Izgleda kao da Donald Tusk i Jaroslav Kačinjski nemaju ama baš ništa zajedničko i da čak pripadaju potpuno različitim generacijama, mada ih dijeli samo osam godina.
Donald Tusk (66) vođa opozicije nosi bijelu košulju bez kravate sa značkom u obliku bijelo-crvenog srca. Predsjednik liberalno-konzervativne Građanske platforme (PO) na partijskim skupovima djeluje mladalački i dinamično. On govori slobodno i ne boji se polemike. Njegovi skupovi su otvoreni za sve, pa i za političke protivnike koji često postavljaju neugodna pitanja.
Jaroslav Kačinjski (74) šef partije Pravo i pravda (PiS) je sušta suprotnost. Njegove skupove obezbjeđuju stotine policajaca, a pristup imaju samo odabrani funkcioneri i članovi partije. U staromodnom odijelu sa kravatom Kačinjski nerazgovjetno odrađuje svoje govore koji se uglavnom sastoje od upozorenja na Tuska i zle Njemce. I kada čak pri tome pokuša da ispriča neki vic, organizatori najčešće moraju da daju signal da bi se okupljeni nasmijali. Ako su uopšte dozvoljena pitanja, ona su unaprijed pripremljena.
Sličnosti i razlike
Tusk je više puta pozivao Kačinjskog na televizijski duel. To je Kačinjski ignorisao, a kada je konačno državna televizija TVP uspjela da organizuje debatu, Kačinjski je poslao premijera Mateuša Moravjeckog. Kačinjski je dao prednost jednom skupu u unutrašnjosti. Tusk ga je nazvao „kukavcom" jer je izbjegao javnu debati i sud javnosti. Posljednji put su njih dvojica polemisali pred kamerama 2007. i Kačinjski je potučen do nogu.
Teško je povjerovati da su ova dva političara u prošlosti imala dosta toga zajedničkog. Kačinjski je još sedamdesetih godina prošlog vijeka bio angažovan u antikomunističkoj opoziciji kao saradnik Komiteta za zaštitu radnika, a Tusk je kao student istorije u Gdanjsku početkom osamdesetih bio angažovan u sindikatu Solidarnost.
Pad komunizma i nove perspektive
Pad komunizma u Poljskoj 1989. stvorio je nove mogućnosti za oba buduća političara. Tusk je osnovao Liberalno-demokratski kongres (KLD). Neko vrijeme je njegova stranka bila dio demohrišćanske stranke Sporazum centar Jaroslava Kačinjskog, ali su im se putevi uskoro razišli.
Obojica su 2001. osnovali nove partije koje su značajne za Poljsku sve do danas. Jaroslav Kačinjski i njegov brat blizanac Leh osnovali su partiju Pravo i pravda (PiS); Donald Tusk je stvorio Građansku platformu (PO).
Četiri godine kasnije posljednji put su im se ukrstili putevi u svojstvu mogućih saveznika. Poslije parlamentarnih izbora 2005. pregovarali su o zajedničkom formiranju vlade. Liderske ambicije i nepovjerenje su spriječili saradnju.
Od tada se dvojica lidera smjenjuju na vlasti. Kačinjski vlada od 2005. do 2007. Potom vlast preuzima Donald Tusk. Od 2015. opet je na vlasti Kačinjski sa svojom strankom.
Kačinjski optužuje Tuska za smrt svog brata
Politička konkurencija je legitimni dio svake demokratije. Ali ona se u međuvremenu u ovom slučaju pretvorila u lično obojeni međusobni animozitet, koji se povremeno pretvara u mržnju. Smrt poljskog predsjednika Leha Kačinjskog u padu aviona 2010. produbila je neprijateljstvo.
„Ubili ste mi brata", uputio je preživjeli blizanac optužbu na račun Donalda Tuska. Kačinjski čvrsto vjeruje da se radi o ruskom atentatu i optužuje Tuska da je saodgovoran za to. Tusk je na sedamdesetu godišnjicu masakra u Katinskoj šumi sam otputovao u Smolensk, pa je prema tumačenju Kačinskog tako omogućio Rusima da obore avion sa njegovim bratom koji je u posebnoj letjelici pošao istim putem tri dana kasnije. Za te optužbe nema dokaza, avion je pao u gustoj magli.
Antinjemačko raspoloženje
Mržnja i neprijateljstvo veoma su duboki. Kada se Tusk 2017. ponovo kandidovao za mjesto predsjedavajućeg Evropskog savjeta, Kačinjski je učionio sve da spriječi njegov reizbor. U tome nije imao uspjeha. Kačinjski optužuje Tuska da ne zastupa poljske već njemačke interese. A susjednoj Njemačkoj spočitava loše namjere prema Poljskoj. Pritom zaboravlja da se početkom devedesetih lično trudio da stekne naklonost njemačkih demohrišćana. Tadašnji njemački kancelar Helmut Kol je izabrao Tuskovu partiju kao partnera, što je Kačinjski doživio kao poniženje koje dugo nije mogao da zaboravi.
Tusk je oduševljeni Evropljanin, dok Kačinjski odbija jaku Evropsku uniju, pošto u Briselu vidi njemački instrument za prevlast u Evropi. Umjesto toga zalaže se za „Evropu otadžbina", što je povratak idejama osnivača Evropske zajednice kao što su italijanski demohrišćanin Alčide de Gasperi ili njemački demohrišćanin Konrad Adenauer.
„Penzionisani spasitelj nacije"
„Jaroslav Kačinjski je zainteresovan isključivo za vlast", citira novinar Kamil Đubka jednog poslanika vladajuće stranke. „On je emocionalni psihopata. Skoro da se ne brine o svojoj finansijskoj situaciji. On ne razmišlja šta će da ruča, njegova hrana je politika".
Tuska vide sasvim drugačije. Njega je još 2007. kada je došao na vlast, publicista koji piše za nedjeljnik Politika, Vavžinjec Smočinjski nazvao „Donald Merkel". Time je htio da kaže da Tusk kopira opreznu politiku malih koraka tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel. Sam Tusk je svoj stil vladavine označio rečenicom da želi „da u cijevima bude tople vode". Do danas on zastupa tu minimalističku metodu, ali pitanje je da li je ona dovoljna u Evropi poslije ruskog napada na Ukrajinu.
Ove godine Tusk i Kačinjski idu na sve ili ništa. Veliki je ulog. Ako na izborima u nedjelju 15.10. 2023. Tusk izgubi, vjerovatno će se povući da napravi mjesta za mlađe. I karijera Kačinjskog bi u slučaju poraza bila okončana.
„Htio bih da uđem u istoriju kao penzionisani spasitelj nacije", rekao je Kačinjski 1994. Moguće je da se sada to vrijeme približilo više nego što on želi.
Bonus video:
