Francuski dnevni list Le Figaro objavio je ekskluzivni intervju sa sirijskim predsjednikom Bašarom Al-Asadom. Sirijski predsjednik je po ko zna koji put naglasio da Sjedinjene Američke Države i Francuska, novi saveznik Vašingtona nakon odluke britanskog parlamenta da oružane snage Velike Britanije ne učestvuju u agresiji na Siriju, "ne vide što čine i da su odlučili da podrže teroriste i islamske ekstremiste koji su opasnost ne samo za regiju, nego i za cijeli svijet".
Za političare u Vašingtonu je izjavio da im se ne može vjerovati i da 'jedan stav imaju ujutro, a već naveče razmišljaju sasvim suprotno od onoga što su govorili ranije', ali se čudi izjavi ministra unutrašnjih poslova Francuske koji je izjavio "da francuski parlament mora da sačeka odluku američkog Kongresa kako bi odlučio o onome što Francuska treba da preduzme'. Bašar Al-Asad se pita 'polaže li francuski parlament račun vladi u Parizu ili američkom Kongresu i gdje su nestale vrijednosti Francuske revolucije kojima se divi cijeli svijet'.
Na kraju je izjavio 'da francuski narod ne smatra neprijateljskim, ali je politika francuske vlade, koja finansira, naoružava i podržava teroriste, nesumnjivo neprijateljski raspoložena prema sirijskom narodu'.
Oko mogućeg napada na Siriju je rekao 'da je moguće odrediti početak napada i definisati prvih nekoliko sati, ali da u ovom trenutku niko ne može da zna kako će, ako do napada dođe, sve to završiti'.
Za Izrael je rekao da nije jedina zemlja koja je umiješana u eskalaciju sukoba na Bliskom Istoku, nego da stvari treba posmatrati u jednom širem kontekstu. Na pitanje hoće li Izrael biti meta napada u slučaju sirijskog odgovora, Bašar Al-Asad je izjavio 'da nema namjeru u novinama da govori o budućim planovima sirijske vojske'.
- Le Figaro: Gospodine predsjedniče, imate li dokaze da vaša vojska nije koristila hemijsko oružje u napadu 21. avgusta u predgrađu Damaska u kojem je poginulo preko 1000 ljudi, kao što vas optužuju Barak Obama i Fransoa Oland?
Prije svega, za takvu optužbu se moraju pružiti dokazi koji će dokazati tu tvrdnju. Tražili smo od njih da predoče samo mali dio dokaza koje imaju i nisu bili u stanju to da učine. Obzirom da se njihova spoljnja politika treba prilagoditi interesima američkog naroda, mi smo ih pozvali da to učine radi svog javnog mnjenja i da makar zbog toga potkrijepe dokazima svoje optužbe. Opet to nisu učinili. Drugo; gdje je logika da mi počinimo takav napad? Dvije i po godine nakon izbijanja krize sa sigurnošću vam mogu reći da je situacija na terenu puno bolja nego što je bila prije godinu dana. Kako neko može i da pomisli da vojska koja čini značajne napretke na terenu koristeći konvencionalno naoružanje odjednom počinje koristiti oružje za masovno uništenje?
Ja ne potvrđujem, niti negiram, da posjedujemo takvo oružje i to nije tema ove rasprave. Međutim, vojska koja ima takvo oružje i odluči da ga koristi, je li normalno i pomisliti da će ga koristiti u područjima gdje se nalaze njene sopstvene jedinice? Gdje je tu logika? Osim toga, kako je moguće da u napadu hemijskim oružjem u gusto naseljenom predgrađu nije poginulo barem desetak hiljada ljudi?
- Jesu li i vojnici sirijske vojske bili žrtve u napadu tim oružjem?
Jesu. U području Baharia u predgrađu Damaska, a inspektori Ujedinjenih nacija su se sreli s njima u bolnici.
- Pojedini tvrde da vaša vojska ostavaruje napredak na terenu, ali drugi tvrde da pobunjenici napreduju i da ste ih zbog toga htjeli uništiti ovim oružjem?
Sporna područja su stambene četvrti. Upotreba hemijskog oružja u tim područjima bi prouzrokovala smrt destina hiljada ljudi. Sve optužbe se temelje na neprovjerenim tvrdnjama koje su teroristi potkrijepili slikama i video-zapisima objavljenim na internetu.
- Amerikanci su izjavili da su presreli telefonski razgovor između državnih zvaničnika i oficira u vojsci koji daju komandu za korištenje hemijskog oružja ?
Kada bi Amerikanci, Francuzi i Britanci imali i jednu trunku dokaza, oni bi ih pokazali prvog dana. Ne želimo da se upuštamo u demantovanje i osporavanje glasina i sumnjivih navoda. Mi i dalje tvrdimo: ako imaju bilo što od dokaza za svoje optužbe, neka to onda i pokažu.
- Je li moguće da je neko iz užeg kruga ili službenika u sirijskoj vojsci donio odluku bez vašeg znanja?
Bez obzira da li mi imamo ili ne takvo oružje, sve zemlje u svijetu imaju pravilo da je odluka oko njegovog korištenja centralizovana i to su povjerljive vojne informacije.
- Predsjednik Obama je odložio vojni udar na Siriju. Kako to objašnjavate?
Neki su Obaminu odluku da povuče ili odloži odluku o udaru na nekoliko dana ili sedmica, jer to vodi u rat sa Sirijom, vidjeli kao znak slabosti, a drugi su to vidjeli kao odluku snažnog vođe moćne zemlje.
Iz moje perspektive, snaga je u vašoj sposobnosti da spriječite ratove, a ne da u njih ulazite. Snaga je i sposobnost da ustanete i priznate svoje greške. Da je Obama jak državnik, on bi ustao i rekao da nema dokaza da je sirijska vlada koristila hemijsko oružje. On bi ustao i rekao da je najbolji put ka rješenju da se sačekaju rezultati istrage UN-a i da se radi preko Savjeta bezbjednosti UN. Međutim, kako vidim, on je slab jer je podlegao pritisku manjih grupa u zemlji i prijeti vojnom akcijom. Kao što sam rekao: jaki lideri su oni koji su znali da spriječe ratove, a ne oni koji ih potpiruju.
- Šta mislite o članovima Kongresa čiji će glasovi odlučiti hoće li ili neće biti vojne akcije?
Prije nego što glasaju trebali bi sebi da postave pitanje: 'Koji su prethodni ratovi koristili Americi ili čak Evropi?'. Šta je svijet postigao ratom u Libiji i širenjem terorizma sa svim posljedicama? Šta je svijet postigao ratom u Iraku i drugim mjestima? Što će svijet postići time što podržava terorizam u Siriji?
Članovima Kongresa je povjerena dužnost da štite interese zemlje onako kako najbolje znaju. Prije nego što budu glasali, oni moraju preispitati odluku u interesu vlastite zemlje. U interesu SAD-a nije da produži nestabilnost i ojača ekstremizam na Bliskom istoku. Americi nije u interesu da širi ratove u svijetu koje je započeo Džordž Buš.
Kada bi razmišljali logično i u interesu svoje zemlje, znali bi da nema nikakve koristi od tih ratova. Međutim, mnogi od njih u političkom odlučivanju nisu savladali vještinu logike.
- Ako do njih dođe, kako ćete reagovati na napade?
Ako razmišljamo o Bliskom Istoku kao buretu baruta koje je blizu požara koji dolazi sve bliže, onda postaje jasno da problem nije u sirijskom odgovoru na napad, nego ono što će se dogoditi nakon prvog udara. Kreatori ovog rata mogu definisati samo prvi napad. Drugim riječima, oni mogu da odrede šta će da učine, ali nakon toga je nemoguće predvidjeti što će uslijediti. Nakon što situacija eksplodira i svako izgubi kontrolu, niko ne može da odredi krajnji ishod. Međutim ono što je sigurno je širenje haosa, ratova i ekstremizma u svim njegovim oblicima i to svuda, ne samo unutar Sirije.
- Postoji li opasnost da se sve pretvori u regionalni sukob?
Naravno. To je prvi i najveći rizik. Ovdje više nije riječ samo o Siriji, već o cijeloj regiji koja je povezana; društveno, politički i vojno. Rezultat toga je da je ovo izazov za regiju, a ne samo Siriju.
- Je li moguće da će Izrael biti jedan od vaših ciljeva ?
Ne očekujete valjda da ću ovdje javno objaviti kako ćemo reagovati?! Nije realno da objavljujemo naše planove, ali kao što sam rekao, postoje mnogi igrači koji su uključeni u sve ovo i ograničiti razgovor na samo jednog od njih umanjuje značaj onoga što će uslijediti.
- Šta kažete za Jordan? Poznato je da pobunjenici tamo završavaju vojnu obuku?
Naša politika je uvijek bila da našim problemima ne opterećujemo susjedne zemlje. Znamo za hiljade terorista koji su u Siriju ušli preko Jordana i Jordan je najavio da neće služiti kao poligon za vojnu kampanju protiv Sirije. Međutim, ako u Siriji ne uspijemo u borbi protiv terorizma, možemo samo očekivati da će se sve ovo proširiti na druge zemlje. To znači da će u regionu doći do haosa i širenja ekstremizma.
- Upozoravate li time Jordan i Tursku?
Rekli smo im to ranije i saopštili i direktni i indirektno. Vjerujem da je Jordan, uprkos pritisku koji se vrši na tu zemlju, potpuno svjestan situacije i da na ovaj način samo podržava terorizam. Što se tiče Erdogana, mislim da on nema pojma o tome šta radi. Naš prioritet je borba protiv terorizma u Siriji.
- Kako će vaši saveznici - Hezbolah i Iran - odgovoriti na napad? Ukoliko do napada dođe, računate li na njihovu podršku?
Ne želim da govorim u njihovo ime. Njihovi stavovi su više nego jasni. Svi smo svjesni da je ovo regionalni problem i u toj situaciji je nemoguće odvojiti interese Sirije, Irana, Hezbolaha i ostalih zemalja koje nas podržavaju.
Danas, stabilnost u regiji zavisi od situacije u Siriji i Rusija je toga u potpunosti svjesna. Rusija ne brani predsjednika, ni Siriju, nego brani stabilnost regije. Procjenjivati situaciju kroz prizmu sirijsko-iranskog saveza je naivno i pojednostavljeno. Riječ je o situaciji koja ima daleko veći značaj.
- Jesu li Rusi pokušali uvjeriti Amerikance da ne pokrenu napad?
Ne vjerujem da bilo ko može vjerovati Amerikancima i ne vjerujem da postoji zemlja u svijetu koja može da garantuje šta će Amerikanci preduzeti u nekoj zemlji u svijetu. Besmisleno je onda tražiti da ih bilo ko u bilo šta uvjerava. Amerikanci ujutro imaju jedan stav, a naveče sasvim suprotan. Sve dok SAD ne poštuju ili ne žele da slušaju UN, ne možemo biti sigurni ni u šta.
- Kako se može zaustaviti rat? Kriza u Siriji traje više od dvije i po godine i vi ste predložili Vladu nacionalnog jedinstva. Međunarodna zajednica je predložila "Ženevu II". Kako se može zaustaviti krvoproliće u Siriji?
Rješenje na početku je bilo drugačije nego što je to danas. Od samog početka sam govorio da se rješenje može postići kroz dijalog koji će dovesti do političkih promjena. Današnja situacija je drugačija. Mi se danas borimo protiv terorista. Čak 80-90% pobunjenika je povezano s Al Kaidom i oni nisu zainteresovani za političke reforme ili reforme zakona. Jedini način rješenja tog problema je da ih porazimo. Tek onda možemo da govorimo o političkim promjenama. Dakle, odgovor na vaše pitanje je da rješenje leži u zaustavljanju dolaska terorista u Siriju. Treba im presjeći finansijsku, vojnu i svaku drugu podršku koju dobijaju.
- Ko ih podržava?
Prvenstveno Saudijska Arabija, a slijede Turska i Jordan koji šalju strane plaćenike u Siriju, kao i Francuska, Amerika i Velika Britanija.
- Imate li dokaze da Francuska podržava teroriste?
Očigledan je primjer francuski politički stav i provokativna uloga koju ima Francuska, jednako kao i Katar i druge zemlje.
- Gospodine predsjedniče, jeste li spremni da pozovete opoziciju da dođe u Siriju i da im garantujete sigurnost, kako bi se do rješenja došlo mirnim putem?
U januaru ove godine smo pokrenuli inicijativu koja bi ih zadovoljila da bi se učinili pomaci u nalaženju političkog rješenja. Međutim, tome su se usprotivili Katar, Francuska i još neke zemlje. To dakle nije sirijska opozicija, jer slijedi komande svojih gospodara koji su im zabranili da učestvuju u toj inicijativi. Ta je 'opozicija' od samog početka kreirana u inostranstvu i nema podršku domaćeg stanovništva. I pored svega toga, mi smo ih pozvali, ali se oni nisu odazvali.
- Kako objašnjavate stav Francuske prema vama? Nekada ste bili prijatelj sa Sarkozijem i imali prijateljski odnos s Francuskom koju ste posjetili nekoliko puta. Kako objašnjavate ovaj zaokret?
To nije bio prijateljski odnos. Bilo je jasno od samog početka da se Francuska, na zahtjev Amerikanaca, pokušavala uplitati u sirijsku politiku. Čak i pozitivni pomak prema Siriji 2008. se dogodio zbog katarskog utjicaja. Potom je došlo do zaokreta 2011. Francuska politika prema Siriji u potpunosti je u skladu s američkim i katarskim željama.
- U Francuskoj se već vodi velika debata i mnogi vjeruju da je Oland otišao predaleko. Koja je vaša poruka francuskim parlamentarcima prije glasanja o napadu na Siriju?
Prije nekoliko dana je francuski ministar unutrašnjih poslova izjavio da "francusko učešće zavisi od američkog Kongresa" i nije pominjao francuski parlament. Dozvolite mi onda da ja Vama postavim pitanje. Za koga radi francuska vlada? Polaže li ona račune francuskom parlamentu ili američkom Kongresu? Od 2003. i invazije na Irak, kao i u svim slučajevima ranije, Francuska je izdala svoju nezavisnost i postala dio američke vanjske politike. To vrijedi i za Širaka nakon rata u Iraku, Sarkozija, a danas za Olanda.
Dakle,stvarno se pitam hoće li francuski parlament Francuskoj vratiti nezavisnot i hoće li odluka biti francuska? Nadajmo se da će biti tako. Ako žele da rade u interesu Francuske, kako to da predstavnici francuskog naroda staju na stranu ekstremizma i terorizma? Hoće li i oni podržavati one koji su počinili napad 11. septembra u Njujorku, ili možda one koji su izveli bombaški napad na podzemnu željeznicu u Španiji? Hoće li predstavnici francuskog naroda dati podršku onima koji su ubijali nevine ljude u Francuskoj?
Kako je to moguće da su protiv pojedinaca poput Mohameda Mera u Francuskoj, a podržavaju njegove saborce u Siriji? Kako to da se Francuzi bore protiv terorizma u Maliju a podržavaju ga u Siriji? Hoće li Francuska usvojiti američki model i dvostruke standarde? Kako će parlamentarci uvjeriti francusku javnost da je njihova zemlja sekularna, a u isto vrijeme podržava ekstremizam i sektaštvo u ostalim djelovima svijeta? Kako se mogu u Francuskoj zalagati za demokratiju, a zemlja koja je njihov najveći saveznik je Saudijska Arabija koja još živi u srednjem vijeku?
Moja poruka francuskim parlamentaracima je: vratite se načelima Francuske revolucije na koju je cijeli svijet ponosan: 'Sloboda – Pravda - Jednakost'.
- Naveli ste francuske nacionalne interese, a šta će se dogoditi ako Francuska bude učestvovala na bojnom polju u Siriji?
Ja ne znam šta su vaši interesi i sve će zavisiti od posljedica rata. Francuska će svakako mnogo izgubiti. Riječ je o mržnji i preziru prema francuskoj politici i to će neizbježno uticati na francuske interese u regiji. Osim toga, za razliku od prethodnih vremena, važne zemlje u regiji su počele da gledaju dalje od Evrope; prema Istoku i novim savezništvima gdje između zemalja postoji međusobno poštovanje.
- Vi pozivate na racionalnost i razum?
Na racionalnost i etiku.
- Planirate li da se kandidujete i na sljedećim predsjedničkim izborima?
Kada za to dođe vrijeme to će zavisiti od volje sirijskog naroda. Ako budem osjetio da postoji jaka želja da se uključim, ja ću to učiniti i neću oklijevati, ali i obrnuto. Možda nemamo tačne procjene u ovom trenutku, ali imamo jake pokazatelje. Kada se protiv vas bore teroristi iz više od 80 zemalja koje podržava zapad i neke arapske zemlje ne bi mogli da opstanete da vas vaš narod ne prihvata. Sirija je uspjela da se odupre dvije i po godine i to je najveći pokazatelj jake podrške u narodu.
- Koliko ste još spremni da se borite?
Imamo dvije mogućnosti - ili ćemo braniti našu zemlju od terorizma ili ćemo se predati. Istorija na ovim prostorima još nije upoznala predaju, a vidjela je mnoge ratove. Ovdje se niko nije, niti će se ikada predati.
- Ko će se boriti i žrtvovati svoj život za Siriju?
Kad je u pitanju patriotizam, svi ćemo stati u odbranu naše zemlje, bilo da je riječ o građaninu ili predsjedniku. Ovdje se ne govori o pojedincu, nego o cijelom narodu.
Hoćete li vi preuzeti odgovornost za greške koje su počinjene, uključujući i one od strane vojske i snaga sigurnosti? Hoćete li priznati da su neke greške ipak počinjene?
Svako ljudsko biće koje radi pravi i greške. Onaj koji ne griješi - ili nije ljudsko biće, ili ništa ne radi. Ja sam ljudsko biće i ja radim. Međutim, kada želite da procijenite svoje greške morate uzeti u obzir i događaje koji su se desili prije i tek onda govoriti o učincima svojih odluka. Mi smo trenutno u samom srcu bitke, a kad se to završi, možemo da procijenjujemo rezultate i da utvrdimo da li smo bili u pravu ili ne oko pojedinih pitanja.
- Jeste li sigurni u pobjedu u ovoj borbi?
Istorija našega kraja nas uči da kad se naši ljudi brane, neminovno pobjeđuju. Ovo nije rat protiv predsjednika ili vlade. Ovo je rat protiv cijele jedne zemlje i mi ćemo biti pobjednici.
- Vaša vojska je izgubila kontrolu nad određenim područjima na sjeveru, istoku i jugu. Vjerujete li da možete povratiti ta područja?
Problem nije u teritoriji koja je pod našom ili kontrolom militanata i nema područja u koje vojska nije ušla, ako je bila odlučila da uđe. Već sam rekao, da je najveći problem kontinuirani dolazak terorista preko granice i ono što čine na područjima na koja su se ubacili.
- Vaš bivši prijatelj, rekao mi je prije nekoliko dana da ne može da shvati što je u glavi Bašara Al-Asada i kako je moguće da čini takvo nasilje u svojoj zemlji.
Postoji analogija koja to može da pojasni. Francuska je dozvolila da se ubijaju teroristi koji prijete francuskim građanima? Kakav je bio odgovor Britanije u nemirima prošle godine? Zašto je vojska bila razmještena u Los Anđelesu u devedesetima? Zašto je drugim zemljama dopušteno da se bore protiv terorizma, a Siriji ne? Zašto je Mohamedu Merau zabranjeno da ostane da živi u Francuskoj i da ubija civile, a teroristima u Siriji mora da bude dopušteno da žive i ubijaju nevine ljude?
- Gospodine predsjedniče, kako je vaša svakodnevica promijenila od početka krize? Neki sugerišu da nakon dvije i po godine Bašar Al-Asad vodi zemlju kao da je u miru.
To je ono što sam rekao ranije. Zapad tvrdi da je protiv mene i sirijski narod. Ali, ako sam sam, kako sam mogao da vodim ovu zemlju? Sve to nema nikakve logike. Ja mogu da nastavim da vodim zemlju samo zbog javne podrške i snage sirijske države. Nažalost, na zapadu ne vidite ovu stvarnost objektivno.
- Kada je vaš otac preminuo posjetili ste Francusku i primio vas je predsjednik Širak. Svi su u vama gledali mladog i obećavajućeg uspješnog predsjednika. Danas, nakon krize, ova se slika promijenila. Koliko ste se vi kao osoba promijenili?
Ovo je zahtjevno pitanje. Da li je prirodno da se osoba promijeni? Mediji mogu manipulisati i stvoriti sliku o svakome, ali stvarnost ostaje stvarnost. Ja pripadam sirijskom narodu i braniću njegove interese i nezavisnost i neću podleći spoljnjem pritisku. Sarađivaću s drugima u interesu moje zemlje. To je ono što nikada nisu uspjeli da razumiju. Oni su pretpostavili da će lako uticati na mladog predsjednika i da sam zbog toga što sam studirao na zapadu izgubio izvornu kulturu. To je naivan i plitak stav. Ja se nisam promijenio. Oni su ti koji su me u samom početku željeli vidjeti u drugačijem svjetlu. Moraju da prihvate sliku sirijskog predsjednika koji brani nezavisnost svoje zemlje.
Svi oni koji podržavaju teroriste, finansijski ili vojno, su neprijatelji sirijskog naroda. Svako ko olakšava ubijanje sirijskog vojnika ili radi protiv interesa Sirije i njenog naroda je neprijatelj Sirije. Ja ne mislim na francuski narod, jer vjerujem da francuska vlada radi protiv interesa i volje svog naroda. Francuski narod nije naš neprijatelj, ali politika francuske vlade šteti sirijskom narodu. Politika francuske vlade je neprijateljska prema sirijskom narodu. U ovim okolnostima možemo reći da je francuska vlada neprijateljski raspoložena prema Siriji. To neprijateljstvo se može završiti kada se francuska vlada odrekne dijela svoje sadašnje spoljnje politike
Galerija
Bonus video:
