Roditelji Um Jaser i Taiser su samo jedni od najmanje desetak porodica iz malog mjesta poreda Alepa čiji se sinovi bore na suprotnim stranama.
Um Jaser majka nosi cvijetnu maramu na glavi. Niz njeno lice suze liju bez prestanka. Ništa ne može da ublaži bol majke čiji se sinovi bore na suprotnim stranama brutalnog sukoba.
"Jedan naš sin je u redovnoj, Bašar al-Asadovoj vojsci, dok je drugi u Sirijskoj slobodnoj vojsci", objašnjava njen suprug Taiser, dok pokušava da sakrije svoju tugu.
Njih dvoje su sina Muhameda (26) posljednji put vidjeli prije oko 16 mjeseci kada je počeo vojnu službu. Mladić je najprije regrutovan u južni grad Daraa, kolijevku prošlogodišnjeg ustanka protiv režima predsjednika Bašara Al Asada.
Vojska je, kaže Taiser, građanska dužnost, i svi članovi njegove porodice uvijek su državi služili sa ponosom. Ali sada su, kaže, okolnosti drugačije - režim okreće oružje na sopstveni narod umjesto na spoljne neprijatelje.
Vojska je, kaže Taiser, građanska dužnost, i svi članovi njegove porodice uvijek su državi služili sa ponosom. Ali sada su, kaže, okolnosti drugačije - režim okreće oružje na sopstveni narod umjesto na spoljne neprijatelje
"Muhamed je bio primoran da se priključi vojsci. Na putevima je stotine punktova i neko bi mu već oduzeo lična dokumenta".
Za vrijeme njegovog odustva, Muhameda, koji je studirao arapski jezik i književnost, je ostavila i žena, ali on još ništa ne zna o tome. Ona je bila očajna nakon stresa pretprljenog zbog pobačaja i otišla je kod svojih rođaka.
U Siriji, vojni rok traje 18 mjeseci. No, od početka sukoba i nakon antirežimskih demonstracija prošle godine, mnogi vojnici su u obavezi da produže služenje vojnog roka.
Telefonske mreže u selu sjeverno od Alepa su često u prekidu, pa Um Jaser i Taiser ne mogu često da čuju šta se dešava sa njihovim sinom Muhamedom.
Osim toga, stalno je prisutan i strah od prisluškivanja, a i kada se čuju, razgovor je teško voditi između suza. Taiser podsjeća na posljednji razgovor njegove supruge i sina.
"Jedva da su uspjeli da razmijene koju riječ od plača. Osim toga, on nije u prilici mnogo toga da mi kaže jer se razgovori prisluškuju".
Taj razgovor je vođen prije više od šest sedmica.
Um Jaser zamišljeno sjedi u maslinjaku. Najgori scenariji prolaze pred njenim zelenim očima...
Ta žena strahuje i za drugog sina, 23-godišnjeg Anisa, koje se prije tri mejseca priključio Sirijskoj slobodnoj vojsci, koja želi da svrgne Asadov režim.
"Teško nam je. Ne znam ko će preživjeti, ko će umrijeti. Kad će ovaj rat biti završen. Stvarno se bojim da će moji sinovi biti ubijeni".
Taiser kaže da je Anisova odluka da se priključi pobunjeničkoj vojsci logična.
"Kad je odlučio da ide u vojsku, samo je rekao - hajde da branimo našu zemlju i čast prije nego dođu do nas", priča njegov otac.
Um Jaser i Taiser nisu sami u svojoj žalosti. U njihovom malom gradu gdje živi samo nekoliko hiljada ljudi, najmanje deset porodica dijeli sličan teret.
Vojnici Sirijske slobodne vojske uglavnom čine sve da oslobode svoju braću koja se bore na strani režima.
Vojnici Sirijske slobodne vojske uglavnom čine sve da oslobode svoju braću koja se bore na strani režima
"Teško je, policija vam je uvijek za leđima", kaže on.
Pored dva sina koji su u vojsci, Um Jaser i Taiser imaju još četiri sina, koji su radili u Alepu, i dvije kćerke. Taiser se ne usuđuje da ide prema gradu, kako bi nabavio namirnice ili potrepštine za održavanje male bašte u koju su zasadili povrće. Boji se kontrola na punktovima i mogućnosti da bude ubijen zbog veza sa Sirijskom slobodnom vojskom.
Ipak, on ustaje i filozofski kaže: "Svako od nas se, bez obzira na čijoj se strani bori, na kraju bori za našu domovinu".
Njegova žena Um Jaser utjehu nalazi u molitvi: "Oni su božjim rukama".
Galerija
Bonus video:
