Virus variole vere u 20. vijeku je odnio 300 miliona života, ali su akcijama vakcinacije veliek boginje iskorijenjene 1979. godine.
Ali, nekoliko stotina uzoraka variole i danas se čuvaju u specijalnim sigurnosnim uslovima u američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) u Atlanti, te u ruskom Državnom centru za virologiju i biotehnologiju (VECTOR) u Koltosovu blizu Novosibirska, piše Jutarnji list.
Iako se očekivalo da će krajem maja na 67. generalnom zasijedanju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) biti donesena konačna odluka o uništenju mikroorganizma koji je u prošlosti bio sinonim za smrt, to se nije dogodilo. Nakon žustre rasprave zaključeno je da treba nastaviti konsultacije o sudbini preostalih ampula variole.
"Kada bi se ta odluka zasnivala na čvrstoj nauci, virus bi bio uništen već prije mnogo godina", rekao je za New Scientist prof Garet Vilijams sa univerziteta Bristol i autor knjige "Angel of Death: The Story of Smallpox” (Anđeo smrti: Istorija velikih boginja).
Ipak, odluka o varioli je manje naučna, a više politička.
Iako saglasni da virus velikih boginja treba uništiti, SAD i Rusija već decenijama tvrde da još nije došlo vrijeme za takav korak. Velike boginje spadaju među najsmrtonosnije bolesti sa kojima se suočilo čovječanstvo, a u prošlosti su ubijale i do 60 odsto zaraženih odraslih te više od 80 odsto zaražene djece. Virus velikih boginja, koji se sa oboljele na zdravu osobu širi kapljičnim putem, napada krvne sudove u koži, ustima i grlu.
"Kada bi se ta odluka zasnivala na čvrstoj nauci, virus bi bio uništen već prije mnogo godina"
Istorijski izvori govore da je ta bolest harala još u 5. vijeku prije nove ere. U doba kad su Španci osvajali Novi svijet, velike su boginje bile jako biološko oružje za pokoravanje moćnih carstava Asteka i Inka, prenosi Jutarnji.
Naprimjer, kada se Hernan Kortes 1519. godine iskrcao na obalu Meksika, predvodio je samo 600 konkvistadora. Ali, na brodu sa njima bila je i roba zaražena variolom pa je buknula epidemija u kojoj je pomrla skoro polovina asteškog stanovništva. Na sličan je način i Fransisko Pizaro pokorio carstvo Inka. Pizaro se 1531. godine iskrcao na obalu Perua sa samo 168 vojnika, ali imao je nevjerovatnu “sreću” jer su boginje već 1526. godine stigle kopnenim putem i usmrtile većinu populacije Inka.
Početkom 18. vijeka velike boginje su bile najsmrtonosnija bolest Starog kontinenta i u prosjeku su godišnje odnosile život 400.000 Evropljana, među kojima i pet vladara.
Među sretnicima koji su preboljeli opaku bolest su američki državnici Džordž vašington i Abraham Linkoln, ali i genijalni austrijski muzičar Volfgang Amadeus Mocart. On se zarazio tokom epidemije 1767. kao 11-godišnji dječak, ali je, srećom, uspio da se izvuče.
Spas od boginja krajem 18. vijeka donio je engleski seoski ljekar Edvard Džener. On je zapazio da žene koje su muzle krave i zarazile se tzv. kravljim boginjama poslije nisu obolijevale od velikih boginja. Taj koncept imunizacije 1796. prvi je put primijenio kod jednog dječaka i tako ga spasio od smrtonosne bolesti. Dženerova metoda otvorila je put vakcinaciji koju je u 20. vijeku lansirala Svjetska zdravstvena organizacija, a zahvaljujući tome, velike boginje su iskorijenjene 1979. godine.
Prethodno je 1972. na području bivše Jugoslavije zabilježena posljednja epidemija velikih boginja, o čemu je snimljen i igrani film “Variola vera” u režiji Gorana Markovića.
"U žarištu variole", Video: YouTube
Podsjetimo, jedan muslimanski hodočasnik sa Kosova vratio se sa hadžiluka u Meki. Kada su se javili prvi simptomi, otišao je u bolnicu u Beogradu gdje ljekari u prvi tren nisu prepoznali variolu. Zdravstvene vlasti su proglasile vanredno stanje i ograničile kretanje na prostoru cijele zemlje, ali se zaraza proširila na 175 ljudi, od kojih je 35 umrlo.
Kada su krajem 1979. godine, kao prva zarazna bolest, iskorijenjene velike boginje, WHO je to trijumfalno proslavio. Ali, ostao je problem sa laboratorijskim uzorcima variole pa su 1983. tadašnji američki predsjednik Ronald Regan i sovjetski vođa Konstantin Černjenko s ciljem održavanja ravnoteže između Istočnog i Zapadnog bloka dogovorili da svaka strana sačuva ampule zloglasnog virusa.
Iako je u međuvremenu nestalo blokova, raspao se i Sovjetski Savez, a WHO uporno zahtijeva da se preostali uzorci zloglasnog virusa unište, ampule sa variolom i dalje se čuvaju. Amerikanci i Rusi to pravdaju opasnošću od bioterorizma. Naime, kada bi se variola koristila kao biološko oružje, posljedice bi mogle da bude katastrofalne jer sve osobe koje su rođene nakon 1981. nisu vakcinisane.
Zagovornici održavanja variole u životu tvrde da čuvanje preostalih zaliha virusa, 451 ampule u Atlanti i 120 u Koltosovu, ima svoje naučno opravdanje jer bi u slučaju epidemije to pomoglo u razvoju nove vakcine. Ali, prof. Vilijams se ne slaže.
U posljednjih 30 godina preostale zalihe virusa malo su doprinijele nauci, tvrdi Vilijams koji je posljednje slučajeve velikih boginja vidio 1977. kada je kao ljekar boravio u zemljama Trećeg svijeta.
"Nadam se da nikad više neću vidjeti nijedan slučaj te bolesti. Virus variole je zao duh kome ne smije biti dozvoljeno da iz boce ponovno pobjegne u naš svijet", rekao je Vilijams.
Neposredno prije nego što je WHO najavio pobjedu nad velikim boginjama, zabilježen je bijeg opasnog virusa iz laboratorije Univerziteta Birmingem.
"Hajde da uništimo virus i završimo s tim. Velike boginje su jedna od najstrašnijih stvari koje možete zamisliti"
Da bi preostale zalihe virusa velikih boginja trebalo da budu uništene, smatra i Donald Henderson, američki epidemiolog koji je vodio WHO globalnu kampanju vakcinacije 1960-ih godina. Henderson je, takođe, na poziv jugoslovenskih vlasti 1972. pomagao u suzbijanju epidemije velikih boginja u Beogradu i na Kosovu.
"Hajde da uništimo virus i završimo s tim. Velike boginje su jedna od najstrašnijih stvari koje možete zamisliti", rekao je nedavno Henderson (85).
Zagovornik uništenja variole je i Ekard Vimer, američki naučnik koji je 2002, na osnovu spoznaja o genomu virusa dječje paralize dostupnih na internetu, kreirao njegovu sintetsku verziju.
Ali, nisu svi naučnici zagovornici uništenja variole. Dr Inger Dejmon, stručnjak za variolu sa CDC-a u Atlanti, koja ima pristup preostalim zalihama, tvrdi da postoje opravdani razlozi za očuvanje strašnog virusa.
"Naša istraživačka agenda sa živim virusom variole nije gotova. Uprkos značajnim naporima, još mnogo posla mora biti obavljeno prije nego što međunarodna zajednica postane sigurna da posjeduje značajnu zaštitu protiv prijetnji velikim boginjama u budućnosti", zaključila je dr Inger Dejmon.
Galerija
Bonus video:
