ruskim vojnim strukturama.
Prigožinovi ogorčeni napadi bili su još uočljiviji s obzirom na to kako je Kremlj inače kriminalizovao svaku javnu kritiku ukrajinskih ratnih napora, pod parolom "diskreditacije oružanih snaga Ruske Federacije".
Desetine Rusa koji su kritikovali ili se čak protivili ratu su zatvoreni - ali ne i Prigožin.
Uklanjanje lidera Vagner grupe eliminiše najglasnije kritike javnosti, ali će ostati duboke sumnje u vezi sa Šojguom i Gerasimovim – sumnje koje će biti pojačane ako Ukrajina ostvari veliki prodor u svojoj kontraofanzivi.
Prigožin nije bio jedini koji se žalio.
Igor Girkin, bivši obavještajac kojeg je holandski sud osudio zbog uloge u obaranju aviona MH17 Malezija Erlejnsa iznad Ukrajine 2014. godine, takođe je bio poznat po svojim otvorenim kritikama u javnosti.
Poput Prigožina, Girkin je želeo da komandanti, a na kraju i Putin, objave opštu mobilizaciju i upotrebe još više sile protiv Ukrajine, nastojeći da je sravne do ruševina.
Girkin je u julu Putina nazvao "beskorisnom kukavicom".
Međutim, kao i Prigožin, Girkin je bio gotovo ućutkan.
On je uhapšen pod optužbom za ekstremizam u julu – nekoliko dana nakon što je iznio tu opasku – i nalazi se u ozloglašenom moskovskom zatvoru Lefortovo čekajući dalju istragu i suđenje.
Ipak, nejasno je da li je u potpunosti ućutkan. Na njegovom Telegram kanalu se 24. avgusta pojavila zagonetna poruka u kojoj je Prigožina nazvao "neprijateljem Rusije" i upozorio na politička previranja.
"Ne mogu da kažem da sam uznemiren, jer Prigožin nije bio samo moj lični neprijatelj već i, uglavnom, neprijatelj Rusije", navodi se u objavi.
"Istovremeno, ono što se desilo ne može da izazove pozitivnu reakciju kod mene, jer je to još jedan dokaz daljeg produbljivanja nemira u Rusiji."
Gdje je Vagner – nestaje Vagner?
Privatne vojne kompanije su zvanično nelegalne po zakonu Rusije.
To nije spriječilo preduzimljive preduzetnike da ih osnuju uz podršku, finansiranje ili nadzor raznih obaviještajnih agencija ili korporacija koje kontroliše država.
Vagner je bio najpoznatiji i najozloglašeniji, sa svojim borcima koji su postavljali svoje zastave i ostavljali tragove haosa za sobom na mjestima kao što su Mali, Centralnoafrička Republika, Sudan, Libija i Sirija – da ne spominjemo Ukrajinu, u godinama nakon što je Moskva podstakla i pomogla u ratu koji je počeo u Donbasu 2014. godine.
Ostvario je unosne prihode od poslovnih poduhvata kao što su rudarstvo i trgovina zlatom u Centralnoafričkoj Republici. I generisao je prihode od obezbjeđenja saveznika, kao što je zaštita naftnih i gasnih postrojenja u Siriji u vlasništvu režima.
A ova potonja funkcija služila je kao produžetak ruske spoljne politike, utičući na unutrašnju politiku i šireći domet Moskve, posebno na mjestima gdje bi mogla da bude u konkurenciji sa Sjedinjenim Državama ili Francuskom.
Iz tog razloga, malo stručnjaka vjeruje da će Vagner potpuno nestati; njegovi borci su stekli reputaciju nemilosrdnosti i vještine na ratištu. Baš kao što njene vojne strukture u Ukrajini mogu doći pod direktnu kontrolu Ministarstva odbrane, njeni poslovni poduhvati će verovatno takođe dobiti novi nadzor - vjerovatno ruskih obaviještajnih agencija ili drugih entiteta pod kontrolom države.
Ipak, Vagner bi mogao biti manje moćna sila bez Prigožina. To bi takođe moglo napraviti mjesta za stvaranje druge navodno privatne vojne kompanije koje su osnivane posljednjih godina - a u nekim slučajevima su usko povezane sa državom.
Šta je sa 'generalom Armagedonom'?
Još jedna vodeća ličnost u ovoj šekspirovskoj drami je ruski komandant koji je prošle godine bio zadužen za rat u Ukrajini na nekoliko meseci - general Sergej Surovikin.
Kao što njegov nadimak sugeriše, Surovikin, koji je takođe bio zadužen za vazdušne snage, smatran je nemilosrdnijim komandantom, što je jedan od razloga zašto su njegovo vođstvo zastupali Prigožin, Girkin i drugi.
Ubrzo nakon što je preuzeo komandu nad operacijom u Ukrajini u oktobru, naredio je ruskim snagama da počnu da bombarduju ukrajinsku električnu mrežu i drugu civilnu infrastrukturu u pokušaju da teroriše stanovništvo i natera kijevsku vladu da se pokori.
Vjeruje se da se Prigožin zbližio sa Surovikinom sredinom 2010-ih, kada je Surovikin služio kao glavni komandant ruskih snaga u Siriji.
Vagnerovi vojnici su u to vrijeme bili u Siriji, čuvajući sirijske naftne i gasne objekte.
Surovikin je ipak opstao samo oko dva mjeseca. Putin ga je izbacio iz komande i zamijenio ga je čovjek kome se Prigožin ismijavao: Gerasimov.
Surovikin je imao saveznike u ruskim odbrambenim strukturama na koje se Prigožin oslanjao da bi se pobrinuo da njegove trupe koje se bore kod Bahmuta budu pravilno snabdijevene. Ali Prigožin se u proljeće takođe žalio da ne dobija adekvatnu municiju.
Kada je Prigožin pokrenuo svoju pobunu 23. juna, Surovikin se pojavio u neobičnom video snimku apelujući na Vagnerove trupe da se povuku i ne nastavljaju sa pobunom.
Neki posmatrači su doveli u pitanje autentičnost njegove žalbe, rekavši da se čini da je bila iznuđena. Anonimni američki zvaničnici rekli su da je Surovikin možda unaprijed znao za pobunu.
Nakon što se pobuna završila, Surovikin je nestao iz javnosti, a pročule su se glasine da je bio u pritvoru, da je u kućnom pritvoru ili u zatvoru.
Takođe postoje sumnje da u vojnim ili obaviještajnim strukturama možda postoje drugi koji su znali za Prigožinovu pobunu ili su je podržavali.
Ruski mediji su 22. avgusta izvestili da je Surovikin razrešen komande nad Vazdušno-kosmičkim snagama, ali da je ostavljen "na raspolaganje" Ministarstvu odbrane i verovatno prebačen na neko drugo mjesto u vojsci.
Izvještaji, koji tek treba da budu potvrđeni, nisu ukazivali na to da je uhapšen, otpušten iz vojske ili čak degradiran u činu.
Dan nakon izvještaja o novim odgovornostima Surovikina, Prigožinov avion se srušio.
Bonus video:
