Tanja Hed bila je jedna od neprikosnovenih heroina 11. septembra... dok se nije ispostavilo da ona to uopšte nije.
Ipak, postala je glavna junakinja najnovije knjige o terorističkim napadima 11. septembra 2001. i rušenju kula Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku - prve o tim događijma koja govori o prevari i pokušaju da se iz užasnog napada izvuče lična korist.
Robi Fišer i Anđelo Guljielmo su u knjizi "Žena koja nije bila tamo", opisali kako je Tanja Hed godinama lagala javnost da je bila u jednoj od Kula u trenutku napada, kako je postala jedna od najpoznatijih "protagonistkinja" tih događaja - gostujući na televizijama, obilazeći američke univerzitete i sastajući se sa najvišim zvaničnicima Njujorka - i kako su je, na kraju, razotkrili.
Njena priča je počela 2004. godine, kada je preko interneta stupila u kontakt sa Udruženjem preživjelih iz napada na Svetski trgovinski centar. Prilikom sastanka sa porodicama nastradalih Hedova je ispričala priču koja nikoga nije mogla da ostavi ravnodušnim, navodi se u knjizi.
Cijeloj priči je falio samo jedan detalj. Hedova nikada nije pristala da o poslednjim trenucima pred rušenje Kule priča sa porodicama nastradalih
Na dan napada se, tvrdila je, nalazila u južnoj Kuli STC-a, čekajući lift na 78. spratu. U tom trenutku je u zgradu udario avion koji su preuzeli otmičari.Hedova je kazala da je izgubila svijest i da se samo sjeća da joj je pomogao čovek sa crvenom maramom na glavi, koji je ugasio vatru kojom je bila zahvaćena njena odjeća.
On je njoj i nekolicini drugih ljudi pokazao put do požarnih stepenica, kojima su uspjeli da se spuste u podnožje zgrade i izađu, prije nego što se sve srušilo.
Hedova je na taj način uspjela da se spase, što bi bilo ravno čudu, jer je samo 19 ljudi, koji su bili iznad mjesta u koje je udario avion, uspjelo bezbijedno da izađe iz zgrade.
Mediji su se odmah zainteresovali za cijelu priču i ona je gostujući na televizijama kroz suze ispričala potresne detalje o ljudima koji nijesu uspjeli da izađu:
"Kad sam se pridigla i krenula ka stepenicama vidjela sam umirućeg čovjeka, koji mi je rekao svoje ime i pružio venčani prsten da predam njegovoj supruzi. To nikada neću zaboraviti."
Javnost je još više bila potresena kada je rekla da je njen vjerenik Dejv nastradao u drugoj kuli. Više nije bilo povratka, nesrećna djevojka je postala simbol patnje i žrtvovanja koje su podnijeli Njujorčani tog dana.
Hedova je imenovana za predsjednicu Udruženja preživjelih u napadu 11. septembra, vodila je građane koji su dolazili u Njujork da obiđu mjesto napada Graund ziro, sastajala se sa gradonačelnicima Rudolfom Đulijanijem, Majklom Blumbergom i bivšim guvernernom Njujorka Džordžom Patakijem.
"Ono što sam vidjela nikada neću zaboraviti. Vidjela sam mnogo smrti i uništenja, ali i nadu da će sve proći", govorila je u obraćanju studentima, na godišnjicama obilježavanja 11. septembra.
Medijima je ispričala da je studirala na Harvardu i Stenfordu, te da je radila u kompaniji Meril Linč.
Sve se činilo istinito i potresno... A onda je istina počela da izlazi na vidjelo.
Naime, cijeloj priči je falio samo jedan detalj. Hedova nikada nije pristala da o poslednjim trenucima pred rušenje Kule priča sa porodicama nastradalih. Uprkos traumama koje bi to moglo da im izazove, porodice su željele da čuju neki detalj od nje, o tome šta su njihovi najdraži poslednje rekli, gdje su se nalazili, koga su dozivali.
Hedova se godinama pravdala da je za nju previše traumatično da ulazi u detalje, izbjegavajući susrete sa porodicama.
"Nikada sa nama nije podijelila te detalje, uvijek je govorila da je previše bolno za nju da o tome govori", priča Alison Krouter, majka Velsa Kroutera, osobe sa crvenom maramom za koga je Hedova ispričala da ju je spasao. Krouter nije preživio napad i nije bilo nikog ko bi mogao da potvrdi njenu priču.
Konačno razotkrivanje
Sve što je govorila počelo je da se ruši kao kula od karata... ili kao njujorške kule.
Kada je naterana da saopšti prezime svog navodnog vjerenika Dejva, otkriveno je da osoba sa tim imenom jeste nastradala u severnoj Kuli, ali je njegova porodica rekla da on nikada nije bio vjeren i da nikada nisu čuli za djevojku sa tim imenom.
Sa Harvarda i Stenforda je saopšteno da Tanja Hed nikada nije studirala na tim fakultetima. Isto je saopštio i Meril Linč: "Tanja Hed kod nas nikada nije radila."
U Udruženju preživjelih su rekli da nisu mnogo znali o njenom životu prije 11.septembra 2001.godine, pošto im je samo rekla da je ćerka diplomate. Pričala je i da je putovala na Tajland i u Nju Orleans, da pruži pomoć poslije cunamija i uragana Katrina.
Da njenim lažima nema kraja, vidjelo se i iz priče po kojoj je u znak sjećanja na svog vjerenika osnovala Fondaciju za pomoć djeci, iako nijedna fondacija sa takvim imenom nije registrovana u Njujorku.
Autori knjige na kraju otkrivaju da je njeno pravo ime Alisija Hed i da u vrijeme napada na Bliznakinje uopšte nije ni bila u Njujorku, već u Barseloni, gdje je živela.
"Heroina" 11. septembra 2001. je - ustvari - prvi put došla u Ameriku 2003. godine
Bonus video:
