Tokom 15 godina, Ola Abas je saopštavala vijesti na sirijskoj državnoj televiziji i radiju. Nakon što je mjesece provodila objavljujući laži predsjednika Bašara Asada i izvrćući istinu o ustanku, konačno je postala prva medijska ličnost koja je prebjegla.
Sada sebe smatra misionarkom u potrazi za istinom. Oko sedam sati popodne 11. jula, Ola Abas je uzela laptop u svom stanu na jugoistoku Damaska i skupila hrabrost. Onda je, kako se navodi u članku nedjeljnika „Špigl“, sažela bijes koji se prikupljao mjesecima u 187 riječi koje su joj promijenile život.
Oko deset sati uveče, kliknula je „send“ i objavila poruku na Fejsbuku. U njoj ona objašnjava da je sada na strani sirijskih pobunjeniuka i da više ne podržava predsjednika Bašara Asada. Sljedećeg dana je prebjegla u Bejrut, a nedjelju dana kasnije u Pariz. Od tada se sve promijenilo.
Abasova, 38, je bila lice i glas režima. Posljednjih godinu dana provela je govoreći Sirijcima da nema ustanka, da su pobunjenici tek naoružani teroristi odlučni da izazovu haos, da postoji izraelsko-saudijska-zapadnjačka zavjera protiv njene zemlje, i da je Asad zaštitnik suvereniteta države.
Sve to je pred kamerama saopštavala svojim sunarodnicima. Međutim, danas ona kaže da nikada to nije mislila. Njeno bjekstvo predstavlja novi udarac za režim. Staloženi promukli glas koji su slušaoci vremenom zavoljeli i koji se više ne može čuti na radiju pripada ovoj alavitkinji koja je tokom života imala brojne koristi od Asadovog režima – a koja sada pruža uvid u načine na koje funkcioniše sirijska propagandna mašinerija.
Primorana da laže
Abasova se sa novinarom „Špigla“ srela u skromnoj sobi u južnom dijelu Pariza. U prostoriji od desetak kvadratnih metara nalazi se sto, krevet i tri stolice pozajmljene od susjeda i polica sa knjigama na engleskom jeziku koje ne može da čita.
Ona pažljivo bira riječi, naglašavajući rečenice koje smatra važnim dramatičnom gestikulacijom, ne ostavljajući prostora za raspravu. Zadržala je mentalitet spikerke. Međutim, sadržaj je sada potpuno drugačiji. Bašar Asad je kriminalac, kaže Abasova, čudovište koje kolje svoj narod.
Ona državne medije opisuje kao poslušne agente. Ne dozvoljava nijedan pokušaj da je neko prekine podižući prst, dok jednu za drugom puši cigarete koje sama smotala. Kaže da je odlučila da će biti protiv režima tokom prvih mjeseci pobune, naročito nakon što su vladine snage otvorile vatru na mirne demonstrante. Ali je ćutala iz straha.
Kaže da je često plačući odlazila na posao. „Činjenica da ću svakog dana morati da čitam Abasove poruke skoro mi je slomila srce“, kaže Abasova. Kao i Asad i ona je pripadnica manjinske vjerske zajednice alavita i samim tim dio sirijske elite. Njeni roditelji su bili pisci, a njena majka predsjednica Arapskog udruženja pisaca i žestoki je pristalica Asada.
Vjerenik Abasove je takođe lojalan režimu. Samo bliski prijatelji i kolege znali su za njen plan da napusti zemlju. O tome su pričali rijetko i to šapućući u ostavama zbog straha od prislušnih uređaja.
Poslušno sarađivala
Abasova je dugo sebe ubjeđivala da će sve biti u redu. Uvijek kada bi se Asad pojavio u javnosti, ona tvrdi da se nadala da će objaviti ostavku. Međutim stvari su se samo pogoršale.
Sa svakom novom instrukcijom koja je stizala u redakciju ona kaže da ju je više i više grizla savjest. Riječ „demonstranti“ je od početka zabranjena u medijima. Ubrzo nije se govorilo samo o „ljudima koji su izašli na ulice kako bi napravili haos“, već takođe o „naoružanim grupama“, „zavjerenicima“ i na kraju o „ekstremistima, islamistima i teroristima“. Kako se retorika zahuktavala isto je bilo i sa konfliktom.
Ona je poslušno prenosila SANU, sirijsku državnu novinsku agenciju, za koju kaže da informacije dobija direktno iz kabineta u predsjedničkoj palati. Takođe se navikla na odobravajuće klimanje ministra medija kojeg je sretala u holovima zgrade.
Ona je sarađivala. Jednog dana tajna policija je odvela njenog kolegu koji je snimio demonstracije podrške Asadu na način koji je pokazao da tamo nema skoro nikoga. Abasova ga od tada nije vidjela. I ipak nije ništa rekla.
Izbor između anđela i đavola
Međutim kada su počeli da pristižu snimci masakra u Huli i Marat al-Kubairu, prizori ubijenih žena i djece odlučila je da reaguje. Objavila je poruku i iste večeri dobila brojne prijeteće pozive. Spakovala je nešto novca i dokumenta i pobjegla.
Prijatelji su joj poslali osnovne stvari. U jednom trenutku, svi treba da biramo između đavola i anđela. Ja sam to učinila, iako je možda malo prekasno. Vodila me je savjest zbog koje se na kraju i razlikujemo od životinja“.
Ona je prva medijska ličnost koja je prebjegla. Ali možda nije posljednja. Ona kaže da zna i druge novinare u državnim medijima koji podržavaju opoziciju, ali da se plaše da napuste porodicu kao što je to ona učinila.
U Parizu, nakon što je godinama bila lice režima, Abasova je sada lice revolucije. Vidi sebe kao misionarku čiji je cilj da širi istinu. Pariz je samo privremeno rješenje. Ne može da se vrati u domovinu. Tvrdi da bi je tajna policija odmah uhapsila i da bi bila primorana da pred kamerama prizna da je terorista i da su joj strane sile platile da naudi Siriji.
Poznati su joj takvi snimci jer ih je ona emitovala na državnoj televiziji. Čeka dan kada će Asad biti zbačen. Kada se to dogodi želi odmah da se vrati i radi kao novinar. „Mislim da tako mogu pomoći svojoj zemlji“, kazala je.
Galerija
Bonus video:
