Uspon Kine i Indije je već odavno kliše, a mnogi zaboravljaju na druge sile u usponu koje su uprkos ili možda čak zahvaljujući krizi uspjele da se nametnu kao igrači na koje treba računati u budućnosti.
Južna Koreja
„Uvjeren sam da kriza može unaprijediti naš san da postanemo napredna prvoklasna zemlja“, kazao je predsjednik Li Mjung Bak grupi poslovnih lidera 2009. Kako bi ostvarila ovaj cilj, Južna Koreja je pojačala državni budžet za istraživanje i razvoj sa 3,4 – i toliki među najvećim na svijetu – na pet procenata.
Naglasak na inovaciji, kombinovan sa velikodušnim dotacijama, da ne pominjemo politiku držanja nacionalne valute niskom kako bi se podstakao izvoz, pomogli su južnokorejskim industrijskim gigantima poput Samsunga, Kie i Hjundaija da zgrabe veliki dio globalnog tržišta. Južna Koreja je bila prva bogata zemlja koja je izašla iz recesije 2009, a zarada po domaćinstvu raste u posljednjih 11 kvartala.
Kreditni rejting zemlje je povećan u septembru, učvšćujući njen status raja za investitore. Južna Koreja se i dalje suočava sa ekonomskim izazovima – domaća potrošnja je slaba a korejska domaćinstva su među najzaduženijim na svijetu – ali kada se globalna trgovina jednom oporavi, očekujte da korejski talas zapljusne i vašu obalu.
Poljska
Poljska je dugo smatrana jednom od najmanje perspektivnih novih kapitalističkih država Istočne Evrope, zaostajući za tigrovima poput Češke Republike i Slovenije. Međutim, loše godine za Evropu bile su dobre za Poljake.
Ekonomija zemlje je porasla 15,8 procenata u periodu između 2008. i 2011, dok je ukupna ekonomija Evropske unije posrnula za pola procenta. Tokom 2009, najteže godine krize, Poljska je bila jedina ekonomija u EU koja se nije grčila. Analitičari smatraju da su za poljsko čudo zaslužne inteligentne monetarne i fiskalne politike i relativno mala zaduženost, zajedno sa velikim tržištem domaćih potrošača što je značilo da su poljske kompanije manje ovisne od izvoza u odnosu na svoje susjede.
Poljaci se jednostavno više trude od ostalih Evropljana, radeći više oko 500 sati godišnje nego Njemci uprkos tome što zarađuju tek petinu njihovih plata. Problemi kontinenta možda ipak sustižu poljskog tigra: Poljska je nedavno morala da revidira svoje projekcije rasta za 2013. sa 2,9 na 2,2 odsto.
Kanada
Ove godine 1. jula – na Dan Kanade – postalo je i zvanično: Prosječni Kanađanin je prvi put bogatiji nego prosječni Amerikanac. Prije dvije decenije, kada je Kanada bila opterećena velikim dugom i sporim rastom, ovo bi izgledalo kao nevjerovatan scenario.
Međutim, vlada je smanjila potrošnju i deficit tokom 90-ih, što joj je omogućilo da se osloni na fiskalne olakšiće i stimuliše potrošnju kada se recesija dogodila 2008. U isto vrijeme ona se „opirala paničnim pozivima na deregulaciju“ finansijskog sektora, kako je to kazao premijer Pol Martin, forsirajući banke da izbjegavaju mnoge od rizičnih praksi koje su ugrozile finansijske institucije u drugim djelovima svijeta, dok je vlada nastavila da investira u infrastrukturu.
Zarada Kanađana se povećala za oko 15 procenata tokom proteklih 10 godina, a tri od 10 najudobnijih gradova na svijetu, prema „Ekonomistu“, nalazi se u Kanadi. Međutim, nije sve sjajno ni na sjeveru: Ekonomski rast Kanade opasno zavisi od izvoza nafte; Sjedinjene Države dobijaju 22 odsto nafte od sjevernog susjeda. A strategija koja je pomogla da se ublaži udarac recesije dovela je do eksplozije cijena nekretnina, a mnogi investitori strahuju da bi se mogla pretvoriti u mjehur.
Švedska
Švedska je doživjela sopstveno finansijsko urušavanje 1992, kada je tržište nekretnina kolabriralo i kada je vlada bila primorana da preuzme nekoliko banaka, stoga je ova zemlja bila spremna kada se dogodila aktuelna kriza.
Švedska je smanjila poznato visoke poreze korporacijama i pojedincima, mada su i dalje među najvećim na svijetu, dok je zadržala visoki stepen potrošnje na obrazovanje i zdravstvenu njegu. Vlada je uspjela da održi niskim državni dug – oko 38 procenata BDP u poređenju sa 80 procenata u navodno štedljivoj Njemačkoj – i pokazala se istrajnom u odluci da ne prihvati euro, što joj je omogućilo da kontroliše svoju valutu.
Švedska je 2011. bila druga najbrže rastuća ekonomija u Evropi (nakon malene Estonije), a kruna je konstantno rasla u odnosu na euro. Švedska je i dalje ranjiva u odnosu na izvoz Evropi i nezaposlenost je sve veća. Međutim, budući da su vladine finansije u redu ona se sa olujom izborila bolje nego većina.
Indonezija
Indonežani su poznati kao samouvjereni. Osamdeset procenata vjeruje da njihova zemlja ima kapacitet da postane globalna supersila, a nedavno su pretekli Indijce kao najoptimističniji potrošači na svijetu. Oni su zaradili pravo da budu nadmeni. Indonezija je zadržala godišnje stope rasta od preko 4,5 odsto tokom recesije a prošle godine je imala drugu najveću stopu rasta u G-20 (poslije Kine).
Dio tog rasta zavisi od proizvoda poput uglja, palminog ulja, lima, ali Indonezija takođe ima velike rastuće tržište potrošača srednje klase – prodaja automobila je porasla za 15 procenata prošle godine.
Multinacionalne kompanije su to primijetile, uključujući i proizvođača automobila Nisan, koji troši skoro 400 miliona dolara kako bi udvostručio proizvodnju u Indoneziji. Strane investicije predstavljaju skoro trećinu nacionalnog BDP u drugom kvartalu 2012.
Sa četvrtom po veličini populacijom na svijetu, skoro 250 miliona ljudi, Indonezija uživa u nekoj vrsti demografske dividende – visok odnos radnosposobnih odraslih u odnosu na one koji zavise od njih – što je izazvalo eksplozivni rast Kine i Indije u protekloj deceniji.
Turska
O nedavnom usponu Turske generalno se izvještava kao o političkom fenomenu, međutim, prava priča je zapravo u ekonomiji te zemlje. Tokom protekle decenije, Turska, sa relativnom malom izloženošću evropskoj finansijskoj krizi, uspjela je skoro da utrostruči svoj BDP i prihod po glavi stanovnika. Turska je sada najveći proizvođač automobila, u njoj se nalaze fabrike Honda, Hjundai, Reno, Tojota i Ford, kao i vodeće farmaceutske kompanije.
Veći dio zasluga ide vladi premijera Redžepa Tajipa Erdogana, koja je liberalizovala investiciona pravila i uvela strože regulative za borbu protiv korupcije od kako je došla na vlast 2003.
Turska je takođe povratila istorijsku ulogu mosta između Evrope i Bliskog istoka: Njen najveći trgovinski partner je Njemačka, ali su Egipat, Iran, Irak i Saudijska Arabija sve važniji za ovu zemlju. Analitičari upozoravaju da Turska mora da se pozabavi visokim stopama inflacije i privuče više direktnih investicija a višegodišnji napori da uđe u Evropsku uniju izgleda da su dospjeli u ćorsokak. Međutim, za Turke u usponu možda i nije tako loše da se drže izvan stagnirajuće Evrope.
Meksiko
Meksiko je možda iznenađujuć izbor na listi priča o uspjehu, imajući u vidu užasno narkonasilje u kojem je stradalo više od 50 000 ljudi u proteklih šest godina, međutim, ono što privlači manje pažnje u toj zemlji jeste ekonomski bum.
Rast u ovoj zemlji je premašio čak i onaj mnogo hvaljeni u Brazilu prošle godine. Više od 700 000 novih radnih mjesta je 2010. stvoreno u Meksiku dok su fabrike izvozile rekordne količine kućnih aparata, prijeteći da otmu Kini dio američkog tržišta. Inflacija i stepen dugovanja su relativno niski i prvi put u posljednjih nekoliko godina, imigracija u Sjedinjene Države je pala na nulu 2012, i čak bi mogla da krene u obrnutom smjeru.
Američki političari se i dalje uglavnom fokusiraju na Meksiko kao na izvor droge i imigranata, ali budući da Meksiko pretenduje da smijeni Kinu kao drugi po veličini trgovinski partner SAD, poslije Kanade, možda je vrijeme da SAD počnu da razmišljaju o svom južnom susjedu kao o izvoru klijenata i radnih mjesta.
Prevela: Nada Bogetić
Galerija
Bonus video:
